Kad je počela diskusija o pripremi zakona o popisu stanovništva u Crnoj Gori moglo se naslutiti da tu nešto neće biti u redu. Po čemu? Po tome što je iz vladajućih i iz opozicionih krugova dolazila priča da najavljeni popis nema politički, nego rutinski statistički karakter. U „tranzicionim” vremenima politike kao profesije počesto se hvataju i oni koji nemaju pojma o elementarnim političkim stvarima, pa ni o tome kakav politički značaj uvijek i u svakoj državi imaju popisi stanovništva. U Crnoj Gori takvih političkih diletanata uglavnom više nema. Odavno su otpali u potonjim talasima „događanja naroda”. Zato je moralo biti sumnjivo što oni koji znaju da je popis prvorazredni politički čin, od čijih rezultata zavisi legitimiranje značajnih političkih interesa, tvrde da on to nije!

Slutnje i sumnje obistinile su se. Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2011. godini. U njegovom ključnom stavu pokazalo se kako vlast i opozicija pod krinkom nevine statistike zajedničkim snagama krijumčare teški anti-politički gaf. Složno su građanima Crne Gore uskratili jedno od značajnijih savremenih ljudskih prava: pravo na javno deklarisanje nacionalne pripadnosti i legitimiranje političkog interesa koji proističe iz nje! Zašto je to pravo toliko važno u današnjoj Crnoj Gori? Zato što su svi nasrtaji na slobodu i nezavisnost Crne Gore, a onda i na njezinu višenacionalnost već preko sto i pedeset godina išli ideološkim i propagandnim poljem svjesnog proizvođenja zabune oko nacionalnog identiteta Crnogoraca i onemogućivanja da se taj identitet jasno uspostavi i traje. Zabuna je stvarana mitološkom izmišljotinom o srpskom etničkom porijeklu Crnogoraca. Danas su kreatori „logike” popisa stanovništva tu lažljivu zabunu osavremenili prevarantskom pričom o deklarisanju etničke, a ne nacionalne pripadnosti kao tobožnjem uzusu Ujedinjenih nacija?!

Kakva je razlika između nacije i etnosa, ako se zna da su grčka riječ etnos (pleme, narod) i latinska riječ natio (narod, nacija) srodnog značenja, ako ne i istoznačne? Pojam nacije označava politički narod. On je određena skupina ljudi u jednom društvu, nebitno je da li je istog ili različitog etničkog porijekla, koja legalnim demokratskim sredstvima održava svoj moderni kolektivni identitet i štiti svoje kolektivne (političke, ekonomske, kulturne, jezičke, religijske etc.) interese koji proističu iz priznatosti toga identiteta. Pojam etnosa, naprotiv, označava ne-građansku, ne-političku i anti-političku organsku tribalnu zajednicu ljudi kojima je nekad nametnuta, po pravilu potpuno neosnovano, ideja o istom etničkom porijeklu.

Eto zašto su se vlast i opozicija lako dogovorile da građane na popisu stanovništa ne pitaju o nacionalnoj, nego o etničkoj pripadnosti! Lakše je zavoditi one koji su već zavođeni mitovima, nego one koji znaju šta im je racionalni interes! Građani Crne Gore ne trebaju im kao građani, tj. kao politički samosvjesni ljudi! Mnogo im je probitačnije da Crnu Goru čine pripadnici posvađanih plemena. Ni jednima ni drugima izgleda stanovnici Crne Gore nijesu potrebni kao slobodni politički ljudi sa slobodom svakoga životnog izbora, nego kao „pripadnici” koji su tobožnjim „korijenom” zauvijek vezani za svoje izmišljeno „porijeklo”, poput biljaka.

Uostalom, budimo malo politički prozaični. Nije teško predviđati s punim pravom da bi u odnosu na prethodni popis znatno porastao broj onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci i znatno opao broj onih koji se izjašnjavaju kao Srbi! Razumljivo je stoga što opozicija hoće da izbjegne da se to desi. Ali, zašto vladajuća partija bježi od toga? Boji li se ona rasta broja Crnogoraca u Crnoj Gori?

Milenko A. Perović