Povežite se sa nama

MONITORING

Partija se odriče Mugoše

Objavljeno prije

na

Tokom zime gradonačelnik Podgorice se pritajio. Čim je snijeg okopnio, Miomir Mugoša je opet dospio na naslovne strane. Protekle nedjelje je prozivao sudije, a ove sve ostale redom. Napada ili se brani? Mugoša nikako da odagna aferu Carine od sebe, iako mu je sa drugim skandalima to polazilo za rukom.

Mugoša je sa direktorom Carina Čedomirom Popovićem lani u oktobru zaključio sporazum kojim je omogućeno da Carine ponovo postanu vlasnik oko 15.000 kvadrata zemljišta na Starom aerodromu, iako je isti posao u oktobru 2010. poništio Vrhovni sud. Gradonačelnik je sporno zemljište, 2007. godine, prodao Popoviću bez tendera, bez odluke i znanja Skupštine Glavnog grada za 2,5 miliona eura. A vrijedilo je 13,5 miliona. Tako je oštetio gradski budžet za 11 miliona eura. Posao je prema presudi Vrhovnog suda ništavan, a grad je bio u obavezi da Carinama vrati novac, a Carine gradu zemljište. Gradonačelnik je tu obavezu ignorisao. MANS je zbog afere Carine, protekle nedjelje, podnio krivičnu prijavu protiv Mugoše. U MANS-u sumnjaju da je Mugoša izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja i primanja mita, a da je Popović izvršio krivično djelo davanja mita. Gradonačelnik je na prijavu odgovorio u svom stilu – najavio je da će i on podnijeti krivičnu prijavu protiv MANS-a zbog lažnog prijavljivanja.

Mugoši su se u nezgodnom času navrzli i koalicioni partneri. Na inicijativu SDP-a, krajem protekle nedjelje, premijer Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade Duško Marković i ministar finansija Milorad Katnić razgovarali su sa potpredsjednicima SDP-a Ivanom Brajovićem i Raškom Konjevićem o aferi Carine. SDP je zatražio da se odluka prodaje zemljišta Carinama poništi, kao štetna i nezakonita, a premijer Lukšić obećao da će Ministarstvo finansija u saradnji sa zaštitnikom imovinsko-pravnih odnosa razmotriti inicijativu SDP-a oko Carina.

Javili su se i iz tužilaštva, obznanjujući da su počeli da istražuju poslove i sporazume u slučaju Carine.

Zanimljivo da je spor oko prodaje gradskog zemljišta po cijeni od oko dva i po miliona eura, nakon što je prethodno poništen tender na kome je cijena te parcele dostigla iznos od oko 13 miliona eura, nije pokrenula država već vlasnik firme Šofranac Veselin Šofranac, učesnik na tenderu za sporno zemljište. Od tada, Šofranac tvrdi da ima probleme sa objektima koje gradi po Podgorici.

,,Gradonačelnik je siledžija koga moram da trpim. Moram da iznesem prljavštine koje radi, krade državno zemljište i daje privatnicima bez pare. Na sve moje objekte Mugoša je slao inspekcije, na objekte na Zabjelu dvije dnevno. A nije slao inspekcije tu u blizini gdje je objekat od 16.000 kvadrata sa građevinskom dozvolom na 6.000 metara kvadratnih, dakle napravljeno je 10.000 kvadrata više”, izjavio je Šofranac za Dan.

On tvrdi da ima punu torbu materijala o Mugošinom kriminalu po Podgorici. ,,Torba materijala kod mene stoji zaključana u jednom stanu da mi ne zapali kuću, jer od njega svašta mogu da očekujem. Ali sve ću to da objavim”.

Mugoša dobro zna da dok je DPS iza njega, može da ponavlja refren – Ne može nam niko ništa… Nakon sastanka ministara i potpredsjednika SDP-a, Mugoša je kazao da sa premijerom i ministrima ima uobičajenu i dobru komunikaciju, te da se nada da Lukšić prema njemu dijeli isti stav kao i ranije kada je javno izjavio da DPS nema bolje rješenje od Mugoše za obavljanje funkcije gradonačelnika Podgorice.

Osim javnih pohvala, odnos premijera i gradonačelnika ima i ne tako harmoničnu predistoriju. Mugoša je bio jedan od onih koji su 2006. blokirali izbor Igora Lukšića za premijera. Pozivao se na svoj rekordni trijumf na lokalnim izborima u Podgorici i tvrdio da je kvalifikovaniji Đukanovićev nasljednik od Lukšića. Od tada Mugošina moć opada. Krajem 2009. usvojeni su zakoni o državnoj imovini i o svojinsko-pravnim odnosima, na inicijativu Lukšićevog Ministarstva finansija. Mugoša je, u svojstvu poslanika, tada optužio kolege iz DPS-a da su zakoni upereni protiv Glavnog grada. U Skupštini je odbijeno njegovih svih osam amandmana. Potom su usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se predviđa da predsjednika opštine biraju lokalni parlamenti, a ne neposredno građani.

Miomir Mugoša je, uoči partijskog kongresa održanog 21. maja 2011. izjavio: „Ne vidim razlog zbog čega ne bih i dalje ostao isto pozicioniran u svojoj partiji”. Htio je jedno od potpredsjedničkih mjesta, no nije ušao ni u Predsjedništvo DPS-a.

Nakon što je izbačen iz novog saziva Predsjedništva partije, gradonačelnik Podgorice je ostao i bez poslaničke funkcije i imuniteta, jer je izglasan Zakon o konfliktu interesa prema kojem gradonačelnici ne mogu biti istovremeno i poslanici.

Sadašnje naprasno interesovanje Vlade i tužilašta za aferu Carine u opoziciji smatraju znakom da je sazrelo vrijeme da se Mugoša servira Evropskoj uniji kao jedna od ,,krupnih riba”.

Šefica odborničkog kluba PzP-a Branka Bošnjak je izjavila: ,,Mislim da je kap prelila čašu, pa da je čak i za ovako slabašno i partijsko pristrasno tužilaštvo previše, jer su svjesni činjenice da su pod budnim okom Evrope”.

Ne treba zaboraviti da su mnogi i prošle godine otpisivali Mugošu. Ozbiljni izvori su tvrdili da su o eliminaciji Mugoše sa političke scene na tajnom sastanku odlučili Milo Đukanović, Ranko Krivokapić i Igor Lukšić. Analitičari su tumačili da šef DPS-a preko SDP-a hoće da eliminiše Mugošu.

Mugošu nijesu spriječile ni prijetnje SDP-a da će napustiti savezništvo sa DPS-om, čak i na državnom nivou, ako on opet bude izabran za gradonačelnika. Mugoša je izabran zahvaljujući glasu odbornika Narodne stranke i jednog otpadnika iz Nove, nakon čega su se odbornici međusobno optuživali za prodaju glasova. Tadašnji predsjednik Skupštine glavnog grada Cme Gore Raško Konjević podnio je ostavku.

Govorilo se i da u vladajućim krugovima ne znaju kako će Mugošinog sina Miljana, zbog zajedničkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, spasiti od zatvorske kazne. Ne samo da ga je DPS spasio, nego Miljan Mugoša nastavlja diplomatsku karijeru.

Miomir Mugoša je, kao i njegov partijski šef Milo Đukanović, majstor u održavanju na vlasti. On je kopirajući Đukanovićev model vladanja državom, u glavnom gradu uspio da stvori svoj feud. Dva važna DPS igrača sarađuju još od februara 1991. kada je Mugoša u prvoj Vladi Mila Đukanovića imenovan za ministra zdravlja i zaštite životne sredine. Tih godina je, pored brojnih ministarskih obaveza, obilazio i sokolio borce na dubrovačkom ratištu. Đukanović ga je birao i u naredna svoja dva mandata, pa je tradiciju od 1998. nastavio Filip Vujanović, koji ga je tokom prve polovine 2000. godine postavio za predsjednika „odbora povjerenika” SO Podgorica. U novom milenijumu Mugoša je sve bliži Vujanoviću, a odnosi sa Đukanovićem ,,zahlađuju”.

Poznato je da je Aco Đukanović 2003, javno minirao Mugošin naum da zgradu Maksim izgradi u njegovom dvorištu. I pored Mugošinih tvrdnji da je sve po zakonu, Maksim je izgrađen dovoljno daleko od Đukanovićevog dvorišta. Upućeni kažu da se Mugoša u DPS-u jedino boji šefa, ali ozbiljno.

Kao i Đukanović, Mugoša ne brine mnogo o zakonima. Kada je došao na mjesto gradonačelnika, oko 80 odsto svih objekata na teritoriji Podgorice bilo je bespravno izgrađeno. Mugoša je pristupio selektivnoj legalizaciji objekata prema sopstvenim zaključcima. Sa tim odlukama bili su, kako su navodili mediji, upoznati samo njemu bliski ili privilegovani investitori, pa su mogli legalizovati objekte čak i bez plaćanja naknada. Kroz obračun komunalija za koje ugovori nijesu bili dostupni javnosti, Mugoša je držao u pat-poziciji hiljade sugrađana. Treba li onda da čudi što je Mugoša na izborima imao rekordan učinak, trijumfujući i u naseljima gdje njegova partija ili koalicija na parlamentarnim izborima ne dobija većinu; ta su naselja prepoznata kao žarišta divlje gradnje.

Mugoša punu deceniju izbjegava da odgovori na pitanja odbornika Skupštine glavnog grada kojim je osobama od posebnog značaja za glavni grad dodijelio stanove. Podijeljeno je blizu 300 stanova. Odbornici tvrde da „tu ima raznih sudija koji su valjali gradonačelniku Mugoši, raznih estradnih umjetnika, čak i nekih koji nijesu iz Podgorice”.

Nekima stanove, a nekima zgrade. Po principu izgradi, pa dogradi par spratova, sve će to Opština legalizovati, valjao je Mugoša mnogim investitorima. Od omiljenog Toma Čelebića, do Duška Kneževića, Aca Đukanovića…

Možda su razlozi za sve žešće napade na Mugošu i manjak novca u opštinskoj kasi. Prije krize gradonačelnik je raspolagao godišnjim budžetom od 100 miliona eura. Tada su iz podgoričkog budžeta uplaćivane donacije Sarajevu, Zagrebu je doniran vrtić, razvijan je planinski turizam na Lovćenu, finansirana administracija u Šavniku, a prije izbora na Žabljaku obećana stambena zgrada za mlade bračne parove. Ove godine Budžet je projektovan na 49,7 miliona eura, a za 11 godina od kada je Mugoša na vlasti glavni grad je zadužen 32 miliona eura.

Pitanje je da li će Mugoša ovog puta uspjeti da se održi u gradonačelničkoj fotelji i ostati na slobodi. Sigurno je da je teško zamisliti da bi on, poput svog budvanskog kolege Rajka Kuljače i Svetozara Marovića, ćuteći podnio žrtvu zarad evroatlanskih integracija. No, nikad se ne zna. DPS jeste mašina, ali je i Mugoša dokazao da je nedoder.

Toaletna voda kao ljekovi

U svjetlu afere Carine ne treba zaboraviti da, pored brojnih manjih, ovo nije prva velika afera u kojoj je Mugoša glavni akter. Potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević je 2001. godine tadašnjem ministru policije Andriji Jovićeviću predao dokumenta koja pokazuju kako je bivši ministar zdravlja i aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša krčmio državni novac. Osam godina niko se nije obrtao na te spise, da bi Rakčević 2008. dokumentaciju predao državnom tužiocu. Dokumenta sadrže podatke o brojnim sumnjivim nabavkama ljekova i čuvenoj kupovini after šejva, pasta za zube, toaletne vode za muškarce, koji su kupljeni na ime ljekova uz amin ministra Mugoše. Ranka Čarapić i tužilaštvo o ovome godinama ćute, a Rakčević je svojevremeno tvrdio da je samo pitanje vremena „da li će ovaj personalni sastav tužilaštva ili neki novi kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”.

Ima onih koji smatraju da je to vrijeme došlo i da će nakon svega što je protutnjalo Mugoša ,,pasti” baš na Carinama. ,,Opadaće mnogi prije mene samo da me zdravlje sačuva. Kada je politika u pitanju i rezultati”, uzvratio je Mugoša na informacije da mu po istraživanjima pada rejting.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo