Niz godina obilježenih lošim uslovima i prinosima, doveo je do situacije da je bavljenje pčelarstvom na sjeveru Crne Gore sve neizvjesnije. Pčelari se bore sa brojnim teškoćama, pa tvrde da im je potrebna značajnija podrška kako bi se ono što rade isplatilo
Globalne klimatske promjene, pad kupovne moći i nelojalna konkurencija, samo su neki od izazova koje pčelari sa sjevera ne mogu da prevaziđu. Žale se i na nedostatak odgovarajućeg marketinga, pa zbog toga i nezadovoljavajuću prisutnost na tržištu. To je uzrokovalo da pčelarstvo postaje neisplativo, a razvoj, pa čak i opstanak te grane poljoprivrede krajnje neizvjestan.
Duško Jokić, predsjednik mojkovačkog udruženja pčelara, koje postoji od 1935. godine, za Monitor kaže da se situacija u toj djelatnosti pogoršala minulih godina. „Udruženje pčelara Mojkovac kao i pčelari sa sjevera Crne Gore susreću se s nizom neuspješnih pčelarskih godina i može se već govoriti o neizvjesnosti bavljenja pčelarstvom. Globalne klimatske promjene uslovile su da se ne može predvidjeti kada koja paša počinje, a kada se završava. Prosječni prinosi meda, recimo prošle godine, na području mojkovačke opštine, iznosili su pet do 10 kilograma po košnici, što je nedovoljno za ekonomski isplativo pčelarstvo”, objašnjava on.
Najveći broj pčelara na sjeveru bavi se pčelarstvom kao dopunskom djelatnošću. Pčelari su podnijeli veliki teret, obezbjeđujući značajna sredstva za prihranu i očuvanje pčelinjih zajednica, kako lani, tako i godinu ranije. Ponuda meda je ograničena, a kupovna moć stanovništva je drastično pala, objašnjava Jokić. To je doprinijelo lošem stanju. Velika nevolja je i nelegalna prodaja meda sumnjivog kvaliteta.
„Taj med je sumnjivog kvaliteta i porijekla, a prodaje se pored puteva u neadekvatnim objektima. Što se registrovanih pčelara tiče, i dalje je dominantna kupovina pčelinjih proizvoda „na kućnom pragu“. Naših proizvoda nema dovoljno na tržištu i potreban je bolji marketing. Treba uspostaviti saradnju i sa turističkim sektorom, hotelima, restoranima, kafićima, kako bi se naš med bolje reklamirao a samim tim i prodavao”, smatra Jokić.
Pčelari na sjeveru kažu da su im potrebni prodajni prostori, gdje bi potrošači uvijek bili sigurni da su im dostupni autentični crnogorski pčelinji proizvodi. Takvi prostori su neophodni, objašnjavaju, i u trgovinskim radnjama, pijacama, prodavnicama zdrave hrane… Koristilo bi, kažu, i organizovanje edukativne kampanje i seminara, kako bi se povećao broj registrovanih pčelara. Naročito tu djelatnost, smatraju, treba promovisati među mladima.
„Neophodno je kreirati posebne edukativne programe kako bi se podstakli mladi ljudi da imaju ozbiljan pristup pčelarstvu. Kako bi se smanjili troškovi i poboljšali uslovi za rad pčelara, neophodno je i uvesti premije po košnici. Preko pčelarskih organizacija i Kuće meda u Danilovgradu, treba organizovati nabavku pčelarske opreme, matica, lijekova, invertnog sirupa, pogača i voska, po regresiranim cijenama”, predlažu sagovornici Monitora.
Savez pčelara ima 2.420 članova. Procjenjuje se da je još oko 1.500 pčelara koji nijesu registrovani. Iz Ministarstva poljoprivrede, prije 10-ak dana, obavijestili su da će od ovog mjeseca sprovoditi popis pčelara sa ciljem izrade katastra pčelara i pčelinjaka. Ta aktivnost se realizuje u okviru projekta Izrada atlasa medonosnih bilјaka sa katastarom pčelinjaka. To je, tvrde u Ministarstvu, „neophodan uslov za održiv ekonomski razvoj pčelarstva zasnovan na održivom gazdovanju i planskom korišćenju prirodnih resursa”. Cilj je stvaranje preduslova za što bolje korišćenje pčelarske paše i značajno povećanje pčelarske proizvodnje u Crnoj Gori.
Prema podacima MONSTAT-a, 2020. godine u Crnoj Gori je proizvedeno 335 tona meda ili 4,8 kg po košnici. Ukupan broj košnica tada je bio 70.000. Kod nas se, uglavnom, uzgaja višecvjetni med. Razlog za to je preko 500 vrsta medonosnih biljaka, od kojih su mnoge ljekovite.
„Broj pčelara u Crnoj Gori je veći nego u mnogim zemljama sa sličnim ili nešto većim brojem stanovnika. To se uglavnom može objasniti crnogorskom dugogodišnjom tradicijom pčelarstva kao i nešto manje povoljnom klimom i cvjetnim uslovima za razvoj pčelarstva u tim zemljama”, piše u Studiji o stanju o pčelarstvu, rađenoj prije nekoliko godina.
Međutim, crnogorski poljoprivrednici koji proizvode med, piše u Studiji, treba da povećaju obim proizvodnje. Crna Gora je 2018. godine, prema tom parametru, bila na dnu tabele, među manje razvijenim tržištima kao što su Malta ili Kipar. Takođe, konstatovano je u studiji, postoji veliki jaz između crnogorskog nivoa proizvodnje i evropskog prosjeka. Autore Studije, koja je osnov za razvoj Nacionalnog pčelarskog programa, zabrinjava i što „osim jedne centrifuge, više od polovine pčelara ne koristi nikakvu opremu”.
„Samo šest odsto pčelara izjavilo je da imaju ili punu ili standardnu opremu. Ti podaci mogu predstavljati stvarni dokaz i potvrdu da se crnogorsko pčelarstvo obavlja na tradicionalan način, „kako su to činili naši očevi”, bez moderne opreme, alata i metodologija”, konstatovano je u vladinim dokumentima.
Prema istraživanjima rađenim za potrebe Studije, polovina pčelara je upoznata sa procesom proizvodnje organskog meda. Međutim, samo četvrtina proizvodi na taj način.
Prema dostupnima podacima, na kraju 2018. godine u Crnoj Gori je registrovano samo sedam organskih proizvođača meda. U procesu sertifikacije bila su 22 proizvođača. Najviše organskih proizvođača je u središnjem dijelu i na sjeveru, dok ih na jugu nema. „U cilju izvoza crnogorskog meda, posebnu pažnju treba obratiti na povećanje broja organskih proizvođača i količinu organskog meda. Budući da domaći proizvođači gotovo svi vrše prodaju na ‘kućnom pragu’ i da nemaju količine koje mogu ponuditi drugim tržištima (posebno EU), potrebno je fokusirati se na kvalitet koji se može postići kroz organsku proizvodnju”, konstatovano je u Studiji.
Evropska unija, iako je drugi najveći proizvođač meda na svijetu, svake godine uveze nekoliko hiljada tona tog proizvoda, a skoro polovina otpada na uvoz iz Kine. Evropljani vole med, pa u prosjku troše troše 0,7 kg godišnje. Grčka i Austrija prednjače pa svaki stanovnik tih zemalja potroši proječno 1,7 kg za godinu. Sve veće količine lažnog meda ugrožavaju pčelarstvo širom svijeta. Med je na šestom mjestu među najfalsifikovanijim vrstama hrane. Vrijednost proizvedenog lažnog meda procjenjuje se na oko 600 miliona dolara godišnje. Toliko, ujedno, izgube i pošteni pčelari širom svijeta.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice