Povežite se sa nama

MONITORING

OTKRIĆE MINISTRA TURIZMA, BRANIMIRA GVOZDENOVIĆA: Crnoj Gori ne trebaju hoteli

Objavljeno prije

na

Preplanulog tena usred zime, kao da je upravo stigao iz nekog toplog ljetovališta Amana u dalekoj Indoneziji ili sa skijanja na francuskim Alpima, ministar održivog razvoja i turizma, Branimir Gvozdenović, obznanio je nove modele razvoja turizma u Crnoj Gori i potrebu za što većom gradnjom stanova i apartmana na primorju.

„Nema dovoljno interesovanja za realizaciju klasičnih, velikih hotela na ovom području, zato što je rok za povrat tih investicija dug”, kazao je Gvozdenović novinarima prilikom nedavne posjete nautičkom centru Porto Montenegro.

Prema izvještaju novinara Vijesti, ministar turizma je najavio nova zakonska rješenja koja treba da podrže izgradnju profitabilnijih kapaciteta na primorju. Uveo je nove termine turističke ponude poput mix-use resorta, što bi trebalo da znači od svega po malo, hibridnih hotela, koji su u turističkoj terminologiji novost, do već prisutnih condo hotela kojima se daje primat u revitalizaciji crnogorske hotelske industrije.

Ministar je naglasio da će država izaći u susret potrebama investitora koji mahom grade komercijalne komplekse setom stimulativnih mjera. Kazao je da ne treba praviti problem što novi hoteli to zapravo i nisu, već zgrade sa stanovima u privatnom ili kombinovanom vlasništvu. Za Ministarstvo su najvažniji „topli kreveti” kazao je Gvozdenović, koji su puni tokom cijele godine, i nikad se ne hlade, što je važnije od prirode vlasništva.

Ovakav zaokret, priznanje realnosti u kojoj nema investitora koji gradi luksuzni hotel klasičnog tipa, znači odustajanje od proklamovanih ciljeva najvažnije privredne grane u Crnoj Gori, i predstavlja novu razvojnu politiku Vlade koja nema uporište ni u jednom strateškom dokumentu. Sve što Gvozdenović danas govori i radi u direktnoj je suprotnosti sa Strategijom razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. U pitanju je inovirani Master plan razvoja turizma kojeg su u vidu pomoći Vlade Republike Njemačke izradili njihovi eksperti 2001. godine.

Po ovom državnom dokumentu izgradnja hotela ima apsolutni prioritet. Ništa drugo nije ni predviđeno osim hotela i hotelskih kompleksa različitih vrsta na primorju i eko, agro hotela i naselja u prirodnom, ruralnom ambijentu na sjeveru.

Condo hoteli, apart hoteli ili kondominijumi nigdje se i ne pominju. Gradnja stanova za tržište na atraktivnim lokacijama primorskih gradova i regija ocijenjena je kao najveća opasnost za razvoj turizma. Preporučeno je da je tu gradnju potrebno ne samo zaustaviti, nego i smanjiti i postojeću ponudu.

Ministar Gvozdenović razmišlja drugačije. Najavljuje raznovrsne privilegije za gradnju stanova i condo hotela, od ukidanja plaćanja komunalija za takve objekte do oslobađanja od plaćanja boravišne takse za stanovnike tih naselja, poput marine Porto Montenegro, čiji bogati jahtaši neće imati obavezu da izdvoje taj euro za dan boravka u Crnoj Gori. Pa sve do mnogobrojnih izmjena prostornih i detaljnih urbanističkih planova koji prate želje povlašćenih investitora.

Gradnja stanova na neizgrađenim ekskluzivnim lokacijama Crnogorskog primorja uzela je maha poput prave epidemije. Iza primamljivih najava o gradnji luksuznih hotelsko-turističkih kompleksa, obično stoji gradnja ogromnog broja stanova za prodaju, sa tek nekim hotelčićem u pozadini.

Definitivno se odustaje od turizma jer se Crna Gora pretvara u „real estate” destinaciju u kojoj se na atraktivnim lokacijama grade i prodaju milioni kvadrata stambenog prostora, sve dok se vrijedni prostor na obali ne potroši.

Hoteli u Crnoj Gori učestvuju sa svega 13 odsto u ukupnom broju turističkih ležajeva, od čega onih sa pet i više zvjezdica ima bizarnih dva odsto. Broj ležajeva u privatnom smještaju procjenjuje se na oko 350.000 što je najlošija struktura smještaja u Evropi, navodi jedan od budvanskih turističkih poznavaoca.

Od elitnog, visokokvalitetnog turizma iz elaborata i govora čitave plejade ministara turizma nema ni govora.

Vladini strateški partneri, kanadski milioner Piter Mank, egipatski Oraskom, azerbejdžanska naftna kompanija SOCAR, katarski Qatari Diar, grčka grupa Restis, odnosno nasljednik Petros Statis, na vrijednim lokacijama kojima gazduju, grade većinom kapacitete namijenjene prodaji. Uprkos obećanjima o gradnji luksuznih hotela sa onoliko zvjezdica.

Tako se u marini Porto Montenegro, novom nautičkom centru nastalom na mjestu nekadašnjeg tivatskog Arsenala, gradi novi Tivat, bez ijednog klasičnog hotela. Iako je usvojenom Studijom lokacije za Arsenal, predviđena gradnja više hotela uz more i veliki hotel Casino sa 600 ležajeva pored glavnog, magistralnog puta, od njihove realizacije se odustalo. Hotel Regent čije se otvaranje planira u maju ove godine, klasičan je Condo hotel, sa svega 34 hotelska apartmana i daleko više stambenih jedinica namijenjenih privatnom vlasništvu.

Čak ni prebogati SOCAR nije odolio izazovu unosne gradnje i prodaje stanova na lokaciji nekadašnje vojne kasarne Kumbor u Bokokotorskom zalivu. Azerbejdžanci su započeli gradnju One&Only resorta, gradnjom stanova. Planiraju da na pjeni od zaliva Boke, izgrade oko 500 apartmana i vila, uz jedan manji hotel sa 110 soba, čija će realizacija sačekati bolje dane.

Ista je situacija i na poluostrvu Luštica. Na posjedu od 700 hektara koji zahvata projekat Luštica Bay, Orascom gradi preko 1.500 stanova, u nizu novih sela i gradova pored mora. Doduše, plan obuhvata i izgradnju oko sedam manjih hotela nedefinisanog tipa, koji nisu prioritetni. Jesenas je na pustoj, makijom i maslinama obrasloj Luštici, započeta izgradnja prvih deset stambenih zgrada, sa 80-ak stanova. Kupci će na Luštici imati priliku da kupuju stanove, apartmane, vile i takozvane gradske kuće.

Katarska kompanija Qatari Diar odustala je od gradnje hotela u uvali Pržno kod Tivta.

Arapi su porušili hotel Plavi horizonti i umjesto najavljenog luksuznog hotela sa pet zvjezdica odlučili da grade stanove i vile za prodaju. Crna Gora je zemlja koja investitorima dozvoljava da grade šta im se više isplati.

Najgora, gotovo tragična sudbina zadesila je Miločer, najvrednije ljetovalište u Crnoj Gori. Tamo se, u miločerskom parku, nekadašnjem letnjikovcu dinastije Karađorđević, priprema teren za gradnju stanova za tržište u zgradama visokim preko deset spratova.

Kad Miločer preoru građevinske mašine domaćih i stranih tajkuna, biće stavljena konačna tačka na crnogorski turizam koji smo poznavali i kome su posvećene sve dosadašnje državne studije i strategije.

Osunčani Gvozdenović prosto „izgore” agitujući da se ispoštuju interesi zakupca turističkog bisera Sveti Stefan-Miločer. Traži se promjena tenderskih uslova pod kojima je elitni kompleks 2007. godine dat pod zakup na 30 godina.

Da se produži rok trajanja zakupa, smanji godišnja zakupnina, te da se zakupcu dozvoli da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Vlada je pripremila anekse ugovora o kojima poslanici u Skupštini treba po drugi put da se izjasne.

Ako aneksi ne dobiju potrebnu većinu, Grci su, kaže ministar, zaprijetili međunarodnom arbitražom za rješenje ovog neobičnog spora.

Imali smo priliku da čujemo prijetnje crnogorskog zeta Petrosa Statisa uživo kako će, ako bude primoran, potražiti pravdu arbitražnog suda u Londonu. Obećao je usput kako će oblatiti Crnu Goru po svijetu, govoriti sve najgore o njoj i iskustvima koje je u poslovnom miljeu ovdje doživio.

Kad god zapne kod privilegija, Grci potegnu arbitražu. Nije jasno čime se Vlada obavezala da zakup od 30 godina mora podići na 42 za Sveca ili na 90 godina za Miločer. I da pri tom smanji zakupninu. Ili je tako nešto u startu bilo predviđeno ugovorom čija je sadržina crnogorskoj javnosti nepoznata ili obećanjima koje su ministri dijelili ljetujući od Kuala Lumpura preko Miločera do Maroka.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo