Da li je aktuelni predsjednik države Crne Gore i predsjednički kandidat Filip Vujanović zaboravio ono što je govorio u vrijeme masovne vaučerske privatizacije, kada je, u svojstvu premijera, obećao velika ulaganja u beransku mljekaru? Šta će reći kada se bude ovih dana promovisao u Beranama, i da li će i jednom riječju pomenutu mljekaru? Vjerovatno neće, jer je priča o beranskoj mljekari, priča o klasičnoj pljački donatorskog novca. Milioni o kojima je Vujanović tada govorio stigli su u Berane, ali je najmanje završilo u mljekari, a najviše u privatnim džepovima.
Sada je sasvim izvjesno da jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori, mljekara Zora, ni nakon privatizacije neće proizvoditi artikl zbog kojeg je napravljena – UHT mlijeko. To je potvrdio suvlasnik kompanije Šimšić Lazine, koja je kupila beransku mljekaru, Milutin Đuranović. On je izjavio da bi to „u ovom momentu bio potpuno neisplativ posao, i da bi stvarao samo gubitke”.
„Trenutno je situacija takva da onaj ko nema otkup od sto hiljada litara na dan, tome je proizvodnja dugotrajnog mlijeka neisplativa. Čak i da fabrika u Beranama radi s maksimalnim kapacitetima, kako inače nikada nije radila, vi biste bili na nuli”, tvrdi Đuranović.
On objašnjava da je prije deset-jedanaest godina, kada je mljekara građena, situacija na tržištu mliječnih proizvoda bila bitno drugačija.
„Danas u regionu imate toliko mljekara, uz drugačije cijene, tako da je proizvodnja UHT mlijeka neisplativa”, kaže Đuranović.
Prema njegovim riječima, novi vlasnici će pokušati da beransku mljekaru podignu na noge, ali očekuju da do rentabilnosti dođu za godinu i po do dvije. Ovim su raspršene sve iluzije o tome da će Crna Gora imati fabriku dugotrajnog mlijeka, koju je Vujanović obećavao. Istovremeno, izgubljen je smisao nekadašnjeg projekta MEDNEM, u koji su uloženi milioni eura stranih donacija, a za to, izgleda, više nikoga nije briga.
Izgradnju mljekare Zora donirale su najrazvijenije članice Evropske unije. Fabrika je trebalo da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga. No, stručnjaci su upozoravali da je projekat baziran na nerealnim procjenama.
Kada je građena mljekara Zora, prikazivan je mnogo veći broj krava kako bi se izvukla što veća donacija. Te godine je ispalo da na području beranske opštine ima jedanaest hiljada krava. Precizne računice govore da ih ni tada, kao ni danas, nije bilo više od pet hiljada. Ti parametri bili su presudni da luksemburška Vlada razvije projekat MEDNEM – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako se zvanično saopštavalo sedam miliona eura. Kasnije su donirana još tri do četiri miliona. Okosnicu projekta je činila mljekara Zora, s ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka. Ili sedam-osam hiljada litara na sat.
Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika s tim kapacitetima u Beranama osuđena na neuspjeh, ali je svako ko je u tom trenutku to naglas rekao, proglašavan za „neukog i nedobronamjernog”. Čak i kada se to i praktično pokazalo već u prvim godinama rada, i kada je, u najvećem obimu, fabrika prikupljala i prerađivala samo 16 do 18 hiljada litara dnevno, odnosno tek trećinu kapaciteta, tadašnji ministar Simović pronalazio je neprijatelje u novinarima.
„Uvjerio sam se da je u Zori sve u najboljem redu. To su zlonamjerne dezinformacije”, rekao je Simović na jednoj smotri stočara u Beranama.
Kada je samo godinu-dvije nakon izgradnje fabrike, inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zapošljenih u mljekari, nakon učestalih kvarova i zastoja, upozorio da su mašine kupljene za ovu fabriku stare i do trideset godina, našao se na udaru tadašnjeg poslovodstva. On je još tada čitav posao oko izgradnje fabrike nazvao kriminalom. Miljković nije želio da trpi pritiske i napustio je fabriku, a potom odselio i iz Berana.
Da je bio duboko u pravu, ali da je ,,kukurikao” prije vremena, javnosti je jasno tek danas kada je pljačka javno priznata presudom nekadašnjem lideru projekta MEDNEM i direktoru Zore. Bivši direktor Zore iz vremena kada je fabrika pravljena i kada su se u nju slivale milionske strane donacije, Škotlanđanin Tomas Hodž, osuđen je u Osnovnom sudu u Beranama pravosnažno na godinu zatvora zbog pljačke i korupcije. Hodž je odavno u bjekstvu i traži se putem Interpola. Time je prvi put jedan stranac, koji je u Crnoj Gori dugo uživao diplomatske privilegije i imao punu podršku visokih državnih zvaničnika, osuđen za pljačku, korupciju i prevaru. Jasno je, međutim, da stranac ovu pljačku decenije u Beranama nije mogao izvesti bez domaće logistike. Ko je sve učestvovao u muži novca iz mljekare Zora, pitanje je na koje još nema odgovora. Zato je iluzorno očekivati da predsjednički kandidat Filip Vujanović prizna da se sjeća šta je obećavao i javnosti objasni šta se desilo s jedinom fabrikom dugotrajnog mlijeka u državi.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice