Zvuči cinično da se izmjene/preimenovanje SDT-a pravda pozivanjem na Izvještaj o napretku EK u kome se konstatuje „da je tužilaštvo osjetljivo na političko uplitanje“, dok se političarima vladajuće većine daje potpuna kontrola nad cijelom tužilačkom organizacijom. Ali to može biti efikasno
Malo su se, kao, snebivali a onda prelomili: usvajanjem predloženog zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, nova većina će preuzeti potpunu kontrolu nad tužilačkom organizacijom. Vanredna sjednica parlamenta na kojoj će se naći predloženi zakoni zakazana je za 18. februar.
Ako zanemarimo finese, suština predloženih izmjena je u tome što će preimenovanjem Specijalnog tužilaštva u Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju (TOKK) parlamentarna većina okončati nedavno započeti drugi mandat Milivoju Katniću i svim njegovim saradnicima. „Stupanjem na snagu ovog zakona glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci izabrani u skladu sa Zakonom o specijalnom državnom tužilaštvu imaju status neraspoređenih tužilaca“, predviđa predloženi propis. O njihovom daljem angažmanu u tužilaštvu odlučivaće Tužilački savjet. Na njemu je da im, u roku od šest mjeseci, pronađe novi raspored u tužilaštvu, za šta „nije potreban pristanak državnog tužioca koji se raspoređuje“.
I eto prilike da se bivši specijalni tužilac koji ne bude po volji većini u Tužilačkom savjetu, nađe u osnovnom tužilaštvu u Pljevljima, Plavu ili Ulcinju (đe mu bude najdalje od kuće). Alternativa je otkaz i odlazak u advokate.
Vlast želi da se pobrine i za odgovor na pitanje ko će se, a ko neće, svidjeti Tužilačkom savjetu (TS) koji bira sve tužioce od osnovnog do glavnog specijalnog, odnosno po novom, rukovodioca TOKK, i imenuje vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. Izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu planirano je da se u TS smanji broj članova biranih iz reda tužilaca (sa pet na četiri) a poveća broj onih koje parlament bira iz reda uglednih pravnika (sa četiri na pet). Deseti član dolazi iz Ministarstva pravda, a predsjednik TS je Vrhovni državni tužilac, ili vršilac dužnosti VDT. Konačan rezultat tužioci – ostali 5:6.
Tako se većina u Tužilačkom savjetu iz ruku tužilaca seli političarima. Predlagači izmjena (formalno to su predstavnici sve tri koalicije članice vladajuće većine) ovako pravdaju svoj naum: „Razlog za ovakvu izmjenu je da se funkcionisanje državno-tužilačke organizacije upodobi odredbi člana 2 stav 3 Ustava Crne Gori kojom je propisano da svaka vlast treba da proističe iz slobodno izražene volje građana na izborima, u skladu sa zakonom“.
Lako bi se saglasili sa predlagačima kada bi oni pokazali gdje to Ustav Crne Gore ili neki drugi zakon Državno tužilaštvo prepoznaje kao granu vlasti. Ovako, zvuči cinično da se izmjene/preimenovanje SDT-a pravda pozivanjem na Izvještaj o napretku EK u kome se konstatuje „da je tužilaštvo osjetljivo na političko uplitanje“, dok se, suštinski, političarima (proste) vladajuće većine daje potpuna kontrola nad cijelom tužilačkom organizacijom.
I prethodni ministar pravde Zoran Pažin žalio se kako tužilaštvo ima povlašćen položaj, odnosno višak nezavisnosti koji im ne pripada – pošto nijesu grana vlasti (Ustav prepoznaje zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast). „Državno tužilaštvo je po Ustavu samostalan i jedinstven državni organ. Naglašavam, državni organ, a ne grana vlasti. Međutim, onako kako je tužilaštvo danas pozicionirano u našem političkom i pravnom sistemu jeste kao da jeste grana vlasti“, objašnjavao je Pažin. „Po nekim atributima vladavine prava ima više nezavisnosti nego što to ima sudska vlast, koja mora da bude nezavisna u svakoj demokratskoj državi“.
DPS nije pokušao da u svoje ruke povrati formalnu kontrolu nad Tužilačkim savjetom. Možda nijesu bili zainteresovani da poremete skladnu kohabitaciju čelnika vladajuće partije i tužilaštva. Nova većina sada radi baš to.
Nije tajna da aktuelna vlast ima više motiva za takav potez. Sukob na relaciji lideri DF-a (Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević) – Milivoje Katnić, odavno je postao i ličan. I beskompromisan. Mandić i Katnić su nepravosnažno osuđeni na pet godina zatvora, dok se Medojeviću sudi za pranje novca. Katnić je, u međuvremenu, lidere sadašnjih vlasti stavljao u pritvor, progonio njihove advokate (slučaj Rodić), pokušavao da im nađe mjesto u aferama vezanim za Duška Kneževića i Atlas banku. Tamo gdje je, očigledno, mjesto bilo liderima bivših vlasti, prije svega čelnicima DPS-a. Za šta je Katnić, opet, tvrdio da „nema ni udaljene sumnje“.
Dok se Katnić nadao da će Apelacioni sud potvrditi presudu u slučaju državni udar, pozitivno ocjenjujući kvalitet onoga što je dominantno obilježilo njegov angažman na mjestu glavnog SDT-a, DF je preuzeo inicijativu.
Model je poznat. Na isti način, kozmetičkim izmjenama zakona da bi skratili mandate nepodobnima, svojevremeno su se Milo Đukanović i Igor Lukšić (kao premijer i ministar finansija) razračunali sa guvernerom CBCG Ljubišom Krgovićem. I preuzeli kontrolu nad jednom od rijetkih, koliko – toliko, nezavisnih institucija u zemlji. Kao posljedicu takvog ponašanja dobili smo slučaj Atlas banka i aferu Radović.
Sada je vlast koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo krenula sličnim putem. Njihovo opravdanje je razumljivo: ovako ustrojeno i personalno organizovano tužilaštvo bilo je važna poluga očuvanja vlasti DPS-a i njenih saveznika. Argumenti koje ovih dana slušamo, a tiču se moguće blokade tužilaštva u periodu tranzicije (izbora novih tužilaca TOKK) i golemim posljedicama koje bi ta paraliza mogla proizvesti ne stoje. Iz prostog razloga – sadašnje tužilaštvo je već blokirano. Namrtvo.
O tome svjedoče afere Snimak, Telekom, Limenka, Koverta, Prvi milion, Dubai, Atlas, Plantaže, VDT, činjenica da šefovi kotorskih, podgoričkih, barskih kriminalnih grupa nijesu procesuirani za svoja nedjelja, a da su braća Kalić, Duško Šarić, Jovica Lončar… dobili sudski ovjerene potvrde o legalnom porijeklu svog bogatstva. I novčanu naknadu iz državnog budžeta. Konačno, tu su i desetine manjih predmeta koje su tužioci čuvali u fiokama. Sada ih istresaju pokušavajući da novim vlastima pokažu kako i koliko i njima mogu biti od koristi. Zato se bivši ministri, ambasadori, direktori državnih institucija privode, pritvaraju i pokušavaju procesuirati za ono što su radili prije tri, pet pa i više godina. I što je uredno prijavljeno ko zna kada. I stavljeno na čekanje.
Za primjer možemo uzeti slučaj Ramada, jednu od rijetkih koruptivnih afera, koja je dobila svoj pravosudni epilog. Nakon što je sa liste osumnjičenih skinut tadašnji predsjednik parlamenta Ivan Brajović. V.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković ima pun registar urgencija, podsjećanja i molbi kojima se od njegovih saradnika traži samo jedno: da rade svoj posao. A od njega da sankcioniše one koji to neće ili ne umiju. Ništa nije preduzeto. Sem što je neko, možda, kakvom varijabilom nagrađen za nerad.
Opet, iskustvo uči, da to što su promjene neophodne (i u tužilaštvu) ne znači da će one biti obavljene na valjan i društveno koristan način. Nije riječ samo o novom jačanju političkog uticaja na i onako nesamostalno tužilaštvo, dok se nešto slično može očekivati i kada je u pitanju razrješenje stanja u pravosuđu. Postavlja se pitanje i koliko su, ako su uopšte, pripemljeni potezi koordinisani sa parterima iz EU. Iz predloženih zakona i njihovog obrazloženja stiče se utisak da – nijesu.
Na to sluti i obraćanje njemačkog ambasadora Roberta Vebera. „Ubijeđen sam u to da nova Vlada, kad vrši izmjene tog zakona (misli na Zakon o državnom tužilaštvu), to radi u bliskoj koordinaciji sa evropskim partnerima. Jer, mi smo rekli da je to centralna oblast za pitanje da li se Crna Gora kreće ka EU, ili stagnira, ili ide čak korak unazad. I to je zaista važno pitanje…”, ocijenio je Veber. U Podgorici – tišina. Čuju se samo policijske sirene. SDT opet hapsi.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice