Povežite se sa nama

INTERVJU

Panika u redovima mafije i vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija i Pokret za promjene potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju. Šta predviđa ta saradnja? MANDIĆ: Dogovor lidera parlamentarne opozicije predstavlja jedan od važnih političkih događaja u kratkoj višepartijskoj istoriji Crne Gore. Prvi put zajedno će nastupiti na jednoj izbornoj listi sve parlamentarne opozicione stranke i tako izaći ,,na crtu” DPS-u. Prije nego što se odrede konkretni potezi i podijele zaduženja, važno je građanima poslati jasne poruke da je opoziciona koalicija odlučna u namjeri da sprovede promjene u Crnoj Gori do kraja, a lokalni izbori u 14 opština uvod su za izborni uspjeh i na republičkom nivou. Moramo strogo voditi računa o svakom potezu, prevazišli smo nesporazume iz prošlosti i naši aktivisti već djeluju kao tim. Hiljade naših članova i simpatizera, kao i drugih slobodnih ljudi koji žele bolje i prosperitetnije društvo, učestvovaće u kampanji i nosiće jedinstvenu poruku da je došao trenutak promjena i da je taj proces nezaustavljiv. Na jednoj strani su okupljeni svi koji vjeruju u drugačije vrijednosti od onih koje je uspostavila ova vlast a na drugoj strani je režim sa svojim službama, medijima, kriminalcima i plaćenicima.

MONITOR: Da li ćete postaviti neke dodatne uslove za izlazak na izbore, s obzirom na to da vlast ima razrađene mehanizme koji osujećuju slobodan građanski izbor?
MANDIĆ: Vlast je vrlo neprijatno iznenađena objedinjavanjem opozicije i apsolutno se ne snalazi u novonastaloj situaciji. Objedinjenje je dovelo do pometnje u njihovim redovima, naročito u onim krugovima koji su bliski organizovanom kriminalu. Pretpostavljamo da će kao produkt panike u kojoj se nalazi vlast pokušati da povlače još rigidnije poteze nego na prošlim izbornim ciklusima. Na nama je da te poteze registrujemo i onemogućimo da se realizuju, prvenstveno jedinstvenim djelovanjem naših timova na terenu i procesuiranjem svih slučajeva ucjena i pritisaka. Primjećujemo, takođe, da je za regularnost ovoga izbornog ciklusa, koji čine lokalni izbori u 14 opština, veoma zainteresovana i međunarodna zajednica i brojne organizacije koje se bave monitoringom izbornih procesa, naročito u državama koje imaju vlast sklonu represivnom i nedemokratskom ponašanju i zloupotrebama.

MONITOR: Najavili ste da ćete se, kada preuzmete vlast, obračunati s organizovanim kriminalom i korupcijom. Kako mislite da to izvedete?
MANDIĆ: Odgovor je jednostavan, striktna primjena zakona,
profesionalizacija policije i tužilaštva, najefikasniji je način da se stane na put organizovanom kriminalu.
Nova srpska demokratija je predložila i usvajanje zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Mi smo sigurni da bi takav zakon izbacio na površinu i učinio vidljivim mnoge krupne zvjerke koje sada djeluju iz podzemlja i iz svojih rupa odlučuju o sudbinama građana. Gotovo svi procesi u Crnoj Gori, u kojima su se okretale velike pare, imali su iza sebe nekog od šefova podzemlja, od raznih privatizacija do njihovog direktnog miješanja u bankarski sistem. Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine bio bi udarac u glavu kriminalnoj hobotnici i njeni krakovi bi lagano odumrli. Od procesa oduzimanja imovine crnogorskoj mafiji višestruku korist imali bi i građani, jer se radi o ciframa koje bi mogle znatno ublažiti finansijsku krizu u Crnoj Gori. Pošto aktuelna vlast i njen šef neće uraditi ništa na tom polju, jer ne može da oduzima imovinu sebi i svojima, na nama je da takvu vlast promijenimo, usvojimo zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom i počnemo s njegovom primjenom.

MONITOR: Zbog nedavnih kritika premijer Đukanović priprijetio je i Vama. Da li je to poziv na novi talas nasilja u Crnoj Gori i bespoštedni obračun s neistomišljenicima?
MANDIĆ: Ne zabrinjavaju me prijetnje Mila Đukanovića, i ne mogu me zaplašiti ni on ni njegovi partneri iz krugova organizovanog kriminala. Prizemna reakcija više je plod panike uplašenog čovjeka, koji s pozicije koju pokriva najbolje zna da se bliži dan promjena, kada će pravna država doći po svoje.
Đukanović ne smije da uhapsi i na sudove izvede krupne ribe podzemlja. On to ne može da uradi zbog proste činjenice što su ti ljudi direktno s njim povezani. Takvi ljudi ne pristaju da sami potonu već će sa sobom na dno povući i partnere. Mislim da u ovom trenutku upravo Đukanović najviše brine da neki od njih ne dospije u ruke policije susjednih država. To bi za njega bila velika opasnost.
Podsjetimo da su ljudi iz vlasti nervozno reagovali na Izvještaj Stejt departmenta. Imali smo komičnu situaciju u kojoj političari iz DPS-a taj izvještaj smatraju pozitivnim, a gospođa Medenica krajnje negativnim, uz čuvenu rečenicu da je apsolutno ne dotiču te ocjene. Režim se počeo gubiti u vremenu i prostoru.

MONITOR: Opozicija ovakvim obećanjima i planovima preuzima ne sebe ogromnu odgovornost. Da li je spremna za to?
MANDIĆ: Opozicija je spremna da se uhvati u koštac sa svim problemima koji opterećuju građane i zaustavi stanje kolapsa u kome se nalazi Crna Gora. Ovih dana biće prezentovani i konkretniji potezi koje ćemo preduzeti nakon osvajanja vlasti.

MONITOR: Partije koje su glasale za zajedničku državu izjavile su da će poštovati državnu samostalnost Crne Gore kada dođu na vlast. Da li to znači da ćete promijeniti odnos ili u drugi plan staviti priču o simbolima, zastavi, himni, grbu?
MANDIĆ: Kada se vlast okreće identitetskim pitanjima onda je to signal da pokušavaju da sakriju neku krupnu stvar. Identitetska pitanja, kao i premijerovo potenciranje ličnih zasluga u projektu nezavisne Crne Gore, koriste se u službi organizovanog kriminala i zaštite šefova mafije. Ideja nezavisne Crne Gore nije Đukanovićeva, nego LSCG-a i manje grupe crnogorskih intelektualaca, koji su se iskreno zalagali za taj projekat. Đukanović se na tu temu, kao uostalom i na većinu projekata, nakačio kada je procijenio da je profitabilna za njega lično i tajkunske i kriminalne krugove koji ga podržavaju. Sada, kada je dogorjelo do nokata i kada se sa najvažnijih adresa prstom upire u Crnu Goru zbog sprege vlasti i organizovanog kriminala, sjetio se da priča o ugroženosti države od strane Srbije i crnogorske opozicije. Neka bude makar jednom hrabar i dosljedan političar, pa tim ,,neprijateljima” priključi i neke druge koji kritikuju njegovu vlast zbog kriminala, korupcije, kršenja ljudskih prava… Evo mu prilike da se obračuna sa SAD, Evropskom unijom, Njemačkom…

Raznorodnost nije prepreka

MONITOR: Da li je opozicija zrela da odoli talasu identitetskih podjela u Crnoj Gori?
MANDIĆ: U slobodnom i demokratskom društvu može se bez opterećenja i predrasuda razgovarati o svemu, a samim tim i o identitetskim pitanjima. Činjenica je da je opozicija raznorodna i da ne gleda na sve istim očima, ali svi se slažemo da je građanima Crne Gore dosta podjela i da žele da žive u bogatom i slobodnom društvu, u kome neće glavnu riječ voditi organizovani kriminal. Okupili smo se oko onih tema koje najviše interesuju naše građane i od kojih zavisi opstanak naše zajednice. Nama je saveznik svaki pojedinac i organizacija koji žele dobro Crnoj Gori i njenim građanima i koji žele da mijenjaju sistem vrijednosti u koji smo uvedeni voljom malog kruga ljudi koji je posljednjih decenija upravljao svim procesima.

Dvojne ličnosti

MONITOR: Proteklih dana Vi ste često govorili o kriminalu i korupciju u Crnoj Gori. Rekli ste da su ljudi na vlasti dvojne ličnosti – kao šefovi vlasti u sprezi su sa šefovima podzemlja. Čime možete potkrijepiti te tvrdnje?
MANDIĆ: Protiv osoba iz vrha crnogorske vlasti i njihovih partnera iz kriminalnog miljea, pokrenuti su brojni procesi pred stranim sudovima i čitanjem tih optužnica dolazi se do saznanja da je riječ o jednoj od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi. Na ovom nečasnom polju crnogorska vlast je dala ključni doprinos dostizanju visokih standarda evropskog podzemlja. Snaga organizovanog kriminala leži u činjenici da on ima podršku državnog aparata, i direktno šefa režima, koji i ne krije da je u prijateljsko-partnerskim odnosima s osobama iz kriminalnog miljea. Zar iko može da vjeruje da je tone i tone kokaina, godinama mogao da kupuje, transportuje i prodaje neki lokalni momak iz Pljevalja, a da nadležni organi nijesu ništa znali o tome. Crnogorske službe bezbjednosti godinama su pratile djelovanje Darka Šarića i povezanih lica, a niko nije smatrao za potrebno da utvrdi odakle toj osobi bogatstvo koje se mjeri milijardama evra. Da bismo došli do svih tih saznanja, bila je potrebna akcija američkih bezbjednosnih službi, koje izgleda nijesu ni kontaktirale svoje crnogorske kolege, što dovoljno govori o stepenu povjerenja koje vlada prema vlastima u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete telefonski upad odbjeglog Stanka Subotića tokom intervjua Nebojše Medojevića za B92?
MANDIĆ: Imali smo priliku da uživo čujemo kako šefovi organizovanog kriminala primitivnim i bahatim nastupom prijete lideru jedne parlamentarne opozicione stranke. Izliv bijesa izvjesnog Stanka Subotića, najbolje govori o panici u redovima mafije. Bosovi se više ne uzdaju u odbranu koju im sa skupštinske govornice pruža premijer Đukanović, već su provirili iz svojih jazbina i progovorili jezikom ulice. Skandalozno je da bilo koji medij otvara prostor licu koje se nalazi na Interpolovoj crvenoj potjernici i podmeće ga predsjedniku opozicione stranke. Autor emisije zaboravlja da prethodno upita bivšeg krojača: otkuda njemu toliki milioni evra? Da li je on možda otkrio operativni računarski sistem, internet ili nešto slično? To može samo na ovim prostorima i pred milionskom publikom da lokalna sjecikesa maše s tolikim iznosima novca. U Srbiji je borba protiv organizovanog kriminala u punom jeku i ne sumnjamo da će se Subotić i ekipa vrlo brzo naći pred licem pravde a tu mu ne mogu pomoći ni njegovi prijatelji i partneri iz crnogorske vlasti, koji su i sami u panici zbog brojnih procesa koji se protiv njih vode širom Evrope.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo