Povežite se sa nama

FOKUS

Pakleni trougao droge, smrti i nasilja

Objavljeno prije

na

Hapšenja Sretka Kalinića u Hrvatskoj i Miloša Simovića u Srbiji, pripadnika zloglasnog zemunskog klana, mogla bi da bace novo svjetlo na slučajeve koje su potresli Balkan posljednjih godina. Hrvatska i srpska policija nadaju se i da bi mogla da počne da se raspetljava pozadina atentata na srpskog premijera Zorana Đinđića iz 2003, koga su ubili pripadnici zemunskog klana, ali su motivi i politička pozadina još tajanstveni. Takođe mogle bi se otkriti i pojedinosti funkcionisanja moćnog narkokartela pod kontrolom odbjeglog Pljevljaka Darka Šarića, koji je koristio pojedine pripadnike zemunskog klana.

Svjedočenje visokog pripadnika klana Sretka Kalinića – Zveri koji je, nakon ranjavanja svog druga Simovića, hrvatskim istražiteljima
otkrio brojne detalje, od monstruznih ubistava koja je počinio do veza sa ostalim članovima grupe, moglo bi da uzburka i duhove u Crnoj Gori, u kojoj su, po svemu sudeći, Kalinić i ostali boravili više puta nakon što je protiv njih podignuta optužnica u Srbiji. Da li su Kalinić i drugovi mogli boraviti u Crnoj Gori bez logističke podrške moćnih krugova? Prema pisanju srpskih medija njih je štitila direktno crnogorska tajna služba.

SDB CRNE GORE: Podgorička Publika je još 2003, neposredno po ubistvu Zorana Đinđića, objavila da su Dušan Spasojević Šiptar, Ljubiša Buha Čume i Mile Luković Kum naše dokumente dobijali kao da su stanovnici crnogorskih opština.

Publika je to dokumentovala informacijama da je Spasojević bio prijavljen od 30. januara 1998. kao stanovnik Hotske ulice br. 14 u Podgorici i da je imao našu ličnu kartu br. 61776, sa važnošću od 10 godina. Prije toga je, u februaru i junu 1997. od Centra bezbjednosti Podgorica dobio oružni list i pasoš.

Ljubiša Buha Čume, pak, dobio je ličnu kartu br. 59009, sa mjestom prebivališta Vijenac Kosovskih junaka br. 4 Podgorica, a u CB Podgorica izdat mu je i pasoš 20. juna 1997. Mile Luković je imao prebivalište u Mojkovcu, u Ulici Mališe Damjanovića!

PREMIJER NE ZNA NIŠTA: Sve to je, pred sahranu ubijenog Zorana Đinđića, 14. marta 2003 navodno bilo potpuno nepoznato premijeru Milu Đukanoviću. On ni njegova DB pojam nijesu imali o Dući i Kumu – prema svjedočenju Čedomira Jovanovića u knjizi Atentat na Zorana Đinđića (štampana 2005.), autora Miloša Vasića.

U knjizi je Jovanović, tada potpredsjednik Vlade Srbije, citiran: „U petak, 14. marta je komemoracija u Vladi, a Zoran Živković i ja poslije idemo kod Mila Đukanovića, on kaže da njegove službe ne znaju ništa i pita nas – jesmo li sigurni da smo optužili prave ljude; zabrinut je”.
Vasić na istom mjestu piše: ,,Istraga je otvorila još neke uglove – prvi je crnogorski. Naime, polako se pojavljuju izvesne veze lica i događaja. Izvestan broj crnogorskih umetnika ubijen je u međuvremenu u Beogradu i svi su imali legitimacije Državne bezbednosti MUP-a Crne Gore. To je ostalo bez objašnjenja. Barem dva visoka oficira JSO, Rajo Božović i Vaso Mijović, u međuvremenu su se lepo smestili u MUP-u Crne Gore kao savetnici za ovo i za ono. Maka Maksimović, veliki umetnik i hladnokrvni ubica u svačijoj službi, u Crnoj Gori živeo je godinama sasvim bezbedan, čak i kad su ga tražili zbog ubistva Boška Buhe… Poslovni kontakti crnogorskih biznismena na veliko i njihove srbijanske braće u Hristu odavno su poznati – ama, u Crnoj Gori nije bilo ni traga istragama i hapšenjima”.
KALINIĆ-ŠARIĆ- SIMOVIĆ: Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije sada istražuje informaciju da li su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića da bi bili likvidirani najviši državni funkcioneri u Srbiji. Pripadnici zemunskog klana Kalinić i Simović nalaze se u zatvoru u Hrvatskoj, odnosno Srbiji poslije međusobnog obračuna, a sumnja se da su umiješani i u monstruozno ubistvo Simića prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.

„Postoje podaci koji su dobijeni iz podzemlja da su Kalinić, Simović i Simić bili u kontaktu sa narkoklanom Darka Šarića, početkom godine. Simović i Kalinić su se tokom sedam godina bjekstva izdržavali radeći kao plaćene ubice i, prema informacijama kojima raspolažemo, bili su potencijalni izvršioci za atentat u Srbiji”, kazao je Slobodan Homen, državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde.

Početkom aprila je objelodanjeno da je bezbjednost srpskog predsjednika Borisa Tadića, ministarke pravde Snežane Malović, specijalnog tužioca Miljka Radisavljevića i državnog sekretara Homena podignuta na najviši nivo, zbog dojave da kriminalna grupa Darka Šarića priprema osvetu zbog hapšenja nekih pripadnika grupe i oduzimanja imovine vrijedne više miliona eura.

Beogradski Blic piše da je Vuk Vulević, Beranac uhapšen u Frankfurtu prošle sedmice, koji se krio već duže vrijeme od crnogorske policije i pravosuđa koje protiv njega vodi nekoliko postupaka, trebalo da likvidira neke visoke funkcionere u Srbiji i to kao odmazdu za rasturanje Šarićevog klana.

NEUVJERLJIVO: Prema pisanju beogradskih medija, veza Darka Šarića sa Kalinićem i Simovićem polako počinje da se naslućuje, pošto, navodno, u srpskoj policiji postoje podaci da su se ta dvojica zemunaca 2005. i 2007. krili u selu Bandići kraj Podgorice, baš pod zaštitom Šarića. Navodno, članove ovog klana u selu Bandići, 20-ak kilometara od Podgorice, skrivao je lično Šarić.

Kako piše beogradski dnevnik Press, pozivajući se na izvore iz MUP-a, praktično većina odbjeglih članova „zemunskog klana” bili su u stalnoj vezi sa Šarićem, a kako su ostajali bez novca sve su više potpadali pod njegovu kontrolu. U posljednje vrijeme, Simović i Kalinić bili su samo poslušni vojnici narko-bosa, tvrde ti izvori.

,,Kalinić nije eksplicitno rekao da su im Šarići pružili utočište, već je opisao ljude koji su članovi klana Darka Šarića. Kalinić očigledno dozira informacije nadajući se da će mu hrvatska država ponuditi pomoć” – dodao je sagovornik Press-a.

U tom kontekstu, srpskoj policiji izgleda neuvjerljiva verzija kolega iz Hrvatske da je Miloš Simović pucao na Sretka Kalinića zbog toga što je sumnjao da ga žena vara s njim.

„Naprotiv, mi vjerujemo da je pravi razlog obračuna Kalinića i Simovića, ustvari, Darko Šarić i njegov novac od prodaje kokaina,” naveo je srpskim medijima jedan izvor blizak istrazi.

GLAVNI UBICA: Kalinić je bio u bjekstvu od ubistva premijera Đinđića. Za taj zločin osuđen je na 30 godina, dok je u postupku protiv članova „zemunskog klana” osuđen na 40 godina zatvora.

Kalinić je poznat kao glavni ubica iz „zemunskog klana”. Njegov stil ubijanja bili su rafali iz kalašnjikova kroz otvoren prozor „audija smrti”. Na taj način ubio je čak osam ljudi.

Miloš Simović, koji je takođe bio u bjekstvu od atentata na Đinđića, važi za člana najužeg jezgra „zemunskog klana” i jednog od najpovjerljivijih ljudi vođe te kriminalne bande Dušana Spasojevića Šiptara.

Za Darkom Šarićem su srpske vlasti raspisale krajem januara potjernicu zbog optužbe za šverc preko 2,7 tone kokaina tokom 2009. iz Južne Amerike u Evropu. Srpska policija, u saradnji sa policijama država u regionu i američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA), u okviru akcije Balkanski ratnik mjesecima istražuje, hapsi saradnike i oduzima imovinu narko-bosa Darka Šarića.

ĐUKANOVIĆ I MIĆUNOVIĆ: Crnogorska policija navodno sarađuje sa kolegama u regionu u slučaju Šarić. Ali, simptomatično, Šarićevi saradnici u Crnoj Gori slobodni su. Jedan bliski poslovni saradnik odbjeglog Pljevljaka, Dragan Dudić, likvidiran je prije nekoliko sedmica u Kotoru. Dudić je navodno ubijen iz osvete koja nema veze sa Šarićem, ali činjenica je da je mogao biti jedan od ključnih svjedoka u procesu protiv pljevaljskog narko bosa. Sumnja se da su Dudićeve of šor kompanije, brodovi i Luka Risan bili uključeni u poslove Darka Šarića.

Mnogi mediji u Srbiji su Darka Šarića dovodili u vezu sa još jednim poznatim Crnogorcem – Branislavom Branom Mićunovićem, nikšićkim kontroverznim biznismenom, koji se skupa sa premijerom Đukanovićem nalazio na Šelzijevoj optužnici zbog šverca cigareta.

Italijanski tužioci, povodom skorih hapšenja narko dilera u Italiji, tvrdili su da se sada između dvije obale Jadrana švercuju narkotici i da organizovane grupe koriste infrastrukturu koja je ovdje uspostavljena devedesetih za ilegalne puteve duvana. Tako se više puta isticalo da je Šarić samo izvršilac, a da čitavom operacijom rukovode vođe narko klana Amerika, od kojih je jedan navodno baš Mićunović.

Šarić se dovodio u vezu sa još jednim duvanskim bosom – Stankom Subotićem Canetom, prijateljem crnogorskog premijera i takođe osumnjičenim u procesima šverca cigareta.

ŠARIĆ I KELMENDI: Zagrebački magazin Nacional piše da se, imajući na umu obračune u klanu, mreža Darka Šarića u Hrvatskoj raspada u međusobnim sukobima mafijaša, pa policija doznaje sve više o njegovim poslovima. Magazin navodi da je Darko Šarić boravio i u Hrvatskoj i da se tu, prema nekim izvorima, i dalje skriva.

Mediji u Republici Srpskoj, pak, tvrde da su trojica bliskih saradnika Darka Šarića boravili nekoliko mjeseci u Kantonu Sarajevo, kod ljudi bliskih klanu Keljmendi.

Prema podacima srpske policije, koje prenosi Politika, porodica Keljmendi sa Kosova je glavni finansijer i organizator prometa heroina, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Peći i Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u zemlje zapadne Evrope. Ovaj klan navodno čine Naser Keljmendi i njegova trojica sinova, Besnik, Liridon i Elvis, kao i Naserov brat Redžepi.

Naser Keljmendi u Peći posjeduje 13 benzinskih pumpi, a posljednjih pet godina glavno sjedište mu je njegov hotel Kasa grande u Sarajevu. Protiv Nasera Keljmendija i njegovih sinova pokretano je nekoliko istraga, ali nijedna nije rezultirala podizanjem optužnice, objavila je ovih dana Politika.

Naser Keljmendi, prema pisanju sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo, ima poslove, firmu i i nekretnine i u Crnoj Gori. U Ulcinju posjeduje impresivan broj kvadrata. A u Podgorici ima samo mali stan u potkrovlju, ali na dobrom mjestu. Tik iza kafea Grand, glasovitog sastajalištu Milana Roćena i Mila Đukanovića, u kome se uz viski prave veliki poslovi.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo