Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pare prije kiše

Objavljeno prije

na

Prvo su nas nadležni iz Elektroprivrede obavijestili da je pitanje dana kada će u Crnoj Gori početi planske restrikcije struje. Prve u ovom vijeku. Ako se, u međuvremenu, sistem sam od sebe ne raspadne pod prevelikim opterećenjem. Za te je nevolje, objašnjavali su nadležni, isključivi krivac nedostatak kiše. Neplaniran i ničim izazavan. Nasuprot prošlogodišnjim, rekordno obilnim padavinama koje su sa nebesa stigle isključivo zahvaljujući angažmanu rukovodećeg kadra EPCG, predvođenih italijanskim stručnjacima za dodole koje je A2A angažovala u Nikšiću i Podgorici pod firmom top menadžement.

Potom je, kao gotova stvar, stigla i informacija o skorom i neizbježnom poskupljenju struje. Nove, veće cijene odobriće Regulatorna agencija za energetiku (RAE) do sredine decembra. Objašnjenje je jednostavno – troškovi EPCG su zbog neplaniranog uvoza struje oko 10 miliona eura veći od onih koje im je prošle zime odobrio regulator. Prethodno utvrđen dug prema potrošačima – u pitanju je približno isti novac – sada niko ne pominje. Iako je i on nastao na sličan način – EPCG je tada, izvozeći struju, ostvarila

ekstra profit. Pa je ovo bila zgodna prilika za kompenzaciju između EPCG i potrošača iz kategorije domaćinstva. Za sada, ništa od toga.

O ozbiljnosti situacije trebalo je da posvjedoči poziv potrošačima da štede energiju, a još više javni zahtjev Kombinatu aluminijuma i Željezari da za makar 30 odsto smanje (ekonomskom krizom i onako značajno redukovanu) proizvodnju. Što su prozvani, takođe javno, odbili da učine. Posmatrač je mogao samo da se divi načinu poslovne komunikacije i količini iskazanog razumijevanje između tri preduzeća koja, faktički, imaju jednog većinskog vlasnika – Vladu Crne Gore.

U kabinetu premijera Igora Lukšića su se, po navici, napravili nevješti i neznaveni. Izostala je njihova reakcija bilo koje vrste. Nije se čulo makar objašnjenje nastale situacije. Vjerovatno su zauzeti širenjem spiska privatizovanih preduzeća čije će dugove umjesto njihovih novih vlasnika, takozvanih strateških investitora, vraćati Vlada, novcem poreskih obveznika.

Javnost je zbog toga bila prinuđena da, uz pomoć medija, nagađa o stvarnim razlozima i mogućim motivima najavljenih restrikcija. Tako smo mogli pročitati da struje nema zato što je nestašica opšta, pa ona nema gdje da se kupi. Istovremeno, a često i na istom mjestu, pisalo se i da struja može da se kupi, ali da ona ne može da se dopremi do Crne Gore pošto su, zbog regionalne nestašice, preopterećene prenosne mreže. Treći su zagovarali tezu po kojoj se EPCG zapravo ne isplati da kupuje struju po cijeni koja je trenutno veća od 100 eura za gigavat pošto su, po postojećem cjenovniku, prinuđeni da kupljenu energiju prodaju po cijeni nižoj od nabavne. Slijed događaja je pokazao da su istini, vjerovatno, najbliži bili oni što su tvrdili da Elektroprivreda, jednostavno, nema para da kupi i dopremi struju koja joj nedostaje u sistemu. A para nema (izaberite po želji jedan ili više ponuđenih odgovora) zato što se:

– Tri godine nakon uvođenja strateškog partnera kome je povjereno upravljane kompanijom, EPCG i dalje ponaša kao monopolista nezainteresovan da racionalizuje sosptvene troškove, smanji zastrašujuće gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži (i do tri puta veće od evropskog prosjeka) i poveća stepen naplate;

– Novac uložen kroz dokapitalizaciju, a namijenjen povećanju proizvodnje i modernizaciji visoko i nisko naponske mreže EPCG, završio je na računima Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića, kao garant njene finansijske stabilnosti. Slušali smo, prošle godine, kako realizacija planova modernizacije EPCG kasni zbog dugih procedura za dobijanje kredita od međunarodnih finansijskih institucija. Istovremeno, na računima EPCG u Prvoj banci leži 60-ak miliona eura, a niko od menadžera te kompanije ne usuđuje se da da jasan odgovor na prosto pitanje: ko odlučuje o upotrebi tog novca: vlasnici Elektropirvrede ili vlasnici Prve?

– Dugovi prema EPCG rastu proporcionalno potrebama vladajućih partija da kupuju lojalnost birača i odanost povlašćenih biznismena i time što ih oslobode obaveze plaćanja struje. Kako drugačije razumjeti podatak da domaćinstva u Crnoj Gori duguju za potrošenu struju oko 120 miliona eura, ili više od 500 eura po brojilu? Kako, ako ne političkom odlukom vladajuće većine, objasniti da KAP za struju duguje 32 miliona iako je kupoprodajnim ugovorom predviđeno da će on biti raskinut ukoliko dug pređe iznos od osam miliona eura?

Umjesto razrješenja makar neke od pobrojanih dilema, iz EPCG su pozvali da se pomolimo za „zdravlje” termoelektrane u Pljevljima, koja trenutno, u nedostatku energije iz hidrocentrala, održava sistem. „Situacija je neizvjesna jer TE može stati sjutra, a može za deset dana ili mjesec”, kažu u Pljevljima. Gradnju drugog bloka TE danas niko više i ne pominje, iako su nas Ranko Krivokapić i Vujica Lazović prije koju godinu ubjeđivali da je to posao u koji će država ući po hitnom postupku. A onda se Milo Đukanović vratio u premijersku fotelju, posprdnuo se sa SDP-ovcima i „alternativnim planom”, posmjenjivao njihove istomišljenike u bordu EPCG i – Crnu Goru ostavio zarobljenu sa deficitom električne energije.

Nema ni TE u Beranama, kao što se, privremeno, odustalo i od gradnje elektrana na Morači. Makar dok se ne pronađe model po kome bi se one finansirale državnim novcem a knjižile kao privatno vlasništvo.

Aktuelna nestašica električne energije ne može se posmatrati samo kao posljedica ,,više sile”. Prošlo je manje od pola godine od kako je Skupština akcionara EPCG prihvatila izveštaj o poslovanju u 2010. godini u kome stoji da je preduzeće ,,konačno izašlo iz finansijske recesije i ulazi u fazu dinamičnog razvoja”. Sada nam iz Nikšića hvataju muštuluk: Elektroprivreda Crne Gore obezbijedila je do 12. decembra potrebne količine električne energije. I još obećavaju, „a do kraja godine ćemo se truditi da nabavljamo električnu energiju”. Samo, treba da budemo dobri i poslušni. Da ne otjeramo kišu. Ili eksperte iz A2A.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo