Povežite se sa nama

INTERVJU

PEĐA BJELAC, GLUMAC: Požrtvovanost i radost

Objavljeno prije

na

Peđa Bjelac koji već dvadeset godina živi u Pragu, glumi u novom američkom filmu Ironclad – Battle for Blood, čije se scene ovih dana snimaju u njegovom rodnom gradu – Beogradu. Nakon velike slave koju je stekao ulogama u blokbasterima Hari Poter i vatreni pehar i Ljetopisi Narnije: Princ Kaspijan, Bjelac je glumio u filmu Draška Đurovića As pik – loša sudbina, koji je dobio specijalno priznanje na 26. Filmskom festivalu u Herceg Novom. Za Monitor Peđa Bjelac otkriva da se jako raduje As piku u bioskopima.

-Nadam se da će publika prepoznati dobru atmosferu na snimanju i da će zavoleti ovaj, za naše prostore unikatni postapokaliptički triler sa dobro protkanom melodramskom pričom. Jedva čekam bioskop – kaže Bjelac.

MONITOR: Iako ste jedan od rijetkih glumaca iz regiona koji je glumio u svjetskim blokbasterima, prošle godine su bile premijere dva filma – crnogorskog „As pik” i srpskog „Artiljero” u kojima ste imali zapažene uloge. Radujete li se ulogama na maternjem jeziku i druženju sa starim kolegama?
BJELAC: Tome se radujem najviše. Druženju sa kolegama, prijateljima, atmosferi koja nije uobičajena u surovo profesionalnim uslovima velikih stranih koprodukcija. Ali, uloge i glumački zadaci su svuda isti. Uloga u As piku me je posebno radovala, to je otac koji je na čudan način požrtvovan i dirljiv u pokušaju da sačuva kćerku. On je deo surovog i promenjenog vremena, ali ja sam u ulozi tražio motiv da istaknem vrednosti očuvanja tradicionalnog odnosa u porodici. Posebno mi je prijalo, u iznenađujuće modernoj Crnoj Gori, poštovanje i prijateljski odnos koji sam imao sa ekipom filma. Požrtvovanost i radost istovremeno, u stvaranju filma.

MONITOR: Ostvarenje Draška Đurovića „As pik” je film o osvetama i mržnjama prošlog vremena, koji posebno akcentuje pitanje bjekstva iz devedesetih. Film je okupio značajnu crnogorsku, regionalnu i svjetsku glumačku ekipu, kao što je Majkl Madsen. Kako je došlo do saradnje sa Đurovićem?
BJELAC: Draško Đurović i ja smo kolege sa beogradskog FDU, kako ja volim da kažem znamo se još iz bivšeg života. Draško i dalje pamti neke susrete i anegdote iz tog vremena. I naravno, obradovao me je poziv i izazov da glumim u crnogorskom filmu. Kada sam pročitao scenario, bez obzira što se uvek radujem pozivima da glumim na maternjem jeziku, As pik je probudio i dodatnu radoznalost zbog susreta sa crnogorskim filmskim stvaraocima. Posebno mi je prijao veliki broj mladih ljudi, od glumaca do filmskih radnika i potpuno nova energija, koja se oseća na svakom koraku u Crnoj Gori. Crne Gora me je najprijatnije iznenadila koliko je spremna da bude i svoja i savremena, a da sačuva ono najlepše iz tradicije i istorije.

MONITOR: Šta vas je privuklo ulozi u ovom filmu?
BJELAC: Draškov poziv, zanimljiva uloga, interesantna, provokativna priča, radoznalost rada u poznatoj, a novoj sredini, i ono posebno što sam dobio, a što u scenariju ne možete da vidite, jednog od najposvećenijih i najboljih partnera u direktnim scenama – Baneta Popovića, kao i posebnu saradnju sa Jelenom Simić i Momčilom Otaševićem, tada još uvek studentima FDU na Cetinju a danas već ozbiljnim mladim glumcima, koje je publika iskreno zavolela. Drašku često prijateljski sugerišem – njih dvoje stavi na novi plakat, oni su magnet za publiku. Ali najvažnije je da film krene što pre u bioskope. Jer As pik je pravi bioskopski film. Zbog čvrste radnje, ozbiljnih, iskusnih glumaca, i mladih na čija lica i talenat posebno tipujem.

MONITOR: Iz Beograda ste pošli prije dvadeset godina i preselili se u Prag. Kako je bilo praviti inostranu karijeru i kako ste dobili uloge u „Hariju Poteru” i ,,Ljetopisu Narnije”?
BJELAC: Raduje me da se i u našim produkcijama sve češće uloge dobijaju na audicijama. Neobično je važno da struka poseduje profesionalna udruženja, ali pored kastinga neobično su važne i preporuke. Prag je u postsocijalističkom periodu zbog kinematografske tradicije postao mesto koprodukcija. Svakako je pomoglo i moje dobro poznavanje engleskog jezika, kao i spremnost da ono što znam, pokažem i u drugačijim produkcionim uslovima. S jedne strane boljim i profesionalnijim, jer tamo je sve podređeno glumačkom zadatku, ali sa druge strane, sa manje odnosa partnerskog na setu, koji u našim, daleko siromašnijim uslovima, omogućava glumcu da bude zanimljiv i poseban.

MONITOR: Kako izgleda sarađivati sa svjetski poznatim glumcima i rediteljima?
BJELAC: Imao sam sreću da neki, od Jamesa MacAvoya, Roberta Pattisona, Matthew Macfadyena do legendarnog ser Michael Gambona, čije karijere idu u drugačijim smerovima, budu u filmovima koje smo skupa radili. Imao sam sreću da glumim sa poznatim i iskusnim engleskim pozorišnim glumcima, kao i sa holivudskim zvezdama. Naš posao je zavodljiv i komplikovan, i uvek me raduju i čude sličnosti u radu na filmskim zadacima. Najveća razlika je što je u ozbiljnim produkcijama glumac ,,čudo” i što nikada ne znam ko je na primer u sektoru snimanja i obrade zvuka. Oni su tamo zbog nas, nikad nas ne prekidaju, a naš zadatak je isključivo vezan za glumu.

MONITOR: Veliku slavu ste stekli tumačeći lik kardinala Frančeska Pikolominija u seriji ,,Bordžija”, a od septembra snimate krimi seriju za češku televiziju ,,Cirkus Bukovski” gdje igrate jednu od glavnih uloga.
BJELAC: Izuzetno volim filmove i serije iz epohe. I uvek mi je žao što ih na našim prostorima skoro i nema. Šetajući pre neki dan kišnim Kotorom, pomislio sam da bi bilo lepo da se neka od narednih sezona Bordžija snima i tamo. Ali ono čega mi nismo svesni, koliko se sve unapred planira i koliko oni nisu podložni improvizacijama u pretprodukcijskom radu. U dugogodišnjem radu na koprodukcijama, sada mogu da kažem da već imam prijatelje i poznanike koje iznova srećem, i kojima već mogu i da preporučim naše lokacije za buduće projekte. Dosta je i naših glumaca, vezanih za ove prostore a odraslih po Evropi, čijih uspeha odavde nismo ni svesni, i koji bi mogli pomoći u promociji naših kinematografija. Bordžija je serija za kablovske televizije širom Evrope, glumci su iz 15 država, producent je čuveni Tom Fontana, a pored ostalog, kao što kod nas sigurnost u radu znači pozorište, rad na serijama, kada potpišete dobar ugovor, znači da ćete raditi bar nekoliko sezona.

Za Cirkus Bukovski sam posebno vezan, pre svega zbog kvaliteta scenarija, jer nije mi se često desilo da uživam u svakoj rečenici napisanog teksta. Ono što mi je Prag pružio je ozbiljna karijera na češkom jeziku. Spremajući se za kasting, nisam znao da su me zvali samo da me vide i provere termine, a ulogu sam već dobio. Jedino nisam uspeo da ubedim Čehe da nisam iz Crne Gore!

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo