Povežite se sa nama

FOKUS

Otpor i obijest

Objavljeno prije

na

Sve su lijepo smislili. Po receptu APP (ako prođe – prođe). Ovog puta – nije prošlo. Ministrima ukinut uvedeni bonus na plate, poslanici će, takođe, pričekati na povećanje plata koje su sami sebi odredili. No, za razliku od poslanika, koji nijesu ni imali prilike da troše bonuse, ministri su ih imali u džepu od početka prošle godine jer im je bivši premijer Milo Đukanović odobrio 900 eura. Novac im je dat i kao, kako je objašnjeno, antikoruptivna mjera, nakon što je donešena odluka da ministri ne smiju biti članovi upravnih odbora. Sva sreća – ko zna šta bi činjeli.

Poslanici su sa odlukom da sebi povećaju plate izazvali aktiviste MANS-a, koji su organizovali pred Skupštinom performans sa ovcom Miškom – simbolom svih onih koji ćute i trpe u Crnoj Gori, dok se poltička elita časti. Prema podacima MANS-a u prvih sedam mjeseci ove godine, poslanici su radili skoro tri puta manje od prosječnog građanina, ali sebi su bili namijenili gotovo pet puta veće plate.

I to u momentu kada sa svih strana stižu upozorenja da se mora kresati javna potrošnja. „Vlada Crne Gore morala bi već u narednoj godini da teži uravnoteženju budžeta, kao i smanjenju učešća javne potrošnje u bruto domaćem proizvodu (BDP)”, kaže se u dokumentu Preporuke Vladi za ekonomsku politiku u narednoj godini, koji je sačinila Centralna banka Crne Gore (CBCG):

UZAVRELO I U ZDRAVSTVU: Vlada i Skupština Crne Gore su sada, makar na tren, ustuknule pred najavom štrajkova. Iako sindikati iz godine u godinu najavljuju ,,vrelu sindikalnu jesen” do sada je nije bilo. Ali, kao da se stvari mijenjaju. Prvo su negodovali zapošljeni u Skupštini, a potom je krenula lančana reakcija…

U javnosti je najjače odjeknula najava zaposlenih u Kliničkom centru Crne Gore, bolnicama i domovima zdravlja da će 10. oktobra stupiti u jednosatni štrajk upozorenja. Ukoliko Vlada bude ignorisala njihove zahtjeve – biće i generalnog štrajka. Prema tvrdnjama sindikalaca, u tom slučaju štrajk će podržati većina od oko 10.000 zaposlenih u zdravstvu.

Iako je iz Vlade poručeno da budžet ne bi izdržao povećanje koje traže – sindikalci iz zdravstva tvrde da samo hoće da im se plate vrate na nivo iz 2009. godine, odnosno da im povećaju plate za 20 odsto.

POGUBILI KOMPASE: Dr Vladimir Pavićević, predsjednik sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata, ovako je prokomentarisao potez poslanika: „Poslanici su izgubili kriterijume i ne shvataju u kakvoj se situaciji nalaze građani… Smatraju da su dobro obavili posao i povećali su sebi plate. To nas je isprovociralo”, rekao je Pavićević.

I predstavnici sindikata prosvjete su od resornog ministarstva tražili da pregovaraju o povećanju zarada, ali odgovora još nema. Predsjednik sindikata prosvjete Zvonko Pavićević tvrdi da bi sada trebalo sjesti i razgovarati o načinu i vremenu u kojem se mogu povećati zarade prosvjetara za sljedeću budžetsku godinu: ,,Možemo voditi konstruktivan razgovor ne samo kada je u pitanju trenutna situacija već i naredne godine. Mislim da je ovo trebalo i ranije uraditi”.

Štošta je trebalo da bude ranije urađeno, pa sada pored sindikata zdravstva, prosvjete, Univerziteta i sindikati Uprave policije, pravosuđa, kulture i Vojske traže hitno pregovore o povećanju zarada, koje su ispod državnog prosjeka. Povećanje su tražili i zaposleni u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) ali odustali su.

BEZ KONCEPTA: Ukidanje bonusa ministrima i stopiranje povišica poslanicima pod pritiskom javnosti nije znak da su oni koji odlučuju odgovorni već – da u suštini ne znaju šta rade. Oni nemaju koncept održivog ekonomskog razvoja zemlje.Godišnja stopa inflacije u Crnoj Gori je, prema podacima Monstata, već šesti mjesec uzastopno iznad projektovanog nivoa od tri odsto. Sa drage strane, plate su pale, koverte sve tanje, i u prosječnu stane – 475 eura, a polovina od toga troši se na hranu (252 eura).

Za minimalne troškove četvoročlane porodice prošlog mjeseca bilo je potrebno 767 eura. Potrošačka korpa u avgustu bila je skuplja nego istog mjeseca prošle godine za 2,1 odsto. Monstat bilježi i rast nezaposlenosti – gotovo 20 odsto radno sposobnog stanovništva je bez posla.

Koliko će dugo vlast moći da čuva socijalni mir, veliko je pitanje. Crna Gora se još nije oporavila od recesije, a tek ćemo vidjeti kako će se na nju odraziti novi talas globalne ekonomske krize i kriza eurozone.

MORAMO, HOĆEMO, KAD ĆEMO: Za dvije decenije, koliko vlada DPS uz dugo sadjejstvo SDP–a Crna Gora nije donijela odluke u kom će se pravcu razvijati. Priče o turizmu i poljoprivredi kao strateškim granama su i dalje podobna tema. Samo za svečarske govore . Evo samo jednog primjera kako razvijaju poljoprivredu – Crna Gora važi za balkansku zemlju koja po glavi stanovnika ima najviše svježeg dnevnog mlijeka , a za prvih sedam mjeseci ove godine u robnoj razmjeni mlijeka i mliječnih proizvoda sa inostranstvom napravljen je deficit od – 28 miliona eura.

Ove godine mnoga preduzeća bilježe ogromne gubitke. Tako je EPCG, koja je prošle godine poslovala veoma dobro, iskazala već višemilionski gubitak za prvi period 2011.

Ne stoji samo loše proizvodnja – zapelo je i sa privatizacijama. Proteklih decenija vlade pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića rasprodavale su državno blago. Od primorja do sjevera, pod ,,nerazjašnjenim okolnostima” dato je gotovo sve što se moglo ,,utopiti”. Telekom, Jugopetrol, KAP, Elektroprivreda i nepregledni niz manjih preduzeća… Mnogi od zaposlenih u njima sada su – na ulici, a privatizovana preduzeća u velikim nevoljama. Novi, često misteriozni of šor vlasnici, nijesu ulagali u modernizaciju iako je baš to bio deklarisani cilj procesa privatizacije.

SVE NA DOBOŠ: Malo je ostalo za prodaju. Ali, pošto ova politička vrhuška do novca ne zna da dođe proizvodnjom novih dobara, ide se u novi krug prodaje resursa, da se moglo kupiti još malo vremena i socijalnog mira.

Tek ćemo vidjeti šta će u Vladi da rade na Morači. Nakon brojnih kontroverzi – tender za gradnju hidroelektrana na toj rijeci ističe 30. septembra. Treba li sad zadovoljiti zainteresovane strane – italijansku i crnogorsku, pošto je energetska politika skrojena u tandemu Berluskoni – Đukanović? Ili će, Igor Lukšić, možda smoći snage da prihvati savjete CBCG, koja upozorava da u ovom momentu ne bi trebalo ići sa velikim infrastrukturnim projektima.

„Veliki potencijalni rizik po rast javnog duga nose i krupni infrastrukturni projekti, zato u recesionim uslovima treba biti vrlo obazriv prilikom donošenja odluke o njihovom finansiranju”, poručili su u dokumentu CBCG. Oni smatraju da je neophodno kreirati određenu budžetsku rezervu koja bi bila iskorišćena za intervencije u realnom sektoru, s obzirom da će se loše prilike u regionu odraziti i na crnogorsku privredu.

Crnu Goru bi kriza mogla dodatno pogoditi, jer stiže na naplatu dugogodišnja loša politika. Oglašen je ponovo tender za prodaju nacionalne avio kompanije Montenegro airlines. Tender za davanje uvale Valdanos u zakup je ponovo propao. Ulcinjski hotel Otrantčija je privatizacija, takođe, sporna – otišao je na doboš jer su ga kupci, sumnjiva ruska kompanija Barkli, držali pod bankarskom hipotekom a rate za kredit – nisu vraćali. Uz to, Otrant je od kada su ga kupili bio zaključan za turiste. Tako je i sa mnoštvom drugih privatizovanih hotela i firmi po Crnoj Gori. Nema broja kompanijima koje su zarobili novi vlasnici, koji sada ne znaju šta da rade sa njima, ali su se na račun te imovine zadužili i dugovi se samo gomilaju. Hoćemo li ih svi mi vraćati?

Veliki teret crnogorske ekonomije su nenaplativi krediti, koji dostižu cifru od milijardu eura. ,,Poseban problem predstavlja visoka koncentracija dugova, gdje je desetak tajkuna dužno bankama između 600-700 miliona eura, a tržišna vrijednost njihovih hipoteka ne prelazi 150 miliona eura”, tvrdi Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene. A, šta je tek sa garancijama koje je država davala novim vlasnicima – od KAP-a pa nadalje.

,,Nužno je pažljivo pretresti sve stavke javne potrošnje i pokušati neke od njih eliminisati i smanjiti, kao i zaustaviti davanje garancija, jer one predstavljaju potencijalni javni dug”, rekli su iz CBCG. Naveli su i da postoji rizik da će država možda biti prinuđena da isplati neke garancije koje je dala u prošlosti. Ne misli se samo na milionske garancije KAP-u, već i drugih kompanija.

PARA NEMA, PA NEMA: Priliv stranih direktnih investicija u prvoj polovini godine je, prema podacima Centralne banke, bio 223. 000 000 eura, što je manje nego u istom periodu prošle godine.

Za to vrijeme čovjek pod čijom je palicom završen veliki dio pomenutih privatizacija – ekonomski neoliberalni guru Veselin Vukotić, ispod čijeg šinjela su rasli oni koji danas kroje ekonomsku politiku ove zemlje – kritikuje ekonomsku stvarnost. Poručuje puku: ,,Samo vjera u tržišnu logiku, vjera u preduzetništvo, vjera u biznis, ali i vjera svakog u sebe samog mogu stvoriti ambijent za zapošljavanje ljudi”.

Vidjeli smo kave je ta logika koristi donijela crnogorskom stanovništvu, od kojih je trideset odsto na granici siromaštva. Samo ovi na vrhu i njihovi ekonomski ideolozi dobro plivaju. Kad se sve skotrlja, hoće li biti kasno za otpor?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo