Objave o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu, umiješanim u aferu Pandora, pažljivo su prećutane. Tek kad su par dana kasnije  počeli stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je čvrsto stala  u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog

Kada je 3. oktobra Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) u saradnji sa partnerima iz 117 zemalja počeo objavljivati procurjela dokumenta o skrivenim offshore poslovanjima svjetskih političara i moćnika vijest je dospjela na naslovnice svih glavnih svjetskih medija. Ono što je nazvano Pandora papiri objavili su i režimski beogradski mediji široko citirajući dokumenta o skrivenim poslovima i imovini bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, jordanske kraljevske porodice, češkog premijera Andreja Babiša i mnogih drugih. RTS, tabloidi i drugi provladini mediji su sa posebnom slašću izvijestili o otkrićima ICIJ-a i crnogorskog MANS-a o trustovima i firmama crnogorskog predsjednika i njegovog sina Blaža Đukanovića koje su sakrili preko Britanskih Djevičanskih Ostrva (BVI). Međutim, slične objave KRIK-a i ICIJ-a o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu su pažljivo prećutane. Tek kad su počeli par dana kasnije stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je na pressu izjavila da „koliko je videla podatke, to je laž ili pogrešna interpretacija, slučajna ili namerna“ time čvrsto stajući u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ona je pozvala nadležne „da reaguju i da istraže“ rekavši da u papirima nema ništa novo na što već ranije nije odgovoreno.

U Pandori se pojavljuje i uticajni biznismen u oblasti energetike Nikola Petrović. On je bivši direktor Elektromreže Srbije (EMS) i kum predsjednika Srbije Aleksandra Vučića čiji poslovi su procvjetali od dolaska Vučićeve Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine. Dok je bio direktor EMS-a Petrović je bio vlasnik Arkshore International Ltd. na Britanskim Djevičanskim Ostrvima preko koje je imao otvoren bankovni račun u Švajcarskoj. Firmu nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije iako je to bio dužan uraditi po zakonu. Osim na Karibima, Petrović je osnovao i Fabergé Advisors, offshore firmu sa sjedištem u Luksemburgu. Sakriven iza te firme ušao je u Srbiju u unosne poslove uvoza ljekova, razvoja tehnologije za solarnu energiju i avioprijevoza što je naknadno otkrilo zajedničko istraživanje pariskog Le Mond-a, OCCRP-a i KRIK-a.

Od ljudi bliskih vlastima se pojavljuje i kontroverzni beogradski advokat Igor Isailović, dugogodišnji prijatelj i saradnik Ane Brnabić i Malog. Isailović je čest pravni zastupnik Nikole Petrovića kao i prorežimskih tabloida kao što je Srpski telegraf i Alo. Najkontroverzniji klijent Isailovića je Zvonko Veselinović, biznismen sa Kosova koga tamošnje vlaste dovode u vezu za organizovanim kriminalom i optužuju za ubistvo uticajnog srpskog kosovskog političara Olivera Ivanovića. Interesanto je i da su Nikola Petrović i supruga Veselinovića suvlasnici energetske kompanije Storenergy. Isailović je, prema podacima koje je objavio KRIK, bio vlasnik i direktor offshore New Moments Consulting na BVI koju je osnovao preko agencije Trident Trust 31. jula 2015. Sa istim Trident Trust-om je od ranije poslovao Siniša Mali. Samo 15 dana prije osnivanja offshore na BVI, Isailović je u Srbiji osnovao firmu Energy & Innovation sa premijerkom Brnabić koja je i javno izjavila da je sa Isailovićem „vremenom postala prijatelj“. Poslovanje zajedničke firme u Srbiji registrovane za inžinjerske djelatnosti je ostalo za sada nepoznato dok je firma na Karibima ugašena nepunu godinu kasnije. Brzo otvaranje i gašenje firmi na offshore destinacijama po riječima stručnjaka često može da znači da su osnovane radi obavljanja pojedinačnih sumnjivih transakcija i ubiranja provizija iz takvih poslova.

Najveća zvijezda Pandora papira je Siniša Mali. Još 2015. godine je KRIK otkrio da je Mali preko dvije offshore firme sa BVI tokom 2012. i 2013. kupio 23 luksuzna apartmana na bugarskom crnomorskom ljetovalištu Sveti Nikola. Jedan apartman je kupio na svoje ime. Prosječna veličina apartmana je bila 129m². Ukupna vrijednost stanova je bila oko 5 miliona eura (računajući srednji vrijednost apartmana) dok su prijavljeni godišnji prihodi Malog iznosili oko 34 hiljade eura. Stanovi su najvećim dijelom kupljeni preko karipskih firmi Malog od firme Akladi iza koje je stajao Srđan Dabić, bivši direktor srbijanskog predstavništva ruske kompanije Lukoil koja je preuzela Beopetrol pumpe 2003. godine. Privatizaciju je tada u ime Republike Srbije nadzirao Siniša Mali kao direktor Centra za tendere u Agenciji za privatizaciju. Čitav proces je od Saveta za borbu protiv korupcije označen kao „nepošten i koruptivan“ kojim je Beopetrolu i Srbiji nanesena milionska šteta dok su obaveze investiranja 93 miliona eura izvrdane kroz davanje kredita ćerke firme majci koji je trebao da služi kao pokrivalo za „investicije“. Prema zvaničnim izvještajima Mali nije kontrolisao privatizacioni proces niti je Agencija za privatizaciju kaznila Lukoil zbog kršenja ugovora. Nakon što je obavelje „posao“ Mali je prešao u Beopetrol gdje je ostao do februara 2005. godine. Dok je još bio u Agenciji za privatizaciju Mali je pomogao svom ocu Borisavu i jednom porodičnom prijatelju da preuzmu lokalnog proizvođača vagona Bratstvo. Mađarska firma koja je sama bila zainteresirana za posao je optužila Malog da je odavao povjerljive informacije svome ocu i time omogućio da ponudi povoljnije uslove za Bratstvo. Nakon toga će firma biti isisana i već kao uništena biti vraćena državi nakon pet godina.

KRIK će kasnije objaviti da je 2009. godine Mali obavio interesantnu transakciju sa samim sobom. Svoju firmu Ferdi Genetics je prodao offshoru Alessio Investment Ltd. za pola miliona eura. U trenutku prodaje, direktor i vlasnik Alessio Investment Ltd. je bio niko drugo do Mali. Banka preko koje je sprovedena ova transakcija je posumnjala na pranje novca, i o tome izvijestila Agenciju za borbu protiv korupcije.  Obavještenje je proslijeđeno Višem javnom tužilaštvu u avgustu 2017. godine. Za Malog je ova transakcija završena bez ikakvih posljedica.

Mali je na vrijeme napustio Demokratsku stranku i pridružio se Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci što je vjerovatno dalo sigurnost da se nikada neće ništa loše desiti. Isti epilog se desio i kada je firma Malog dok je bio gradonačelnik Beograda prisvojila 10 hektara državne zemlje kod Vršca.

Nakon objave 2015. o kupovini stanova Mali je sazvao hitnu konferenciju za štampu gdje je sve negirao nazvavši novinarske tvrdnje „lažima“ osim stana koji je kupio na svoje ime. Tada je izjavio da „ukoliko utvrdite da sam vlasnik bilo kojeg od ovih stanova, svi su vaši, dobićete ključ istog trenutka“. Tvrdio je da je njegov kupoprodajni potpis krivotvoren i da je bugarski vještak koga je on unajmio to potvrdio. Međutim Mali nikada nije dostavio nalaze pomenutog vještaka. U odbranu Malog se uključio i lično Aleksandar Vučić koji je ranije ove godine izjavio da ima „apsolutno poverenje“ u Malog i podsjetio na „sve laži o njemu, o 24 stana u Bugarskoj,… mediji su lagali“.

Međutim, curenjem podataka iz Trident Trusta u okviru Pandora projekta će se nedvosmisleno utvrditi da su djevičanske offshore firme Brigham Holding & Finance Inc. i Etham Invest & Finance Corp. vlasništvo Siniše Malog.  Preko njih je zatim kupio dvije firme u Bugarskoj – Erma 11 i Erul 11 u čijem vlasništvu je bio dio apartmana u ekskluzivnom bugarskom ljetovalištu.

Kada su dokumenta o vlasništvu objavljena Ana Brnabić je promijenila priču izjavivši da „dokumenta bez pravnog tumačenja zaista nisu dokaz bilo čega, nikada nisu ni bila, pa nisu ni sada“. Slično je izjavilo i Više javno tužilaštvo u Beogradu koje je još 2017. „razmatralo izveštaj o imovini i prihodima za funkcionera Sinišu Malog“ koji je dostavila Agencija za borbu protiv korupcije, zajedno sa Upravom za sprečavanje pranja novca i Odeljenjem za suzbijanje organizovanog finansijskog kriminala. Tužilaštvo je izjavilo da je analizom izvještaja i dokumenata „utvrđeno da ne postoje dokazi koji bi ukazali da su se u radnjama Siniše Malog stekli elementi bilo kog krivičnog djela iz nadležnosti Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Takođe Brnabićeva i režimski tablodi su priču prebacili na napade na Dragana Đilasa, jednog od lidera srbijanske opozicije, optuživši ga da je čitava priča oko Pandore iskonstruirana kako bi se sakrili poslovi Đilasa i da Đilasov brat „nije imao stan ili je imao jedan, a nakon političke karijere svog brata ima najmanje 29 stanova u centru grada“. Informer je nakon Pandore lansirao svoje „višemesečno istraživanje“ nazvano Veritas papiri koje se kao slučajno poklopilo sa istraživanjem ICIJ-a i po kojem je omraženog Đilasa firma Multikom u periodu od četiri i po godine ( od 2016. do 2020) isplatila preko 2 miliona eura raznim nepatriotskim novinarima, analitičarima i političarima u vidu pozajmica od kojih većina nije vraćena, a time ni registrovana za naplatu poreza.

Opet se oglasio Siniša Mali na optužbe oko 24 stana i offshore poslovanja pozivajući se na „otkrovenje“ premijerke da dokumenta bez pravnog tumačenja nisu dokaz pa je ponovio da su tvrdnje „sve laži“ i da je „prava meta, zapravo, predsednik Srbije Aleksandar Vučić“. Na kraju je Mali pozvao da se sve što se ima protiv njega iznese „nadležnim organima“ koji će, u to niko ne sumnja, posao obaviti „nezavisno“ i sa istim rezultatima kao i do sada.

Jovo MARTINOVIĆ