Način na koji Abazovićeva vlada, već neko vrijeme, funkcioniše i kako se odnosi prema građanima Crne Gore trenutno je veći problem od (ne)pristupanja Otvorenom Balkanu. To ignorisanje stvarnosti primjetno je u svakom njenom potezu
Potpredsjednica Vlade za spoljnu politiku, ministarka evropskih poslova u tehničkom mandatu i potpredsjednica GP URA podnijela je krajem prošle nedjelje ostavku na sve tri funkcije. Iz kratkog objašnjenja Jovane Marović izdvajaju se konstatacije da ubrzanje našeg evropskog puta „nije moguće u ovakvim uslovima” i da se njena misija – Crna Gora u EU – „ovdje ne završava”. Na osnovu toga se može razumjeti da problem nije u javno proklamovanom cilju (pristupanje EU) timova za koje je Marović igrala do prošle sedmice, nego u izabranom načinu da se do njega dođe.
Dritan Abazović je ostavku visokopozicionirane saradnice u Vladi i partiji lakonski minimalizovao. „Nemam neki značajni komentar”, poručio je, „razumijem je sa kolegijalnog aspekta, ali da to ima veze sa Analizom o Otvorenom Balkanu, to bi bilo krajnje neozbiljno…”.
Bivša ministarka ostavku je podnijela nakon što je Vlada odbila da se pozabavi „Analizom o prednostima i manama učešća u regionalnoj inicijativi Open Balkan”, koju je pripremilo njeno Ministarstvo. Suprotno stavovima premijera Abazovića i njegovih, trenutno, najbližih političkih saradnika iz vrha vlade i SNP-a (Vladimir Joković, Marko Kovač), koji priželjkuju i najavljuju što skorije pristupanje projektu Aleksandra Vućića i Edija Rame, u tom dokumentu piše: „Imajući u vidu da je Otvoreni Balkan još uvijek u eksperimentalnoj fazi, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju”.
Do neophodnih podataka, navedeno je u Analizi, nemoguće je doći jer Albanija i Sjeverna Makedonija, dvije od tri učesnice projekta, nijesu ratifikovale nijedan od potpisanih sporazuma. „Stoga, treba pažljivo posmatrati i vršiti procjenu rizika i benefita za crnogorsku privredu i društvo”.
Na istom tragu su i stavovi iz Analize da Otvoreni Balkan „nema mapu puta, strategiju, institucionalni okvir, niti ugovor kojim se uspostavlja a koji garantuje ravnopravan odnos i položaj država koje u njemu učestvuju”. Iako se u Analizi navode i pojedini ekonomski problem sa kojima bi se Crna Gora trebala suočiti u slučaju nepristupanja Otvorenom Balkanu, a pod uslovom da ta inicijativa ispuni obećanja njenih promotera (dio posla iz Luke Bar mogao bi se preseliti u Drač).
Navedeno je, izgleda, ozbiljno razočaralo ovdašnje zagovornike Otvorenog Balkana, pa su Analizu skrajnuli i, doslovno, pokušali da sakriju od javnosti. Pošto njima ne pada na pamet da „pažljivo posmatraju i procjenjuju”. Nego im se žuri.
Prije svih Jokoviću i Abazoviću. Potpredsjednik Vlade i predsjednik SNP-a je sredinom prošle nedjelje, ničim izazvan, pred novinare izašao sa porukom da će ova Vlada potpisati pristupanje regionalnoj inicijativi. „Radi se na tome i vjerujem da će i to biti završeno, jer smo ljudi od riječi”. Kome su i kada ljudi od riječi tako nešto obećali, to Joković još nije rekao.
Zato je istog dana, 23. novembra, iz Evropskog parlamenta stigla Rezolucija kojom se ovdašnje zemlja pozivaju da pokažu „snažnu rezervisanost prema bilo kojoj regionalnoj inicijativi koja ne uključuje svih šest zemalja i koja nije bazirana na EU pravilima, poput Otvorenog Balkana”.
Da li je to bila poruka upućena direktno Crnoj Gori? I, možda važnije, mogu li u Vladi ostati slijepi i gluvi na poruku Evropskog parlamenta, kao što ne vide i ne čuju ništa od onoga što im se ne sviđa, makar to dolazilo i iznutra, od njihovih bliskih saradnika.
Način na koji Abazovićeva vlada, već neko vrijeme, funkcioniše i kako se odnosi prema građanima Crne Gore trenutno veći je problem od (ne)pristupanja Otvorenom Balkanu. To ignorisanje stvarnosti primjetno je u svakom njenom potezu. Počev od elementarnog: na zvaničnom sajtu gov.me piše kako 43. Vladu Crne Gore čine predsjednik, četiri potpredsjednika, 18 ministara i dva ministra bez portfelja. Ispod su pojedinačne fotografije Abazovića i članova njegovog kabineta. Njih, ukupno, 17. Nedostaju, znamo, Ranko Krivokapić, Raško Konjević, Adrijan Vuksanović i Jelena Marović.
Njenu fotografiju stiglu su da uklone za četiri dana. Osam mjeseci nije bilo dovoljno da se ovdašnjim školama obezbijedi ogrjev za zimsku sezonu. Nema sporazuma, ni temeljnog ni otvorenog, koji može sakriti toliku nesposobnost i odsustvo odgovornosti.
Zoran RADULOVIĆ