Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSVRT NA 2023.: Đukanovićev odlazak

Objavljeno prije

1 godina

na

Nakon poraza na predsjedničkim izborima Milo Đukanović se povukao i sa čela partije, čime je okončana jedna preduga vladavina

 

Početak 2023. dočekali smo u tradicionalno dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi – čekala se nova vlada, predsjednički i eventualno parlamentarni izbori, bez funkcionalnog Ustavnog suda. Milo Đukanović je i nakon trideset godina bio na čelu države. Bilo je samo izvjesno poskupljenje hljeba.

Kako je godina počela tako je i propao plan za rarješenje političke krize koji je predviđao novog premijera Miodraga Lekića. Uz međusobne optužbe vladajuće većine.

Nakon dočeka Nove u Institutu za bolesti djece od opekotina zadobijenih od pirotehničkih sredstava na liječenju je bilo 16 djece. Optimizmu nijesu išle u prilog informacije da dvije trećine građana Crne Gore zimi usljed zagađenja vazduha udiše otrov. Školski raspust je đacima produžen zbog  snijega i poboljšanja zimske turističke sezone.

U januaru je predsjednica Skupštine Danijela Đurović raspisala predsjedničke izbore za 19. mart. Jedan od budućih učesnika tih izbora, Milo Đukanović upravo se bio vratio sa novogodišnjeg slavlja u  mondenskom osmaralištu Sent Moric.

Iz Brisela su upozoravali na duboku  političku krizu, a premijer u tehničkom mandatu Dritan  Abazović se čudio: ,,Ja ne znam što se ovdje vanredno dešava“. ‘

Na sve češća upozorenja sa Zapada da je zemlja pred institucionalnim kolapsom, neki političari su predlagali da se sudije izvlače lutrijom, da bi se izbjegla politička trgovina.

Krajem februara, Skupština je izabrala troje, od četvoro nedostajućih, sudija Ustavnog suda čime je najviša sudska institucija  odblokirana nakon pet mjeseci. Izbor  Snežane Armenko, Dragane Đuranović i Momirke Tešić podržalo je više od dvije trećine poslanika vlasti i opozicije.

O Zakonu o oduzimanju imovine u kontinuitetu se priča i on se dorađuje ali do sada ništa od njega.

U februara je nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ušla u, sud, na čijem čelu je bila 14 godina, kao optužena. Razlog: kontrola optužnice koju je protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba podiglo Specijalno tužilaštvo. Izjavila je da je žrtva politike. Ubrzo je vijeće Višeg suda potvrdilo optužnicu SDT-a protiv Medenice i ostalih, za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenja, produženo krivično djelo davanje i primanje mita…

Početkom godine država, tačnije Morsko dobro preuzelo je trajektnu liniju Kamenari-Lepetani. Pomorski saobraćaj, braće Ban, kojima je DPS-vlast omogućila ovaj milionski monopol, oštro su se protivili ovoj odluci.

Predsjednička kampanja se zahuktavala. Tradicionalne političke stranke udruženo su napale  Milojka Spajića, kome su ankete davale najviše šansi da uđe u drugi krug. Javnost je brujala da Spajić ima dva prebivališta u Pljevljima i Beogradu, i dva državljanstva – crnogorsko i srpsko. Spajić je to demantovao,  Državna izborna komisija, iako dvojno državljanstvo nije bilo prepreka nekim drugim kandidatima, u Spajićevom slučaju je tražila potvrdu iz Beograda koju je ekspresno i dobila. Nakon toga Spajića je diskvalifikovala iz izborne trke. Kandidovao se njegov partijski kolega Jakov Milatović.

Crna Gora, na papiru država socijalne pravde,  dočekala je  20. februar Dan socijalne pravde sa statistikom da  svaki četvrti građanin i svako treće dijete žive u riziku od siromaštva. Sve to pratile su i informacije o negativnom prirodnom priraštaju – pa je tokom 2022. bilo 132 više umrlih nego rođenih, najgore stanje je u Pljevljima i Nikšiću.

Obarali smo i rekorde. Cijene u Crnoj Gori su u martu bile tri puta skuplje od svjetskog prosjeka.

April je donio padavine.  U drugom  predsjedničkom krugu održanom  2. aprila Jakov Milatović osvojio je 58,88 odsto glasova i Milo Đukanović je nakon duže od tri decenije ostao bez državne funkcije. Nekoliko dana nakon poraza, Đukanović je  odlučio da napusti predsjedničku funkciju u DPS. Prije nego je otišao u političku penziju, Đukanović je raspisao prijevremene parlamentarne izbore za 11. jun.

Krajem marta uhapšen je pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević, zbog sumnje da je povezan sa grupom koja se tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Monitor je pisao da je gotovo cijeli sektor policije, čiji je posao bio da suzbija organizovani kriminal, uhapšen pod sumnjom da su članovi organizovane kriminalne grupe koja je ubijala ljude, švercovala i prodavala drogu, prala novac…

Krajem marta južnokorejski trgovac kriptovalutama Do Kvon uhapšen je na aerodromu u Podgorici. On se tereti za prevaru vrijednu 40 milijardi dolara, optužen je u Americi i Južnoj Koreji i zbog propasti dva digitalna tokena. U finišu izborne kampanje Kvonovo pismo u kojem se pominje Milojko Spajić je  otvoreno korišteno  da bi se uticalo na izborni rezultat, i spriječio uzlet PES-a. Tehnički premijer Abzović je sazivao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Početkom aprila Abazovićeva  smijenjena Vlada je smijenila direktora policije Zorana Brđanina. Iako su u Vladi znali da je zakon prekršen. Upravni sud je presudio da je ova smjena bila nezakonita, pa je Brđanin krajem godine vraćen na čelo UP.

Sredinom aprila uhapšen je gradonačelnik Budve Milo Božović, funkcioner DF,  uz sumnju da je počinio krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije i tri krivična djela – neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Navodno je sarađivao sa pripadnicima škaljarskog klana.

Skupštinska većina je u aprilu, na zahtjev SDT-a, skinula imunitet poslanicima i nekadašnjim ministrima iz redova DPS i SD Predragu Boškoviću, Dragici Sekulić, Suzani Pribilović, Ivanu Brajoviću i Damiru Šehoviću. Sumnjiče se da su zloupotrijebili službeni položaj kao članovi vladine komisije za dodjelu stanova i stambenih kredita.

U aprilu su protestovali glumci i umjetnici i uspjeli su da se izbore za povećanje zarada.  Anketa o dohotku stanovništva koja je rađena toga mjeseca pokazala je da 61 odsto građana jedva sastavlja kraj s krajem. Mediji su bili puni naslova o sklonosti ka luksuzu nove političke klase i novopostavljenih državnih službenika.

Promjena vlasti u Podgorici koja se čekala od oktobra 2022. desila se tek sredinom aprila, zbog izbornih žalbi koje su čekale deblokadu Ustavnog suda. Funkcionerka Pokreta Evropa sad Olivera Injac izabrana je za  gradonačelnicu Podgorice, a Jelena Borovinić-Bojović, iz Demokratskog fronta, za predsjednicu lokalnog parlamenta.

Prva polovina  godine obilovala je pričama o vršnjačkom nasilju.

Şredinom maja Kombinat aluminijuma, kojim upravlja Uniprom, ugasio je posljednjih 12 ćelija u Elektrolizi. Nakon 52 godine prestala je proizvodnja primarnog aluminijuma u Crnoj Gori.

U jeku izborne kampanje,  nova vlast je koristila državne resurse, zapošljavala i obećavala, obilato se hvaleći borbom protiv kriminala. Znakovito je bila samopromocija i u nazivu trajekta na liniji Kamenari-Lepetani  Nazvali su ga Ruka pravde.

Početkom juna odjeknuo je skandal: iz Ispitnog centra saopštili su da nemaju novca da ispune obećano i četiri mlada fizičara otputuju na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokio. Nakon javnog istupa roditelja, novac je nađen.

Zbog smanjenja plata i ignorisanja Ministarstva zdravlja i ministra Dragoslava Šćekića i tokom ljeta protestovali su izabrani ljekari. Protestovali su i roditelji čija su djeca dobila negativne ocjene na maturskom ispitu iz maternjeg jezika. Zbog prepisivanja oboreno je 553 maturanta. Pod pritiskom roditelja, Ministarstvo prosvjete, ministra Miomira Vojinovića, zakazuje novo testiranja, na kome prepisivači dobijaju visoke ocjene i šalje jasnu poruku da se varanje i dalje isplati.

Parlamentarni izbori održani su 11. juna. Glasalo je najmanje birača od uvođenja višestranačja 56,4 odsto. Najviše mandata osvojio je Pokret Evropa sad 24, Koalicija oko DPS-a 21 mandat, Za budućnost CG 13 mandata, koalicija Demokrata i URA 11 mandata, Bošnjačka stranka 6 mandata, koalicija SNP i Demos dva mandata, Albanski forum dva, po jedan mandat – HGI i Albanska alijansa. Parlamentarni status izgubili su  PZP i SDP.

Tokom juna u Mojkovcu su se bunili zbog namjere ponovnog otvaranja Rudnika Brskovo. Kompanija Tara Resources tvrdi da bi rudnik preporodio grad, a brojne NVO podsjećaju na svakovrsno trovanje koje je iza sebe ostavio nekadašnji rudnik.

Ekonomski memorandum za Crnu Goru objavila je u junu Svjetska banka. Po njemu, trebaće skoro 40 godina da prosječni dohodak građanina Crne Gore dostigne prosječne nivoe primanja u  EU. Američki časopis Forbs objavio je popis najboljih destinacija za život u penziji. Na prvom mjestu se našla Crna Gora, tačnije Boka Kotorska, u kojoj je za život mjesečno potrebno imati budžet od 2.600 eura.

Početkom ljeta se saznalo da su gotovo 30.000 eura, za godinu i pet mjeseci, potrošili na hranu i piće dva državna elektroenergetska preduzeća CEDIS i CGES. Samo dvije osobe iz rukovodstva ovih kompanija imale su trošak za iće i piće od blizu 15.000 eura.

Zbog pokazivanja srednjeg prsta tokom intoniranja crnogorske himne, tužilaštvo je, pod optužbom da je povrijedio ugled države, procesuiralo gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića. On se pravdao da je samo namještao kaiš, a pravosuđe mu je kasnije povjerovalo.

Krajem jula uhapšen je bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović. Tereti se za zloupotrebu položaja i dijeljenje povjerljivih podataka  sa pripadnicima kriminalnih grupa specijalizovanih za šverc cigareta.

Vlada u tehničkom mandatu ni tokom ljetnjih vrućina nije prestajala sa samohvalom. Govorili su o rekordnoj sezoni, dok su se poslodavci žalili da nema radnika a turiste su dočekivali aerodromi koji prokišnjavaju, rupe i radovi na priključnoj cesti za autoput i ubitačne gužve od Ulcinja do kraja Boke. Lou kost kompanije su najavile ukidanje jeftinih letova iz Crne Gore. Sredinom avgusta otvorena je žičara Kotor Lovćen.

Školska godina je počela štrajkom upozorenja. Prosvjetari su tražili oslobađanje obrazovanja od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje, a ne socijalni budžet. Izračunali su i da funkcioneri samo na službena putovanja godišnje potroše četiri neizgrađene škole. Kako su počeli školsku, tako su i završili kalendarsku godinu – štrajkom. Traže da im vlada obezbijedi dogovoreno povećanje plata.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države porodicama stradalih u zločinu deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica 1992. godine.

Sredinom septembra saznali smo da je neko iskopao tunel do depoa Višeg suda u kojemu se čuva dokazni materijal iz sudskih postupaka – od dokumenata do zaplijenjene droge i oružja. Mnoge je zabrinulo to što je u centru najvažnijih državnih institucije neko  uspio da mjesecima neopaženo kopa.  Što je nestalo iz depoa, koji nema sigurnosnih kamera, dugo se nagađalo. Zvaničnici su se slikali ispred rupe, a tunel je simbolično zatrpao Bemax sa kojim je protekla vlada bila u ,,ratu”. Niko iz vlasti nije ni ponudio ostavku.

Radnici Pošte su u oktobru stupili u generalni štrajk, koji je završen tako što su uspjeli da dobiju povećanje plata od 100 do 130 eura.

Monstatovo istraživanje o dohotku i uslovima života pokazalo je da siromaštvo prijeti svakom trećem djetetu, da je sa istim rizikom suočen  svaki peti građanin, a da više od dvije trećine građana može samo da sanja da sedmicu godišnjeg odmora provede van kuće.

Nakon  dugih pregovora, Skupština Crne Gore je u zoru 31. oktobra, nakon sjednice koja je trajala cijele noći, izabrala  Vladu premijera Milojka Spajića. Vladu je podržalo 46 poslanika iz redova Spajićevog Pokreta Evropa sad, partija nedavno rasformiranog Demokratskog fronta (DF), Demokrata, Socijalističke narodne partije i albanskih nacionalnih partija.

Partije koje su izabrale Vladu imaju i svoje ministre u njoj, osim DF-a koji će u Vladu ući za godinu, po Sporazumu sa premijerom Spajićem.

Izborom Vlade, završen je tehnički mandat Vlade Dritana Abazovića, kojoj je još avgusta 2022. izglasano nepovjerenje. Kada i Vlada izabran  je i novi predsjednik Skupštine Crne Gore – Andrija Mandić.

Branislav Mićunović i Miodrag Daka Davidović našli su se sredinom novembra na crnoj listi osoba kojima su SAD uvele sankcije. Iz Evropske komisije stigao je još jedan izvještaj o nenapretku u EU integracijama. Pod posebnom kritikom našlo se pravoduđe.

Nakon dva odlaganja, političke partije su uspjele da se dogovore oko održavanja popisa koji je počeo 3. decembra. Da je dogovor moguć pokazao je i izbor u Skupštini CG sedmog sudije Ustavnog suda Faruka Rasulbegovića. Time je riješena višegodišnja kriza u najvišoj sudskoj instanci koji konačno radi u punom sastavu.

Krajem novembra saznali smo da je pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje Miljana Pavličić duže od deceniju radila i napredovala u službi sa lažnom diplomom. Ponovo je aktelizovana priča o ovoj pošasti uz ocjene da je u javnom sektoru preko 30.000 zaposlenih sa lažnim diplomama.

Na aferu lažnih diploma, nadovezali su se rezultati međunarodnog PISA testiranja koji su ponovo potvrdili da nam obrazovanje ne valja. Naši đaci postigli su rezultate gore od loših iz 2018. godine.

Glavni Specijalni tužilac Crne Gore Vladimir Novović dobio je početkom decembra nagradu američkog Stejt dipartmenta za borbu protiv korupcije. Nagradu pod nazivom ,,Šampion borbe protiv korupcije”, dodijelio je državni sekretar SAD Entoni Blinken.

Skupština Crne Gore izabrala je na sjednici 15. decembra Irenu Radović za guvernerku Centralne banke Crne Gore (CBCG). Ona će na tom mjestu naslijediti guvernera Radoja Žugića, kome je šestogodišnji mandat istekao u oktobru prošle godine. Radović se vraća u CBCG pet godina pošto je upravo na predlog Savjeta CBCG, kojim je predsjedavao guverner Žugić, nakon mobinga kojem je  dugo bila izložena,  smijenjena sa mjesta viceguvernerke jula 2018.

U Novu se ulazi sa predizbornim obećanjem da će Vlada godinu od preuzimanja vlasti ostvariti minimalnu penziju od 450 eura, prosječnu 600, minimalnu zaradu 700, a  prosječnu 1.000 eura, te omogućiti punu zaposlenost.

Za sada je izvjesno povećanje minimalnih penzija, od januara, na 450 eura. Kao i zaduženje od novih 650 miliona eura, uz obećanje da će se nastaviti izgradnja auto puta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris  uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit  piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.

Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.

Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila  odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.

Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.

Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da  Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je  neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao.  Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.

Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik  premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.

Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je.  Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.

Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

“ Ko čita između redova može vidjeti da je  podrška Brisela Tirani  snažna. Imajući u vidu da Sporazum iz Nice preferira 28 članica, ne više, jedna zemlja bi mogla biti preferirana, dvije već malo teže”, prokomentarisala je odluku EP da Tirana bude sjedište Gordana Đurović, predsjednica Crnogorske panevropske unije  i bivša ministarka evropskih integracija.

Marta Kos je ocjenu da bi Albanija mogla dostići krajnji cilj do 2027, ponovila i ove sedmice za Radio 1 RTV  Slovenije. Istovremeno, saopštila je i da bi Crna Gora mogla završiti pregovore do kraja 2026. godine, što ističu oni koji vjeruju da je Crna Gora i dalje miljenica Brisela. Kako god,  Crna Gora  nastavlja dalje uz  ozbiljnu konkurenciju.

“Briselski političari i tehnokrate vole konkurenciju u politici proširenja. Onda su veće šanse da neko zaista i završi pregovore do kraja mandata ove Komisije, koja treba uspješnu priču na Zapadnom Balkanu, te stoga ne preferira samo Crnu Goru. Snažno podržavaju i Albaniju, a poslije skorašnjih debata o Crnoj Gori u Odboru za spoljne odnose Evropskog parlamenta, nekako još i snažnije podržava našeg južnog susjeda”, ocijenila je Gordana Đurović.

Poruku Brisela primile su očigledno i crnogorske vlasti. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je početkom mjeseca službeno boravila u  Tirani, odakle su ona i njena albanska koleginica Majlinda Duka poslale poruku da su “Crna Gora i Albanija predvodnice procesa pristupanja Evropskoj uniji “.

Simptomatična je i svježa vijest da će Albanija i Sjeverna Makedonija biti prve zemlje na Zapadnom Balkanu koje će imati koristi od novog  Plana rasta EU. I to saopštenje nedavno je stiglo od komesarke Kos.  Ona je na društvenoj mreži „X“, istakla da su “dvije zemlje postavile tempo za cio region, obezbijedivši predfinansiranje iz ovog programa”.

Albanija bi trebalo da dobije ukupno oko milijardu eura iz Plana rasta. Prva tranša iznosi 64,5 miliona eura: 30 miliona eura će ići direktno u državni budžet za podršku implementaciji reformi, a 34,5 miliona eura će se upravljati kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan za finansiranje infrastrukturnih projekata.

Ministarka Gorčević izvještavala je vladu početkom mjeseca da Crna Gora do roka za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende, koji je istekao 28. februara, nije ispunila sve obaveze. Do tog trenutka Crna Gora je ispunila 10 koraka, dok su četiri “djelimično ispunjene, što će naknadno evaluirati Evropska komisija”,kazala je.

“Postoje određena proceduralna kašnjenja, prije svega kada su u pitanju zakonska rješenja koja zahtijevaju širi konsultativni proces, poput novog Zakona o energetici, ili zakonske osnove za usvajanje novog Prostornog plana”, kazala je Gorčević u trenutku  kada je crnogorski parlament zbog političke krize, izazvane nakon penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, bio poluprazan.  Kada se konačno nedavno sastao, danima su pisana pitanja Venecijanskoj komisiji, dok su evropske obaveze mahom ostale na čekanju, poput Prostornog plana, kog je Vlada obećala još krajem godine. Zakon o energetici na brzinu je usvojen. Vlada se oglušila o obavezu implementacije mjera iz oblasti vizne politike, dajući prednost zaradi od turizma.  O izbornoj reformi skoro i ne govorimo, iako je ta reforma, pored pravosudne, akcentovana u Nacrtu izvještaja o napretku Crne Gore koji je krajem prošlog mjeseca predstavljen u Evropskom parlamentu.

Da bi politčka kriza mogla usporiti evropski put Crne Gore konstatovao je i glavni pregovarač Predrag Zenović, koji je do sada imao isključivo optimistične prognoze. „Dinamika zavisi od nas i našeg rada, ali i od parlamentanog rada koji je bio u jednom vidu blokade posljednjih mjeseci i to se sve, nažalost, može odraziti na dinamiku zatvaranja poglavlja“, kazao je.  Ukazao je da je nepostojanje saradnje između vlasti i opozicije, dovelo do negativnih konsekvenci za evropski proces.

„Prvi je signal da je Crna Gora u nekom vidu kakofonije, nesuglasja između političkih aktera, a to je signal koji EU najmanje voli da vidi i to su stvari koje sve članice EU, ali i Brisel i EK gledaju kao nešto negativno“, ocijenio je Zenović.

Formalno gledano, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. Prošle godine zatvorila je tri poglavlja, dok je Albanija tek započela integracioni proces.

Kako bi ispunila kriterijume EU za otvaranje pregovora o pristupanju, Albanija je 2016. godine počela borbu protiv korupcije. Njen  parlament je usvojio ustavni amandman koji je omogućio reformu pravosuđa kroz reviziju zakonodavstva i reformu sudskog sistema. Ova inicijativa dovela je do uklanjanja korumpiranih sudija i tužilaca, kao i onih koji su imali sumnjive veze s organizovanim kriminalom ili su pokazivali niske profesionalne standarde.

Tri godine kasnije Albanija je osnovala Specijalizovanu strukturu za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (SPAK), koja je od tada procesuirala visoke zvaničnike, uključujući poslanike, bivše ministre, gradonačelnike i visoke državne funkcionere.  Te reforme , počele su da vraćaju povjerenje javnosti u pravosudni sistem.

Prvi klaster u pregovorima o članstvu u EU Albanija je otvorila 15. oktobra prošle godine. Cilj albanskih vlasti je da otvore sva poglavlja do kraja ove godine, a Brisel pohvalno ocjenjuje napore zemlje da to i učini.

Dvije zemlje dijele mnoge boljke. Jedna od njih je korupcija. Pravosuđe je u fokusu Brisela i u jednoj i u drugoj zemlji.

I pored dobrih rezultata u borbi protiv visoke korupcije, odnosno posljednjih hapšenja u Albaniji, postoji zabrinutost EK zbog političkih uticaja na tamošnji SPAK.  Kada je u pitanju Crna Gora, Brisel je zabrinut zbog toga što rezultati Specijalnog državnog tužilaštva u borbi protiv visoke korupocije završavaju u procesima bez kraja pred sudovima. Crna Gora još nije ušla u dublju reforma pravosuđa, a o vetingu koji je u Albaniji sproveden uz određene probleme, sve se manje govori.

Crna Gora bolje stoji po pitanju slobode medija, pošto Albanija i Srbija imaju najgore rezultate na tom polju i na skali Reportera bez granica. Osim zamjerki na političke i druge uticaje na medije, albanski premijer Edi Rama donio je krajem prošle godine kontroverznu odluku da blokira pristup platformi društvene mreže TIk Tok. Opozicija to karakteriše kao  „zloupotrebu  moći za gušenje slobode govora u Albaniji“.

U odnosu na Crnu Goru Albanija ima važan adut: nema problema sa komšijama. „ „Za razliku od nekih svojih susjeda, Albanija nije opterećena nasljeđem nasilnog raspada Jugoslavije i uživa dobre odnose s članicama Zapadnog Balkana“, konstatuje se u tekstu na portalu Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).

Crna Gora krajem prošle godine  nije zatvorila poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike,  iako su vlasti to obećale. Poglavlje nije zatvoreno zbog blokade Hrvatske, sa kojom je Crna Gora pokvarila odnose nakon što je u parlamentu usvojena  Rezolucija o  genocidu u Jasenovcu. Ta rezolucija je odgovor parlamentarne većine na prethodno glasanje Crne Gore za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u UN. Ovih dana otvorena je i rasprava o Lori između vlasti dvije zemlje.

Dio vlasti, partije bivšeg DF ne krije podršku Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku. Komesarka Marta Kos i predsjednica  EK  Ursula fon der Lajen sastale su 19. marta  sa Vučićem u Briselu. U opozicionoj Srbiji kritikuju šturu retoriku Brisela nakon tog sastanka, održanog  poslije  najvećih protesta u istoriji Srbije koje su organizovali studenti. Svejedno,  Brisel ne gleda blagonaklono na  veze crnogorskog dijela vlasti sa Vučićem i drugim pobornicima koncepta srpskog sveta. Crna Gora ima slabosti koje bi mogle da bitno uspore  demokratizaciju društva i ulazak naše zemlje  u EU.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

MONITOR: Važne obaveze  koje moramo ispuniti koje se tiču Reformske agende, čekaju. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju evropski put?

ULJAREVIĆ: Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a.To je trebalo da bude podsticaj da se radi više, sadržajnije i kvalitetnije, da sistem bude transparentniji, da se podstiče inkluzivan dijalog sa različitim stranama kako bi evropska posla koja su domaća posla nosio što širi dio društva.

Vlast je sve to bagatelizovala kroz jeftini marketing za svoje partikularne potrebe, još više se zatvorila kad je riječ u uvidima u procese donošenja odluka i od sebe udaljila sve one  koji ne pristaju da budu podrška njihovom površnom i populističkom pristupu. Zato se dragocjena energija gubi na dnevnopolitičke igre između koalicionih partnera vlasti, koja više liči na raštimovani orkestar nego na političku snagu spremnu da povuče zemlju naprijed, jer su povezani isključivo željom da zadrže kontrolu nad državnim resursima.

Osim što vlast nije otvorila javne konsultacije oko Reformske agende niti usvojila sugestije van svog malog i u kapacitetima ograničenog kruga, njenoj primjeni se pristupa formalistički- Time se gubi šansa da građani osjete konkretne koristi  i rizikuje dodatno usporavanje procesa.

MONITOR: A gdje smo kada je u pitanju region, koji pumpaju Aleksandar Vučić i Milorad Dodik?

ULJAREVIĆ: Crna Gora se u regionalnim odnosima nalazi na klackalici između deklarativne posvećenosti evropskim vrijednostima i sve izraženijeg uticaja političkih struktura koje destabilizuju region.

Ako ne ojačamo sopstvene institucije, nećemo imati ni rezistentnost prema tim negativnim spoljnim pritiscima, bilo da dolaze iz Beograda, Banjaluke ili drugih sličnih centara moći. No, to postaje Gordijev čvor, jer su mnoge od tih institucija pod značajnim uticajem tzv. veto-igrača koji koče demokratizaciju i evropeizaciju Crne Gore.

MONITOR: Studentski protesti u Beogradu pokazuju najljepše evropsko lice Srbije. No, šta dalje?

ULJAREVIĆ: Ti protesti vraćaju nadu da u Srbiji postoji snaga koja vjeruje u slobodu, odgovornost i demokratiju. Nose novu, do sad neviđenu energiju, sa potencijolom da se prelije i izvan Srbije. Njihova snaga je u tome što su se kapilarno proširili – do djelova Srbije gdje je takav otpor bio nezamisliv, kao i do grupa koje su ranije bile pasivne, oblikujući stavove prema vlasti. Ovo je istaklo integritet akademske zajednice u Srbiji, koja je većinski stala uz studente – za razliku od  od iskustva u Crnoj Gori, gdje je takva podrška tokom posljednjih studentskih protesta izostala.

Ipak, bez organizovanog političkog odgovora teško je zamisliti širu sistemsku transformaciju. Građanski bunt je sjeme promjene, studenti su uzdrmali režim i artikulisali potrebu za reformama i balansom vlasti. Imaju široku podršku, ali potrebna je politička artikulacija kako bi se sve to pretočilo u institucionalni okvir. Vjerujem da će ta artikulacija doći, u nekom obliku i kroz neke nove ljude. Pitanje je samo kada, ali je jasno da  je Vučićeva piramida vlast na staklenim nogama i da je odbrojavanje njenog kraja počelo. Demokratski svijet to ne gleda bez emocije, iako su zvanične rekacije međunarodnih aktera za sad suzdržane upravo zato što ne vide ko može da zamijeni Vučića.

MONITOR: Region ubija korupcija, nalaz je nakon još jedne tragedije, ovog puta u Makedoniji. Kuda ide region?

ULJAREVIĆ: Korupcija je  zajednički imenitelj gotovo svih skorašnjih tragedija u regionu, izazivajući ogorčenje i frustraciju građana i građanki. Manje vidljivo ali vrlo razorno – korupcija podriva institucije, normalizuje kriminalizaciju društva, potiskuje mlade i talentovane, urušava povjerenje i ugrožava samo tkivo zajednice.

Dok god političke strukture na vlasti korupciju dominantno vide kao alat za očuvanje moći, a ne kao direktnu prijetnju životima i dostojanstvu građana i građanki, region će se kretati unazad. Riječ je o sistemskom problemu, a ne samo o „lošim pojedincima“. Zato nije dovoljna promjena vlasti – potrebna je promjena kvaliteta političkih struktura.

Primjer Crne Gore pokazuje da ni dolazak tzv. „novih snaga“ nije donio poboljšanje. Naprotiv, mnogi su nastavili i intenzivirali loše prakse, a u brojnim segmentima pokazali veći stepen neodgovornosti, bahatosti i otvorenosti prema koruptivnom ponašanju.

Bez sistemske i dubinske promjene političke kulture, region ostaje talac istih obrazaca koji ga decenijama drže zarobljenim.

MONITOR: Nakon trageije na Cetinju, pa i uprkos ovdašnjim protestima, izostala je odgovornost ?

ULJAREVIĆ: To je tužan i porazan primjer neodgovornosti vlasti, čak i u trenucima najteže tragedije. Ovaj slučaj je posebno upečatljiv jer se radi o ponovljenom izostanku reakcije, nisu se izvukle lekcije iz prethodne tragedije na Cetinju niti je došlo do suštinskih, sistemskih promjena, kako u sektoru bezbjednosti, tako i u drugim povezanim oblastima.

Nalazi našeg CG Pulsa,  iz marta ove godine, ukazuju da gotovo 60 posto građana i građanki smatra da neko mora snositi odgovornost za događaje od 1. januara, što podvlači potrebu za političkom i institucionalnom odgovornošću. Ovaj se  stav ne odnosi na jednu demografsku, političku ili regionalnu grupu – već predstavlja šire društveno očekivanje. Odgovornost se u javnosti prvenstveno locira u državnim institucijama, a naročito u Upravi policije, dok se kao lično odgovorna figura najčešće pominje ministar unutrašnjih poslova. To sugeriše da se ovaj događaj ne percipira kao izolovani incident, već kao simptom sistemske disfunkcionalnosti unutar bezbjednosnog sektora.

Ni tri mjeseca kasnije vlast nije pokazala nikakav osjećaj odgovornosti. Zastrušujuće je i odsustvo empatije koju su pojedini predstavnici vlasti demonstrirali prema žrtvama ovog masakra.Počevši od toga da nijesu prisustvovali ni komemoraciji, ni sahranama stradalih, da ne ulazimo u to kako su se odnijeli prema onima koji su se trudili pobuditi kod njih osjećaj odgovornost ili empatiju.

MONITOR: Kako povratak Mila Đukanovića na političku scenu utiče na stanje  u  DPS-u, ali i generalno na političu  scenu?

ULJAREVIĆ: Njegovo pozicioniranje na funkciji počasnog predsjednika DPS-a najviše govori o stanju unutar te partije, koja i dalje ne prepoznaje potrebu za unutrašnjom reformom, smjenom generacija i novim pristupom politici. Iako trenutno većina birača DPS-a podržava ovu odluku, nesumnjivo su time usporeni procesi nužni za redefinisanje partije.

Važno je  ovo sagledati i šire. Šta god neko mislio o Đukanoviću, činjenica je da on već godinama nije na vlasti i da nema formalne poluge moći. Odgovornost za (ne)demokratizaciju društva danas leži na onima koji vrše vlast, a kojih ima dovoljno da, uz političku volju i konsenzus, mogu aktivno oblikovati otvoreno, evropsko i građansko društvo, kada bi zaista baštinili te vrijednosti i imali kapacitet da ih sprovedu. Njima je ova pozicija Đukanovića novi izgovor za nekompetentnost ili nedostatak političke hrabrosti.

Crna Gora danas stagnira zbog sadašnjih aktera koji ne pokazuju spremnost da (iz)grade funkcionalne institucije i kulturu odgovornosti, a to ponajmanje zavisi od DPS-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo