Mr Milan Babović je tipični DPS omladinac. Ovaj 28-godišnji Baranin je magistrirao na menadžmentu u turizmu na Fakultetu turizma Bar-MTS (Univerziteta Mediteran). Ono što je važnije u njegovoj biografiji je da je član brojnih opštinskih i republičkih omladinskih DPS organizacija, član je i predsjedništva Savjeta mladih ove partije.
Shvatio je Babović da mu za napredovanje treba i intelektualno-javni bekgraund. Pa se latio tastature. Samo, umjesto da piše on radije koristi copy/paste opciju.
U susret predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, aprila 2013. godine, Babović u Dnevnim novinama objavljuje tekst Pismo izbornom kandidatu, gdje obrazlaže šta mladi očekuju od kandidata. Ispostavilo se da je identičan tekst godinu ranije napisao i objavio u u Srbiji, sadašnji savjetnik u Vladi Srbije Miki Vidaković. Potrudio se, ipak, Babović pa je u Vidakovićevom tekstu, koji je potpisao kao svoj, zamijenio ekavicu u ijekavicu, a Srbija u Crna Gora…
Oslačilo se Baboviću, pa je postao i ekspert za NATO, tako što je prvo na sajtu DPS-a pa zatim u podobnim medijima objavio dvije analize o alijansi, koje je ukrao od Ivane Gardašević i Miomira Brkića.
DPS okali svoje kadrove, pa je i Babović nakon što je uhvaćen u krađi odgovorio, poput svojih starijih partijskih kolega, da je ,,što se njega tiče, sve čisto, i da on cijeli slučaj posmatra mirne savjesti”. Poručio se i da se sve na sudu može dokazati.
Do sada je sa nedokazivanjem Baboviću dobro išlo. On se i upustio u ovu ,,avanturu” kada je 2011. bez problema magistrirao na Univerzitetu Mediteran. Dan je otkrio da je i njegov magistarski rad plagijat.
Javnost bi pored plagijata trebalo da dotiče i to što je Babović i akademski kadar. On je asistent na privatnom Fakultetu za pomorstvo u Baru.
A kako se dokopao katedre? Mediji su sredinom jula pisali o nezadovoljstvu mladih DPS-a u Baru. Navodno, predsjednik OO DPS-a Bar Zoran Srzentić nije htio da verifikuje status delegatima na Izbornoj konferenciji Savjeta mladih DPS Crne Gore, zbog Milana Babovića, jer je tvrdio da on nije politički orijentisan i da ne zna za koga on glasa, pisale su Dnevne novine.
,,Nakon toga Babović postaje šef medijskog pula i Srzentićev bliski saradnik koji mu čak asistira na Fakultetu za pomorstvo u Baru kad ovaj ne može zbog velikog broja funkcija da stigne da sprovede ispit”, naveli su nezadovoljni Mladi DPS-a.
Nije ni čudo da je mladi Babović našao uhljebljenje baš na barskom Fakultetu za pomorstvo, koji kao magnet privlači DPS akademske kadrove. Pored Srzentića, na ovom fakultetu predaje i dr Veselin Orlandić, član opštinskog odbora DPS-a Bar, kao i predsjednik kluba odbornika DPS-a Budva dr Srđa Popović, tu su i državni kadrovi dr Radoje Žugić, ministar finansija, poslanik dr Predrag Sekulić, direktor Uprave za inspekcijske poslove dr Božidar Vuksanović, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru dr Branko Vučković, koleginica na fakultetu mu je i supruga dr Vesna Vučković, sutkinja Upravnog suda…
,,Prisutna je hiperprodukcija magistarskih i doktorskih disertacija ljudi iz javnog života i ljudi koji su na značajnim pozicijama, što je potpuno degradiralo titule onih koji se zaista bave naukom i istraživanjem”, kaže za Monitor dr Branka Bošnjak.
Ona ističe da je vrlo malo onih koji su sa titulama ušli u politiku, a ogroman je broj onih koji su je stekli nakon dobijanja značajnih pozicija: ,,Zato nam je pola vlade i poslaničkog kluba DPS-a steklo diplome mr i dr nauka i predaju na nekim vrlo sumnjivim fakultetima, na kojima i ovaj aktuelni plagijator Babović ima mogućnost da edukuje studente. Privatni fakulteti, umjesto da su iznjedrili konkurentnost, oni su sve obesmislili i sad mnogi političari sa sumnjivo stečenim diplomama neprimjetno grade akademsku karijeru. Dovoljno je pogledati listu nastavnika na privatnim fakultetima u Baru i Tivtu i ovih na UDG i sve je više nego jasno”.
Monitor je pisao da je početkom ove godine Vijeće Ekonomskog fakulteta u Podgorici predložilo ministra finansija Radoja Žugića za docenta na čak tri predmeta. Pored Žugića, na UCG predaju ministrica Milica Pejanović-Đurišić, te ministri Branislav Mićunović i Vujica Lazović. Na premijerovom Univerzitetu Donja Gorica angažovan je mlađi ministarski i akademski kadar Petar Ivanović, Igor Lukšić i Vladimir Kavarić. Sanja Vlahović je saradnica beogradskog univerziteta Singidunum i podgoričkog Univerziteta Mediteran. Na Mediteranu je kao asistent bio angažovan i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Univerzitetskom, a ni magistarskom, titulom još se nije okitio ministar prosvjete Slavoljub Stijepović koji je postdiplomske studije upisao prije no i jedan aktuelni ministar – 2004. godine.
Zanimljiva je potreba državnih vrhovnika da svom imenu dodaju titule mr i dr. Nekima to uspješno polazi za rukom i u petoj deceniji života, 20-ak godina pošto su završili fakultet. Kao da ih brojne državne i partijske funkcije podstiču na neumorno učenje.
Tako je prof. dr Miodrag Vuković nakon što je bio asistent – pripravnik na Pravnom Fakultetu u Titogradu na predmetu Upravno pravo od 1977. do 1981, tek 2005. magistrirao, a doktorirao 2007. Već je docent je i predavač na Fakultetu za poslovni menadžment u Baru i na Fakultetu za državne i evropske studije u Podgorici.
Sadašnji Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost ANB Boro Vučinić 2005. magistrirao je na Pravnom fakultetu dok je bio ministar odbrane. Tema: Pravo na mirno okupljanje s osvrtom na Crnu Goru. Mentor profesor Slavko Lukić. Lukić je pored toga što je bio mentor Miodragu Vukoviću i Vučiniću, imao tu čast da bude mentor i Acu Đukanoviću koji je magistrirao dan prije Vučinića, na temu Ustavna žalba i ustavno-sudska zaštita ljudskih prava u zemljama EU i Crnoj Gori.
Prije tri godine na Pravnom fakultetu Veselin Veljović, tadašnji direktor Uprave policije, odbranio je magistarski rad Međunarodno priznanje države u Međunarodnom javnom pravu. „Veljović je praktično prepisao 40-ak stranica iz udžbenika za osnovne studije Budimira Košutića i Milenka Kreče, člana komisije pred kojom je i magistrirao”, pisali su tada mediji. I nikom ništa sem što je savjetnik Veljović pored svog imena dodao mr, pa u skladu sa titulom obavlja funkciju savjetnika Filipa Vujanovića.
Bilo bi previše očekivati da se nakon dokazanih plagijata ispita i Babovićeva magistratura.
Izmjene Zakona o visokom obrazovanju čekaju na usvajanje. Trebale su biti donešene prošle godine i u njima je definisana i norma i postupak utvrđivanja plagijata. Dok se Zakon ne doradi, ostaje Statut UCG kojim je predviđeno da Upravni odbor UCG, na predlog Senata, može ,, oduzeti stečeni stepen i diplomu u slučajevima prevare ili obmane, uključujući i plagijat ili prisvajanja tuđeg autorstva, kršenja autorskog prava, ili druge neetičke prakse u pripremi magistarskog rada, doktorske disertacije ili drugih pisanih radova”. Može, ali i ne mora.
,,Sud časti na Univerzitetu, vrlo slab i bezličan organ sačinjen pro forme, a nezamjeranje i nezdrava kolegijalna solidarnost utiču da se – bez obzira što se znaju sve anomalije – od plagiranja do prodaje ispita, i što se zna koji pojedinci to rade i da time urušavaju ugled cijelog Univerziteta – ipak bira ‘netalasanje”’, kaže Branka Bošnjak.
U akademskoj zajednici se već godinama priča i najavljuje uvođenje softvera za prepoznavanje plagijata. U regionu se ta tehnologija uspješno primjenjuje. Na UCG su stručnjaci Univerzitetske biblioteke iz Beograda prezentirali taj program i njegove mogućnosti. Za sada nema najava, a čini se ni volje, za uvođenje ove tehnologije na crnogorskim fakultetima.
,,Radi se o ustaljenoj i široko rasprostranjenoj praksi među studentima, koje su svjesni nadležni na univerzitetima, ali očito nevoljni da to okončaju nabavkom i instalacijom softvera za otkrivanje plagijata”, kaže kaže za Monitor Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje. Ona smatra da su uzroci za to višestruki: ,,od nepostojećeg adekvatnog sistema vrijednosti, odgovornosti i profesionanosti, do osnovanih sumnji da i među akademskim osobljem ima onih koji su na sličan način sticali svoja zvanja, a takvima svakako kvalitet i autentičenost znanja nijesu kategorije koje cijene”.
Kaluđerović naglašava da prepisivanje s ciljem da se prisvoji tuđi intelektualni rad nije samo pitanje morala, već i krivično djelo. Navodi član 233 Krivičnog zakonika koji propisuje novčanu, pa i zatvorsku kaznu za plagiranje i krađu autorskih prava.
Zalud pozivanje na načela i zakone, prepisivački zanat cvjeta. Internet, kopirnice, oglasi, holovi fakulteta puni su oglasa na kojima se reklamira pisanje seminarskih, diplomskih i magistarskih radova. Cijena, prava sitnica, od 30 do 500 eura. Za par hiljada može da se pogodi i doktorat.
U sistemu gdje je plagijat (otimačina, krađa) postao praksa na putu uspjeha, kola se obično slome na one koje uhvate, kao na omladinca Babovića. Veći je problem što su to samo izdanci stranke koja je prvo kopirala velikodržavni projekat, zatim ukrala ideju nezavisnosti Crne Gore, sada baštini evroatlantske vrijednosti… Jedino čemu su dali, barem neki, originalni pečat u moru kopiranja, je krađa i otimačina koju su umjetnički krstili privatizacija.
Predrag NIKOLIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice