Dok se krune latice ljepote, dok pogledom pratim kako u rojevima, bešumne i bijele, odlazeći zauvijek sa cvjetnih krošnji šljiva, trešanja i breskvi, plavim beskrajem lepršaju bijele nježne, osjećam kako me je ta ljepota potpuno svladala. Prepustio sam joj sav svoj život, na milost i nemilost, onako kako se nikada ne bih predao ni jednom neprijatelju i nikakvoj prijetnji. Dobro je što si ti uz mene, prijatelju, jer bih lako mogao poželjeti da umrem od ljepote!

“Samo Bogu nisu potrebni prijatelji, jer je Bog svoje sopstveno dobro,a nama su prijatelji potrebni jer naše dobro zavisi od nečega izvan nas!” Tako je pisao Aristotel u djelu Etika Eudemova (‘Ηθικά Εύδήμεια), nazvanoj po Eudemu, Aristotelovom učeniku, koji je to djelo priredio i izdao u sedam knjiga. Kad budeš u prilici, potraži ovu rečenicu tamo pod brojevima 1245 b 14 – 19. A pošto naša dobrobit uistinu nije u nama nego je izvan nas, onda moramo naći ono što nam je neophodno za našu potpunu dobrobit i sreću. Na prvom mjestu i više nego išta drugo, to nešto jeste Ljepota! Jer ovdje smo zbog – ljepote!

– Kad to kažeš, kao da razlikuješ ono što je lijepo, od same ljepote. Lako je reć- i za nekog č- ovjeka da je hrabar, ili da je pošten, ali je mnogo teže odrediti šta je hrabrost, odnosno, poštenje!

– Ljepota, pitaš se šta je, momč- e? Ako kažem, prijatelju moj, da je ljepota preporuka, bolja nego suze majke, i sigurnija nego naredba vladara, reć- i ć- u istinu o ljepoti! Jer ništa drugo ne preporuč- uje bolje ni č- ovjeka ni stvar od njihove ljepote.

Ili, zar ti se ne čini da smo jednako blizu istine ako ljepotu smatramo za kratku tiraniju protiv koje ni najsmjeliji ne smiju dići glas, ako u njoj prepoznamo neku samovoljnu obijest koju se niko ne usuđuje pokuditi!? Nisi li to i sam osjetio kada si maloprije rekao da se prepuštaš na milost i ne milost ljepoti? Čak si bio spreman i da bez otpora, drage volje, umreš pred tiranijom ljepote!

A opet, složićeš se da bi bilo pravo reći i da je ljepota prirodna nadmoć, kao što su to snaga, brzina ili gipkost tijela! Na svakom koraku vidimo da ljepota daje prirodnu i neodoljivu nadmoć onome ko je posjeduje, kao što britak um i jasna misao čine nadmoćnim onoga ko ih ima, nad onima koji te osobine nemaju; ili kao što zvonak glas i dar za lijepu muziku, čine onoga ko ih posjeduje, nadmoćnim nad svim drugim ljudima, pa i nad zvjerima, oblacima i vjetrom, kao što je Orfej potvrdio svojom lirom!?

Razmisli i reci, ne bismo li mogli s pravom reći i da je ljepota, pridobijanje bez obrazloženja, dokaz bez argumenata, zaključak bez premisa, neka nijema prevara koju smo svi ipak primorani da prihvatimo kao istinu! Ljepota je završna riječ svake debate kojoj niko ne može prigovoriti! Ljepota je ne samo zaključak kom nikakve premise nisu potrebne, nego je i zaključak koji se iz nikakvih premisa ne može ni izvesti! Toj nijemoj prevari ni najvičniji logičari nisu dorasli, ni najelokventniji oratori nisu kadri osporiti je, i makar jednu jedinu riječ uzvratiti pred njenom pobjedonosnom šutnjom.

Ljepota je, mogli bismo sa mnogo prava utemeljenog na iskustvu i sudbinama ljudi reći, zlo skriveno u slonovači, kob pred kojom smo nemoćni, strijela čiji vrh probija svaki oklop, zlo koje nas opčini svojim sjajem i neznano puta u propast odvodi!

Ljepota je voćnjak bez čuvara, riznica bez straže, ljepota je kraljevstvo bez vojske! Ljepota nema zaštitnika na ovom svijetu, niti je ljepoti potrebna zaštita. Ljepota samu sebe nudi svima. Ko bi ljepoti mogao odoliti, sem mrtvih!? Oštrica ljepote razdvaja život od smrti oštrije nego bilo šta drugo. Jer, dobro me slušaj i ovo upamti momče – ljepota i jeste ono po čemu se razlikuju živi od mrtvih!

Ferid MUHIĆ