U Privrednom sudu odloženo je još jedno ročište, ko zna koje po redu, za uvođenje stečaja u Vektri Boka, jednoj od prezaduženih kompanija Dragana Brkovića.

Do odlaganja je došlo na zahtjev advokata Vektre koji su zatražili dodatno vrijeme kako bi se spor riješio mirnim putem. Oni, navodno, imaju informaciju da su povjerioci „spremni na pregovore o potpunom izmirenju duga” pa im je sud izašao u susret i sljedeće ročište zakazao za kraj oktobra. Može se pokazati veoma značajno to što će nastavak priče o Vektri i njenim povjeriocima uslijediti poslije parlamentarnih izbora.

Iako ovdašnji predstavnici OTP faktoringa, kompanije koja pokušava povratiti novac koji su Brkoviću dale CKB i OTP, njena majka banka iz Mađarske, kažu da nijesu upoznati s mogućom nagodbom, o njoj se sve češće govori. Po filijalama OTP banke u regionu kruži priča da je centrala iz Budimpešte postigla dogovor sa Vladom Crne Gore.

Kaže se da je suština dila u tome da će OTP novcem ovdašnjih poreskih obveznika namiriti dobar dio potraživanja iz Crne Gore. Riječ je o 50 miliona eura (bez kamata) koje je OTP dala Kombinatu aluminijuma a čije je vraćanje garantovala Vlada. Zauzvrat, Mađari će Vektri dati veliki diskont na dug i reprogramirati njegov ostatak. Navodno, Brković bi bio spreman da svoje dugove prema Budimpešti – riječ je o približno 100 miliona eura – izmiri sa nekih 50 miliona. U ratama, narednih desetak godina. Izgleda da je u priči najvažnije to što vlasnika neće mijenjati Vektra Jakić u Pljevljima i Vektra Boka u Herceg Novom.

Uspije li Dragan Brković, pride, da sačuva i založenu zgradu Jugoslovenskog riječnog brodarstva u centru Budve (kupio je za tri a založio a 61 milion eura kredita od CKB i OTP) on bi ovaj sporazum mogao proglasiti poslom vijeka. Naravno, ovog, 21. vijeka, pošto se njegov poslovni aranžman sa Kombinatom aluminijuma u Podgorici, kojim je zagospodario bez novca i poslovnih referenci iz svijeta proizvodnje i trgovine obojenih metala, i u regionu drži za jedan od „best of” poteza balkanskih novobogataša na kraju prošlog milenijuma.

Pretpostavlja se da je ista osoba tada, kao i sada, Brkoviću otvarala sva vrata: Milo Đukanović kum, partijski starješina, a možda i poslovni partner u Vektri. Tako, makar, znaju da ustvrde kritičari DPS –ovog režima i biznis klase koju je proizveo. Tu tvrdnju, naravno, nije lako dokazati.

„U igri je mnogo krupniji ulog – kapital ostvaren 21. maja 2006. godine”, saopštio je Milo Đukanović, suvlasnik Prve banke. Čovjek direktno odgovoran što je KAP na štetu države postao igračka Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera. Osoba koja je omogućila da iz istog KAP-a, prethodno, ogroman novac isisa Brkovićeva Vektra. Potom su Đukanovićevi ministri Brkoviću, nezakonito, dali status stranog povjerioca kako bi njegova potraživanja postala neupitna. Đukanovićeva sestra profitirala je iz privatizacije Telekoma koju je on aminovao. Privrednom sudu je naredio da skijalište na Bjelasici proda njegovom prijatelju Zoranu Bećiroviću. Kao što je i Vujica Lazović bio, faktički, prinuđen da, izvršavajući Đukanovićeva naređenja i prethodno napravljene dilove, proda Elektroprivredu za približno 100 miliona eura manje nego što su nudili najbolji ponuđači… Sve to treba zaboraviti jer Đukanović, po sopstvenom priznanju, izgara na braniku otadžbine.

Vratimo se, ipak, aranžmanu koji će nas – sva je prilika – već ove jeseni koštati nekih 50 miliona eura. Kojih, usput budi rečeno, nemamo. Dugoročno, posao u trouglu Vektra – OTP banka – država Crna Gora otjeraće odavde svakoga ko je pomislio da bi Crna Gora mogla biti mjesto za pošteno i profitabilno poslovanje, bez mita, korupcije, reketa i ugradnje lokalnih moćnika.

Priča o Draganu Brkoviću kao jednom od najvećih dužnika u Crnoj Gori počela je nedugo pošto je – suočena sa vlastitim finansijskim problemima – Prva banka, odnosno njen većinski vlasnik Aco Đukanović krenuo u obilazak dužnika kako bi ih pokušao ubijediti da što prije vrate pozajmljeno. Uz zaračunatu kamatu, podrazumijeva se. U nečijim memoarima ćemo već čitati ko je tih dana konačio u čijem trezoru, kome su zavrtali ruke a kome čupali uši i lupali šamare. Tek, i novine su počele da izvještavaju da grupa kompanija okupljena pod krovom Vektre Montenegro povjeriocima duguje skoro 200 miliona eura (OTP – oko 100; HAAB – 20; NLB Cirih -55, Prva banka -?…). Brković i njegov glasnogovornik Milić Popović sve su to uredno demantovali. Međutim, u novembru prošle godine, OTP faktoring Privrednom sudu podnosi zahtjev da se zbog neisplaćenih dugova uvede stečaj u Vektra Montenegro, Vektra Boka, Horizont Lodžistik, Vektra aviejšn, Vektra Voda i Vektra investments. Ubrzo je popisu pridodata i Vektra Jakić, pošto je matična kompanija njenom imovinom garantovala dobijene pozajmice. I tada počinje igranka.

Procedura uvođenja stečaja je, u suštini, jednostavna operacija koja prema važećim zakonima ne može trajati duže od 35 -40 dana. Vektra je, pokazalo se, druga priča.

Sud je prvu odluku donio tek krajem marta. Uveden je stečaj u Vektru Montenegro. Apelacioni sud je, međutim, 28. aprila, poništio to rješenje.

Ročišta su odlagana pošto je Vektra mijenjala advokate ili su joj oni otkazivali punomoćje, Brkovićevi zastupnici su lagali da im računi nijesu u blokadi da bi, konačno, osporili da su oni uopšte koristili kredite od OTP banke. Sve to su pratili signali sa „nadležnog mjesta” da sa odlukama o stečaju ne treba žuriti.

Shvatajući sa čim imaju posla, zvaničnici OTP-a su se krajem marta žalili Evropskoj bankarskoj federaciji. To je, navodno, značajno podiglo cijenu kredita koje je proljetos uzimala Vlada Crne Gore. Ipak, prijetnja Evropom nije značila ništa spram želja ovdašnjih gospodara, njihovih kumova i ljudi od povjerenja.

Pravi problemi su počeli tek kada se pokazalo da Deripaska nema namjeru vraćati ni euro dugova za koje je, sasvim bezrazložno, garantovala Vlada Crne Gore. OTP je došla u poziciju da zahtjev za stečaj može proširiti – sada i na državu Crnu Goru. Tada počinju pravi pregovori. Javnost o njima nikada nije obaviještena, ali štura saopštenja ipak govore dovoljno o promjeni klime i postepenom otopljavanju odnosa. A to je mogao donijeti samo obećani novac.

Početkom maja počinju pregovori o dinamici plaćanja KAP-ovog duga. Mađari, kao prvu tačku pregovora, postavljaju pitanje odugovlačenja uvođenja stečaja u Vektri. Krajem jula stiže vijest o dogovoru – naplata KAP-ovog kredita odlaže se do 30 novembra. U međuvremenu, Brkovićeve kompanije polako padaju pod stečaj.

Sredinom avgusta Mađari, praktično, potvrđuju dogovor sa Vladom: OTP banka bila je prinuđena da podnese zahtjev za pokretanje stečaja u pljevaljskoj fabrici Vektra Jakić, ali će sve naredne korake preduzimati uzimajući u obzir interese države Crne Gore, stoji u saopštenju iz Budimpešte. Uskoro mediji objavljuju nezvanične informacije po kojima OTP i Dragan Brković pregovaraju o mogućnosti da se Vektra razduži sa 50 miliona eura. O dubiozama kompanije svjedoči podatak da povjerioci samo od Vektre Jakić potražuju oko 160 miliona.

Predstojeći parlamentarni izbori su, privremeno, odložili finalizaciju operacije Vektra. No, čim prođe 14. neko će podsjetiti (da li odlazećeg) premijera Igora Lukšića da je došlo vrijeme da se ispune obećanja i izvrše preuzete obaveze. Račun, u Vladi, već imaju. Ostalo je pitanje obraza.

Zoran RADULOVIĆ