Izborna utakmica pretvorila se u javni obračun DPS-a i MCP-a. Amfilohije će, kaže, glasati po prvi put. Obistine li se prijetnje premijera Markovića o „otvorenim granicama“ za one koji kunu i proklinju, mogao bi mu to biti i posljednji izlazak na birališta u Crnoj Gori. Pod uslovom da iza kulisa već nijesu napravili dogovor. Ne bi bio prvi
Vrijeme do glasanja brojimo na prste ruke, dok se sa zakupljenih termina televizijskih stanica već obraćaju samoproglašeni pobjednici. Sve sa porukom kako oni to rade u ime viših ciljeva.
„Mi više ne odlučujemo ni o DPS-u ni o bilo kojoj drugoj stranci“, ubjeđuje Duško Marković, obilazeći Crnu Goru uzduž i poprijeko pred kraj svog prvog premijerskog mandata. „Kao 2006. kada nam je svaki glas bio važan za obnovu državnosti, 30. avgusta je svaki glas važan za očuvanje naše državnosti, za odbranu Crne Gore jer će ona 30. avgusta biti napadnuta“. Marković je zaboravio, istu tu priču o potrebi da još ovaj put glasanjem za DPS odbranimo državnu nezavisnost slušali smo i pred izbore 2016. i 2012. godine. A vrlo vjerovatno (sjećanje zna da prevari kad 15 godina vrtite istu ploču) i na onima održanim 2006. i 2009. godine.
Istorijski karakter ovih izbora prepoznaju i u koaliciji Za budućnost Crne Gore koja je pod svoje okrilje pokušala da okupi manje-više sve prepoznate čuvare srpstva i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I, bez izuzetka, okupila sve one koji se – manjim ili većim dijelom – pomažu dotacijama iz Beograda.
„Ovo je trenutak za biti ili ne biti, sad ili nikad“, odlučan je nosilac liste ZBCG, univerzitetski profesor Zdravko Krivokapić. Tu je i viši cilj: „Jer nije u pitanju Zdravko Krivokapić, niti bilo koji drugi građanin Crne Gore, već naša Crkva i vjera, a onaj ko se usudio da udari na svetinje, taj mora da ode u prošlost“.
Nema prave utakmice bez navijača, pa su i oni našli načina da se oglase. I pojasne pobjednička stremljenja svog tima. Nakon što je, početkom avgusta, Crnu Goru opisao kao nepokrivenu crkvu koja će se 30. avgusta spasiti („vaskrsnuti“) ili nestati, dokazani prijatelj Crne Gore i Crnogoraca Matija Bećković oglasio se uoči glasanja autorskim tekstom u Kuriru: ,,Posljednji čas je da se i u Crnoj Gori promijeni vlast“, veli Matija, „i to na izborima, što se nije desilo nikad. I da se sve obavi bez krvi“. Malo se brine: „Najgore bi bilo da se podijele i pobiju i tako utvrde ko je bolji“. Malo pribojava: „Sadašnji duhovni aparthejd i mir takođe ne rješavaju ništa…”. On bi htio da se nešto riješi. „Crnogorska nacija će nestati prije mene“, poručio je Bećković još prije tri decenije. I nastavio da se trudi.
„Crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu“, govorio je mitropolit Amfilohije Radović, tek što je onako kako samo njemu basta i dolikuje kvalifikativom zlikovaca počastio ustanike iz 1919. i 1941. Ali je, opet, kaže on „prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog zakona i koji brane svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju“. Pa će, eto i on „ prvi put“ na birališta. Preciznije je o radosti borbe protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali i protiv onih koji su taj Zakon predložili i usvojili, progovorio paroh gornjogrbaljski Miajlo Backović, nekadašnji pripadnik 63. padobranske. On je tokom službe vjernike upozorio da „na sebe prenose prokletstvo“ svi oni koji podrže stranke koje su taj Zakon izglasale. ,,Svi oni koji budu glasali za stranke koje su digle ruku u parlamentu i izglasali ovo bezakonje na sebe i na svoje porodice prenose prokletstvo Svetog Vasilija. To moram da kažem kao sveštenik, da ispovijedim i sačuvam vaše duše…“.
Ni iz MPC-a ni iz koalicije Za budućnost Crne Gore niko, nijednom, nije pokušao da se ogradi od govora mržnje i prijetnji upućenih čak i potencijalnim glasačima druge strane.
Naravno, ne treba ni pominjati da je DPS-ova vlast ostala nijema na objelodanjene zloupotrebe, ucjene, pokušaje korupcije i osvjedočeno kažnjavanje političkih neistomišljenika. Tolerišu sve to i nadležni iz državnih institucija. Isti oni koji su partijsku knjižicu (DPS), dan prije izbora na funkciju, ušili u postavu omiljenog sakoa, da je spremno isuču čim im iscuri mandat. Do sljedećeg imenovanja. To je nešto čemu svjedočimo tri decenije.
Više brine tišina u kojoj su sramotu saučesništva u tim prljavim poslovima istrpjeli i DPS politički saveznici iz reda manjinskih partija. Druga priča je SD, kao aktivni promoter svih oblika zlupotrebe vlasti radi sticanja lične koristi.
Koalicija koju predvodi DF jedva prikriva naum da u finale utakmice uđe na isti način na koji to čini i DPS – bez poštovanja propisanih pravila i građanskih normi. Tako se Crna Gora hrani strahom, a rivali dižu jedni drugima rejting. Tu premijer Marković, u susret izbornoj šutnji, najavljuje nerede koje će na dan izbora organizovati njegovi politički oponenti. Oni će na dan izbora pokazati svoju rogobatnost i primitivizam, „vjeruje“ premijer Marković. Bez dokaza. Ali spreman da žestoko uzvrati: „Ali vas uvjeravam da su institucije već danas spremne, da bezbjednosne institucije znaju šta oni rade i na šta su spremni. I da ćemo im 30. avgusta na to odgovoriti žestoko… a nakon toga u Crnoj Gori za njih nikad više neće biti isto“.
Premijerova vjerovanja spremno je pritvrdio direktor Uprave policije Veselin Veljović obavještavajući javnost o postojanju operativnih podataka koji ukazuju na planove za izazivanje „incidenata i nemira“ na dan izbora. Policija je za te prijetnje, izgleda, saznala prateći društvene mreže. Da je neko opsovao Predsjednika, premijera ili direktora UP već bi bio uhapšen. Ovako, čekamo nedjelju.
Kriminalna organizacija koja je planirala državni udar na izborni dan 2016. godine još nije uništena, oglasio je i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. On misli kako do nereda tokom izbornog dana i nakon njega neće doći ali, upozorava: „Postoje grupacije koje zagovaraju ekstremizam i radikalizam, ima grupa koje su spremne za tako nešto (nemire – prim. Monitora), koje bi se u slučaju nekih izbornih situacija prije zvaničnih izbornih rezultata okupile i proglasile pobjedu…“. I SDT opominje i upozorava: „Ne treba nam bjeloruski scenario, mi smo demokratska država. Ako bude nečega što je krivično djelo, onda će policija i tužilaštvo reagovati”.
Sve nas to vraća u jesen 2016. I podsjeća kako nam tužilaštvo, sudska i izvršna vlast do danas duguju odgovore na mnoštvo nepoznanica i nelogičnosti u priči o državnom udaru koja je, vjerovatno, odlučila tadašnje izbore. I na ovim izborima građani Crne Gore biće u prilici da glasaju makar za neke od ljudi koji su organizovali (ili su znali za organizaciju) događaja koji su mogli dovesti do krvoprolića na ulicama Podgorice. A mi ne znamo ko su ti ljudi. Pošto pravosnažnih presuda u tom slučaju nema.
Premijer Marković takve stvari ne pominje kada prijeti neistomišljenicima. Ne smeta mu ni to što ga je za predsjednika Vlade izabrala Sinđina skupština (dio opozicije bojkotovao je njena zasjedanja sve četiri godine). Nakon što mu je mandat za formiranje vlade povjerio tri puta birani predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. To je bio rezultat izborne pobjede do koje je DPS došao koristeći, uz Aleksandra – Sašu Sinđelića i njegove saborce, nezakonite donacije ovdašnjih tajkuna (slučaj koverta i interesna dobrovoljnost) koji su taj novac oteli od građana Crne Gore. Parlamentom, koji je Markovića proizveo u premijera, predsjedavao je Ivan Brajović, koji je prije i poslije tog izbora – lično ili preko svoje partije (SD) – bio umiješan u brojne koruptivne afere.
Marković je zaboravio obećanja iz svog ekspozea. Završen auto-put. Zatvorena sva poglavlja pristupnih pregovora o članstvu u EU. Nulta tolerancija prema korupciji… Ostale su samo zakletve (Crnoj Gori) i prijetnje (opoziciji i sveštenstvu SPC). „… A za one koji proklinju Crnu Goru i žele da je sahrane, otvorićemo granice jer nemaju ovdje utemeljenja i vratićemo ih njihovim kućama odakle su došli. Neka uređuju na takav način njihove domove, njihovu zemlju, a Crnu Goru će prepustiti nama koji je volimo i koji je poštujemo”, poručio je premijer. Uz želju da dobije još jedan mandat.
Da li je to nastup pobjednika, nosioca izborne liste koja nam obećava ekonomski prosperitet i članstvo u EU? Ili novi uvod u zakulisna dešavanja kojima će se, kao i 2016, prekrajati izborni rezultat.
Sve govori kako makar dvije izborne liste kalkulišu sa tim da se izborni proces neće završiti prebrojavanjem glasova u nedjelju veče. Da li bi DPS (bivši Savez komunista) bio u stanju da prizna izborni poraz, nađe li se u takvoj poziciji po prvi put od 1945. godine? Da li će koalicija okupljena oko Demokratskog fronta (DF izborne rezultate osporava, praktično, od svog osnivanja) svoju, unaprijed proglašenu, pobjedu braniti čvršće nego što je to radila do sada?
Dobar dio odgovora na ova pitanja u svojim rukama drže (potencijalni) glasači koalicija Mir je naša nacija (predvode je Demokrate) i Crno na bijelo (URA). Ubijede li Aleksa Bečić i Dritan Abazović svoje simpatizere da izađu na izbore i postanu njihovi glasači, Crna Gora bi možda mogla dobiti alternativu finansijski motivisanim patriotama, nacionalistima i vjerskim fundamentalistima i ovog i onog predznaka. I zastave.
„Ne interesuju nas procenti, ako bude do nas – Crna Gora će dobiti ekspertsku vladu, vladu bez političara, vladu sa ekspertima većinske Crne Gore koja vapi za promjenama“, kazao je Abazović u Ulcinju, vjerovatno najzapostavljenijem crnogorskom gradu u eri DPS vladavine, pozivajući kolege političare: ,,Manjinske stranke koje imaju eksperte neka ih daju, druge opozicione stranke neka ih daju, svi koji žele promjene neka daju svoje eksperte. Vrijeme robova je prošlo, mi zaslužujemo vrijeme Evrope…“. Mogu li se, recimo, čelnici SD-a i SDP-a prepoznati u ovom pozivu, i dovesti u pitanje, prema nekim izvorima, već dogovorenu postizbornu saradnju sa Markovićem? Ili je i ta priča samo udica za dio njihovih, klijentelistički nastrojenih, birača?
Eventualni uspijeh URA-e i Demokrata mogao bi se ispriječiti pred postizbornim „jednom za svagda“ raspletom koji ovih dana javno zagovaraju čelnici DPS-a. (Marković je u finišu kampanje žestinom nastupa prevazišao Mila Đukanovića). Ali zagovaraju i oni koji suštinski, neformalno, predvode koaliciji ZBCG. Počev od Amfilohija Radovića. Mada se čuje, a ponegdje i piše (novi izvještaj Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane) da Đukanović i Radović, u tajnosti, uveliko pregovaraju o postizbornoj Crnoj Gori.
,,Đukanović igra više igara i sa svima, a nedavnim slanjem novog crnogorskog ambasadora u Rusku Federaciju i poruke, koju je tim povodom odaslao bratskoj Rusiji izazvalo je zgražanje u diplomatskim krugovima EU. Prema određenim informacijama dogovoren je i veliki sporazum sa mitropolitom Amfilohijem u vezi sa imovinom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”, stoji u izvještaju pod naslovom Da li će EU priznati rezulate izbora u Crnoj Gori?
Pravo glasa u nedjelju imaće više od 540 hiljada birača. U zemlji koja, prema zvaničnim procjenama, ima oko 622 hiljade stanovnika. Među kojima je i 140 hiljada mlađih od 18 godina. Godinama traju rasprave o broju umrlih, odseljenih, izmišljenih i pozajmljenih (stanovnika zemalja regiona) koji se nalaze u biračkom spisku i ako, prema slovu zakona, nemaju pravo glasa. Ali uredno glasaju i, ne rijetko, daju presudan doprinos pobjedi DPS-a.
Granice ka susjednim zemljama vlast je otvorila 15. avgusta, pravdajući se potrebom da pokuša spasiti tursitičku sezonu. Manipulacija uvezenim glasačima postala je moguća. Zato svi na svijetu imaju parvo da sumnjaju u regularnost nedjeljnog izbornog rezultata. Zapravo, svi osim crnogorske opozicije (računajući tu i SDP). Oni su znali šta ih čeka. I pristali. Sada je na nama da u nedjelju uradimo što mislimo da treba. Uz punu svijest da se čuda rijetko događaju.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice