Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijsko-sudski klinč

Objavljeno prije

na

Budislav Minić, advokat iz Kolašina, poznat u javnosti kao oštar kritičar najodgovornijih u sudskoj vlasti za stanje u crnogorskom pravosuđu, prije nekoliko dana zatražio je da ga izbrišu iz Imenika advokata Crne Gore. Taj prvi takav slučaj u Crnoj Gori, uz podatak da je Minić nedavno osuđen na četiri mjeseca zatvora, povodi su za ovaj razgovor. MONITOR: Zašto ste zatražili brisanje iz advokature?
MINIĆ: U zahtjevu Advokatskoj komori naveo sam: „Duboko razočaran stanjem u crnogorskom pravosuđu, bespomoćan da se u okviru advokatske profesije, bez posljedica za svoje klijente, suprotstavim politizovanosti, korumpiranosti i osionom bezakonju na visokim i najvišim ljestvicama pravosudne hijerarhije u Crnoj Gori, zahtijevam da budem brisan iz Imenika advokata Crne Gore”.

MONITOR: Možete li konkretizovati neki od tih navoda?
MINIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, obmanjuje javnost namjenskom statistikom nastavljajući prikrivanje teških anomalija u pravosuđu u kojima, uz njen blagoslov, učestvuju i pojedini predsjednici sudova počev od falsifikovanja sudskih zapisnika, preko falsifikovanja odlučujućih dokaza i činjenica do sprovođenja otvorene odmazde prema svima koji su smetnja u tome. Imam brojne alarmantne primjere i dokaze u predmetima svojih klijenata.

MONITOR: I vi lično imate ružno iskustvo?
MINIĆ: Da. To je primjer obijesne odmazde predsjednice Vrhovnog suda i njenih poslušnika u sprezi sa funkcionerima partije na vlasti. Nakon jalovog devetogodišnjeg krivičnog progona, partijsko-pravosudna sprega se uprkos svjedocima-očevicima i obimnoj dokumentaciji o donaciji Savezne Republike Njemačke koja je, 2000. godine, realizovana preko Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Crnoj Gori, poslužila drskom podmetačinom. Izvođač radova, Viši sud u Bijelom Polju, sa predsjednikom Tofilom Žujovićem, bez ijednog neposrednog dokaza, na insinuacijama i očiglednoj podvali partijsko-pravosudne sprege, na nekolika mjeseca pred apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, izrekao mi je kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, bez prava žalbe, zbog „pronevjere” manjeg dijela te donacije prilikom nabavke opreme u čijoj kupovini nijesam ni učestvovao.

MONITOR: Na osnovu čega ste onda osuđeni?
MINIĆ: Fundamentalni dokaz – nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Bubanje i fundamentalna činjenica za osudu, „prisvojeni” iznos novca – nastali su kao finalni proizvod besprimjernog beščašća pravosuđa. Politizovani sud je sramno izmislio nepostojeće računare (LG52xMAX) da bi na njihovim izmišljenim cijenama, po izmišljenim cjenovnicima, sudski vještak nalazom proizveo razliku u cijeni izmišljenih u odnosu na stvarno nabavljene računare tj. „prisvojeni iznos” kao fundamentalnu činjenicu za osudu.

MONITOR: Kako je to bilo moguće?
MINIĆ: To je moguće samo u „briljantnom sudstvu” Vesne Medenice. Sud je prvo eliminisao činjenice i dokaze da je navedena donacija prošla sve stroge kriterijume i ocjene Ureda za štampu Savezne Vlade Njemačke i Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Podgorici, počev od vrlo preciznog Ugovora o donaciji, finansijske dokumentacije na osnovu koje je odobrena donacija, sprovedene stroge procedure odobrenja i praćenja realizacije donacije, zaključno sa prihvaćenim izvještajima o namjenskom utrošku donacije – bez primjedbe donatora SRNJ i bez primjedbe Kancelarije OEBS-ODIHR-a preko koje je realizovana donacija. Odbijajući da izvedu ijedan od brojnih neposrednih dokaza, sud podvaljuje da sam ja kupac opreme, iako je brojnim svjedocima-očevicima neposredno poznata činjenica da ja nijesam kupio ni jedan dio opreme niti prisvojio ijedan dio donacije, a poznato im je ko je, kada i koju opremu nabavio i dopremio za ugradnju u vrijednosti dobijene donacije.

Na to su, protivno izvedenim dokazima, politizovane sudije nadovezale neistinu da postoji razlika u vrsti i tipu nabavljene opreme u odnosu na opremu po dokumentaciji (koju inače ne priznaju). Tu „razliku” su iskonstruisali tako što su poslušnici u sudu izmislili da u nabavljenoj opremi, umjesto stvarno nabavljenih, postoje izmišljeni računari LG52xMAX. Neistinito su ustvrdili da je to utvrdio sudski vještak Ilija Bubanja prilikom popisa i sravnjenja opreme, iako ovaj nikada nije ni vidio ni popisao opremu – što i on potvrđuje.

MONITOR: U sudskim spisima pominju se cjenovnici i ponude za računare…
MINIĆ: Vrhunac podvala je izmišljanje cjenovnika preduzeća ELTA doo Novi Sad, koje nikada nije imalo cjenovnik računara niti se ikada bavila njihovom prodajom, i izmišljanje navodnih profaktura i ponuda za izmišljene računare od firmi ČIKOM-a, ČIP kompjutersa i drugih – što sve ove firme pismeno poriču. Na tim sramotnim očiglednim podvalama izmišljena je fundamentalna činjenica za osudu – „prisvojeni iznos” od 3.750 DM. Na ovako iskonstruisani „prisvojeni” iznos dodato je i 2.151 DM, isplaćenih dobavljaču za montiranje opreme, saglasno ugovoru o donaciji, bez saslušanja svjedoka-očevidaca kojima su poznate sve ove činjenice.

MONITOR: U presudi se navodi da ste spornu donaciju primili „kao direktor DOO ‘Info-Kol’ Kolašin”.
MINIĆ: Nijesam ni pravno ni faktički bio direktor DOO „Info-Kol” Kolašin u spornom periodu. Ja sam 30. jula 2000. godine podnio pismenu ostavku na dužnost direktora „Info-Kol”, na koju sam formalno označen u osnivačkim aktima „Ozon” radija Kolašin, a 1. avgusta iste godine prenio sam ovlašćenja direktora na glavnog urednika „Ozon” radija. Upravo taj direktor-glavni urednik je jedan od svjedoka-očevidaca kojemu su poznate sve činjenice ovog primjera besuđa i bestiđa Vesne Medenice i njenih izvođača u Bijelom Polju. Zato, nikoga od njih sud nije htio da sasluša.

MONITOR: Ranije ste tvrdili da je cjelokupan krivični progon sproveden i presuda donijeta na nelegalnom i nelegitimnom optužnom aktu visokih funkcionera SDP-a koji su partijsko-pravosudnom spregom instalirani kao „oštećeni” iako je to izričito isključeno Ugovorom o donaciji i normama domaćeg i međunarodnog prava.
MINIĆ: Tačno tako. Kada bi postojala bilo kakva nepravilnost u realizaciji donacije jedino bi se Njemačka mogla legitimisati kao oštećena. Ugovor ne dopušta ništa drugo. Zanimljivo je da se kao „oštećena” pojavljuje osoba koja je kao zamjenik direktora bila odgovorna za sve eventualne nezakonitosti nakon ostavke direktora. Kuriozitet je da je na kampanji protiv mene funkcionerka SDP-a stekla u svojinu „Ozon” radio Kolašin – a da nikada u njega nije uložila ni jedan novčić!? Zahvaljujući „nezavisnom” sudstvu.

MONITOR: Nedavno ste se obraćali pismima Vesni Medenici. Šta ste u njima naveli?
MINIĆ: Podsjetio sam je da je to predmet u koji je ona lično, prije nekoliko godina, kao novopostavljeni Vrhovni državni tužilac CG, na nepromijenjenom činjeničnom i dokaznom materijalu, po t r e ć i put uključila državnu tužilačku organizaciju na stranu ,,oštećenih” njoj bliskih funkcionera SDP-a, iako je tužilačka organizacija, dva puta prije toga, na rezultatima detaljne istrage ocijenila da u tom predmetu nema elemenata ni jednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Priložio sam uz pismo pregled više desetina dokaza i više desetina novih činjenica, predočenih i podnijetih bjelopoljskom pravosuđu, kojima se iz osnova pobijaju sva krivotvorenja i ostale insinuacije tog dijela pravosuđa sadržane u citiranoj presudi, bez ijednog neposrednog dokaza.

Obratio sam joj se kako ovaj slučaj bestijalne sudske podvale ne bi bio prepušten samo špekulacijama koliko je taj nesankcionisani vandalizam nad pravom i pravdom u vezi sa njenim nesvakidašnjim naporima da se u tom devetogodišnjem predmetu ishoduje osuđujuća presuda u korist njoj bliskih funkcionera partije vlasti a na štetu objektivnog kritičara njenog rada i njene demagogije u pravosuđu.

MONITOR: Šta s tim u vezi očekujete od predsjednice Vrhovnog suda?
MINIĆ: Najmanje što se očekuje od predsjednice Vrhovnog suda je da svoj autoritet založi u provjeru svojih hvalospjeva o bjelopoljskom sudstvu, uključujući Viši sud u Bijelom Polju i predsjednika suda Tofila Žujovića, na konkretnom činjeničnom i dokaznom materijalu za koji odgovorno tvrdim da je svjedočanstvo krajnjeg beščašća, nespojivog sa nezavisnim i nepristrasnim sudom i sa časnim sudijom. Ona, ipak, ćuti zboreći tako više i istinitije nego sva njena statistika i hvalospjevi sebi i ovakvom svojem sudstvu.

Prijave protiv sudija

MONITOR: Podnijeli ste više krivičnih prijava protiv sudija Višeg suda u Bijelom Polju. Kakva je njihova sudbina?
MINIĆ: Podnio sam krivične prijave protiv 11 nosilaca najodgovornijih pravosudnih funkcija u bjelopoljskom pravosuđu koji su učestvovali u „kreiranju” uslova za osudu, donošenju presude i, posebno, u onemogućavanju da se po vanrednom pravnom lijeku utvrdi istina. Vrhovni državni tužilac Crne Gore prosljeđuje prijave bjelopoljskom pravosuđu, protiv čijih najodgovornijih predstavnika su prijave podnijete. Površnim i pristrasnim postupanjem bjelopoljskog pravosuđa i ti postupci se usložnjavaju i odugovlače uz iscrpljivanje podnosioca prijava, uprkos neoborivim dokazima o organizovanom prikrivanju očiglednih nezakonitosti sudova i njihovih predsjednika, napadno hvaljenih od strane predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo