Ako je Zakon o vjeroispovijesti ono što danas muči Crnu Goru i njene vladare, svetovnog i duhovnog, onda je realno očekivati da će oni sjesti i pronaći rješenje. Ako snagu nastave da mjere na ulicama, paleći podjele dok tvrde pazar, biće jasno da je Zakon povod za druge igre. Čiji ishod može biti poguban. I kad su sukobi igra za moćnike, gubitnici su stvarni. Opet
Ništa više nije kao juče. Mrakovi koji se decenijama hrane, a koji su se probudili nakon što je usvojen Zakon o vjerskim zajednicama, šire se. I kao da nema nikog da ih zaustavi prije nego postanu plamen. Moćnici, svetovni i duhovni, svaki sa svojim zaslugama u decenijskom potpirivanju podjela ,,pregovaraju” i tvrde pazar mjereći snage na ulicama, a da nijesu sjeli za sto. Ulice mogu biti legitimno, nekad su i jedino mjesto na kojima se rađa bolji svijet. Ali na njima se može i zapaliti mrak. Kao što se i palio ove sedmice. Istina u mračnim ulicama, na ćoškovima gradova. Ali, vatre se šire brzo.
Ostali glasovi, nemaju odjeka. Ne pomaže ni to što se iz Mitropolije čuje umirujući glas rektora Bogoslovije na Cetinju Gojka Perovića, koji poziva na pomirenje i nenasilje. Rektor bogoslovije nije adresa za dogovor. Đukanović nema uz sebe jednog Gojka Perovića. Lijepe poruke je lijepo čuti ali one nijesu dovoljne. Potrebno je nešto i uraditi za pomirenje i izlazak iz krize. Ako se to zaista želi.
Iako se danima najavljuju razgovori Mitropolije i Vlade o spornom Zakonu, od dijaloga za sada nema ništa. Vlast je upalila podjele, pa krenula da poziva na razgovor jezikom sile. Nude dijalog, dok hapse one koji crtaju trobojke i pišu po Fejzbuku. Iako je ne tako davno Crna Gora pod njima mogla biti sva prekrečena najgorim fašističkim simbolima, i prizivanjima rata, a da niko ne trepne. Kao obično, hapse selektivno. Njihovi provokatori i džepni fašisti mogu mirno da spavaju, ne plašeći se da će im neko pokucati na vrata. Poput onih siledžija sa gorivom plaćenim iz državne kase i svježe raspakovanim crnogorskim zastavama, koji su pretukli mladića ispred podgoričke Delte. Svi smo vidjeli snimak tog junaštva – gomila na jednoga. Samo policija još nije otkrila ko su ,,crnogorske patriote”. Za razliku, znaju ko od nas kod kuće crta trobojke a ko krstaš, ko voli Budućnost, a ko navija za Zvezdu. DPS je opet prisvojio slavlje svih koji žive u ovoj državi, i podvig crnogorskih vaterpolista pretvorio u demonstraciju sile. Baš kao da je izvršni odbor DPS plivao u Budimpešti. Umjesto da se svi radujemo, kako se god izjašnjavali, proslava je postala još jedno mjesto podjele. Po običaju izdvojio se Đukanovićev glas, koji je dočekujući vaterpoliste uskliknuo: ,,Svaki protivnik se može pobijediti”. Omaklo mu se?
S druge strane, uzalud je varati se da su fašističke poruke iz Berana, poput one ,,Srbin koji nije Crnogorac je nečije kopile”, incident koji je kreirala Udba, ili tek izolovani ispad petorice zalutalih. Uzalud je te poruke i ignorisati zbog toga što je DPS od Mitrpolije napravio žrtvu. Mitropolija i njeni vjernici imaju pravo na proteste, i litije, kao i svi koji izađu u tu šetnju. Ali to što će Mitrpolija izdati saopštenje u kom traži da litije budu mirne i dostojanstvene, neće izbrisati sjećanje da je i sam mitropolit Amfilohije riječ kopile vezivao za crnogorsku naciju, bogougodno dodajući da ,,i kopile valja ljuljati”. I da je od pravoslavnih manastira i crkava u zemlji kojima raspolaže, napravio mjesta u kojima se mora biti i nacionalno odgovarajući. A ne kopile.
Opak znak je kad se ulični plamenovi, prenesu u škole, među djecu. Učiteljica Osnovne škole Jugoslavija u Baru, Rada Višnjić dala je djeci da crtaju trobojke i naravno postarala se da se to djelo objelodani. Pokazalo se da vesela učiteljica osim svetinja voli da na fb profilu objavljuje i svoje vragolaste fotografije. Svejedno, ne pomaže kad disciplinski postupak pokreću oni koji su odavno škole pretvorili u partijske štabove gdje je kritička misao zabranjena. I za zaposlene i za djecu.
Sve riječi ovoga svijeta ne mogu izbrisati činjenicu da pregovore o Zakonu danas na ulici vode oni koji su i napravili podjele i koji su na njima dugo profitirali. Pružajući jedan drugom ruku kad zatreba. Možda ruku pruže jedan drugom i ovoga puta. Obojica govore o pravoslavnoj crnogorskoj crkvi. Ali oni koji dijele, i kad mire, igraju svoju igru, u kojoj su sljedbenici ulog za demonstraciju snage.
Ako je Zakon o vjeroispovijesti ono što danas muči Crnu Goru i njene vladare, svetovnog i duhovnog, onda je realno očekivati da će oni sjesti i pronaći rješenje. Ako snagu nastave da mjere na ulicama, paleći podjele dok tvrde pazar, biće jasno da je Zakon povod za druge igre. Čiji ishod može biti poguban. I kad su sukobi igra za moćnike, gubitnici su stvarni. Opet.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice