Povežite se sa nama

Izdvojeno

PARTIJE SVE DALJE OD DOGOVORA OKO UTEMELJENJA INSTITUCIJA: Izbori bez Ustavnog suda?

Objavljeno prije

na

Nakon što su kandidati za sudije Ustavnog suda izglasani prostom većinom poslanika bivše vladajuće većine, kompromis koji bi doveo do potrebne većine na plenumu nije ni na vidiku. Naš Ustavni sud radi sa troje sudija, od Ustavom propisanih sedam. Sjednica na kojoj će se glasati za sudije održaće se 21. oktobra – dva dana pred izbore

 

Ustavni sud u Crnoj Gori ima posljednju riječ na ustavnost i zakonitost svih državnih odluka. To je najviša instanca koja štiti pravni poredak. Danas naš Ustavni sud radi sa troje sudija, od Ustavom propisanih sedam.

Nakon što su stekli uslove za penziju početkom 2021. godine, Ustavni sud je ostao bez dvoje sudija – Hamdije Šarkinovića i Mevlide Muratović. Godinu dana je funkcionisao u krnjem sastavu sa pet sudija do penzionisanja sudije Dragoljuba Draškovića početkom ove godine. Od tada najviša sudska instanca radi na ivici kvoruma.

Međutim, 13. septembra je i Miodrag Iličković ispunio uslove za penziju i od tada je Ustavni sud bez kvoruma. Predsjednik suda je Budimir Šćepanović, a članovi Milorad Gogić i Desanka Lopičić.

Za izbor sudija Ustavnog suda potrebne su dvije trećine (54) poslanika ili tri petine (49) u drugom krugu glasanja. Trenutna politička situacija govori da je gotovo nemoguće doći i do proste većine u pojedinim pitanjima, kamoli do dvotrećinske.

U tom slučaju, na lokalne izbore u 14 gradova (23. oktobra) ići će se bez Ustavnog suda, koji ima posljednju riječ o (ne)zakonitosti izbornog procesa. Dio pravnika smatra da zbog toga izbori ne bi trebalo da se održe. Sjednica na kojoj će se glasati za sudije održaće se 21. oktobra – dva dana pred izbore.

Skupštinski Ustavni odbor prošle sedmice je predložio, glasovima poslanika bivše skupštinske većine, četiri kandidata za sudije – Snežanu Armenko, Iliju Vukčevića, Jadranku Novaković i Jelenu Ružičić. Zasad nema nagovještaja da su spremni da ih podrže poslanici Demokratske partije socijalista (DPS), bez kojih nema izbora kandidata. Njihovi predstavnici na Ustavnom odboru kazali su da je riječ o kandidatima prethodne parlamentarne većine.

Prema informacijama Monitora, između partije Mila Đukanovića i njenih tradicionalnih partnera još nema dogovora kako će se izjasniti na plenumu. Ranije se pregovaralo da se poslanici slože makar oko jednog kandidata kako bi se odblokirala ta institucija. Dogovor je, čini se, propao. Poslanici DPS-a morali bi u ovoj situaciji da biraju najmanje neprihvatljivog od četiri ponuđena kandidata.

U slučaju da svih četvoro predloženih kandidata prođe glasanje u plenumu, Crna Gora bi prvi put imala Ustavni sud bez univerzitetskog profesora i pripadnika manjinskih naroda. To je problematizovao poslanik Liberalne partije Andrija Popović koji nastupa u koaliciji sa Demokratskom partijom socijalista.

,,Zakon o Ustavnom sudu garantuje srazmjernu zastupljenost manjinskih naroda u Ustavnom sudu, a njih, ako se ovaj predlog usvoji, neće u njemu biti”, istakao je.

On je na Ustavnom odboru kazao kako predsjednica tog tijela Simonida Kordić (DF) i predsjednica Skupštine Danijela Đurović (SNP) nijesu organizovale dijalog između poslanika kako bi došli do konsenzusa oko kandidata. Iako se očekivalo da će do kraja jula biti izabran jedan od 17 prijavljenih kandidata na prethodna tri konkursa i da će se spriječiti ,,zamrzavanje” institucije, to se nije desilo jer je izostao međustranački kompromis. Nakon toga je, početkom avgusta, raspisan novi oglas za četiri sudije, koji je tek prošle sedmice rezultirao imenima kandidata.

Za četvoro sudija Ustavnog suda su se u posljednjem javnom pozivu kandidovali:  Snežana Armenko, Alija Beganović, Tatjana Bulatović, Ilija Vukčević, Sulejman Guči, Dragana Đuranović, Azra Jasavić, Snežana Jonica, Jovan Kojičić, Sanja Maslenjak, Jadranka Novaković, Zdenka Perović, Mirjana Popović, Ivan Radojičić, Branislav Radulović, Enesa Rastoder i Jelena Ružičić.

Ilija Vukčević je na glasanju 28. jula dobio podršku samo četvoro poslanika, dok je za izbor Jadranke Novaković glasao samo jedan poslanik u Ustavnom odboru. Vukčević je prethodno bio angažovan kao savjetnik, sada već bivšeg, direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića (URA), dok je kandidatkinja Snežana Armenko bliska rođaka poslanika Predraga Bulatovića (DF).

Deblokada institucija je bila prva tačka prioriteta smijenjene Vlade Dritana Abazovića i većine na osnovu koje je izglasana. To je bio i prioritet i za prethodnu Vladu Zdravka Krivokapića. Evropska komisija deblokadu institucija stavlja kao ključni prioritet. Međutim, deblokade nema bez dijaloga i dogovora.

Većina koja je podržala Abazovića kao premijera zasnovana je na koaliciji sa najbrojnijom strankom u parlamentu – Demokratskom partijom socijalista. Prethodna Vlada opstajala je na podršci drugog najvećeg subjekta u Skupštini – Demokratskom frontu. Dvije godine od promjene vlasti, a otkad znamo da ćemo doći u problem zbog kvoruma Ustavnog suda, dva najveća politička pokreta nijednom nijesu sjela za sto kako bi dogovorili deblokadu institucija. Uvijek su kalkulisali kako doći do većine bez ovih drugih. Iako su pričali suprotno, stvarne namjere za dogovor nikada nije bilo.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović nedavno je kazala da očekuje da će US biti deblokiran, i da će se se do kraja godine postići kompromis i o popunjavanju mjesta u Sudskog savjeta i izboru vrhovnog državnog tužioca, za šta je takođe potrebna dvotrećinska/tropetinska podrška.

,,Pozivam sve parlamentarne političke partije da pokažu odgovornost i posvećenost ostvarenju državnih interesa, te da daju konstruktivan doprinos da na sjednici Skupštine, planiranoj za 21. oktobar, izaberemo predložene kandidate i konačno kompletiramo US”, navela je Đurović. Sudije Ustavnog suda parlament bira na 12 godina.

Predsjednik Državne izborne komisije (DIK) Nikola Mugoša kaže da proglašenje konačnih rezultata lokalnih izbora može predstavljati problem ako Ustavni sud, kao druga instanca za žalbe, ne bude funkcionalan. To se, napominje on, već reflektuje na izborni proces, budući da su pred sudom dvije izborne žalbe o kojima ne može da odlučuje jer nema kvorum.

,,Evidentno je da u ovoj situaciji, kad nemamo funkcionalan Ustavni sud, ne postoji zaokružena zaštita biračkog prava, i to je jedno pitanje koje će svakako opterećivati javnost u budućem periodu, ukoliko sud ne bude mogao da odlučuje s potrebnim brojem sudija… Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje da se konačni rezultati izbora utvrđuju u roku od 12 sati od konačnosti odluka koje su donesene po prigovorima, odnosno žalbama. U tom smislu, to može biti jako izazovno, odnosno može postojati problem prilikom utvrđivanja konačnih rezultata”, kazao je on.

Šefica Delegacije EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa poručila je nedavno da su Crnoj Gori potrebne nezavisne, nepristrasne, efikasne i kompetentne pravosudne institucije da bi napredovala na putu ka EU, i da ne postoji način da se to zaobiđe. Ona je tada rekla da EU poziva sve političke aktere da djeluju iznad partijskih interesa i obezbijede široku podršku za imenovanje članova Sudskog savjeta, sudija Ustavnog suda i Vrhovnog državnog tužioca, bez daljeg odgađanja.

 

Deblokada  propuštena u julu

Poslanik DPS-a Danijel Živković kazao je da su međunarodni partneri odnos prema ovom pitanju iskazali još u julu. Poslanici pokreta URA i Socijalističke narodne partije tada nijesu dali glas.

„Mi smo u julu propustili šansu kada smo imali priliku da ne dovedemo Ustavni sud u ovu poziciju. Čisto da ne igramo političke igre kako će neko biti manje ili više odgovoran za nebiranje sudija. Vrlo dobro znamo kako se ko ponašao u julu. Kako će se odnositi međunarodni partneri ili kako će oni ili domaća javnost biti zadovoljni, pitanje je za one koji nijesu bili spremni da u julu izaberu sudije“, poručio je Živković.

Tada su se na konkurs prijavili Alija Beganović, Tatjana Bulatović, Elvis Duraković, Dragana Đuranović, Jovan Kojičić, Zdenka Perović, Branislav Radulović i Momirka Tešić. Radulović je bio najozbiljniji kandidat.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo