Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Osvajanje slobode

Objavljeno prije

na

Dometi referenduma u beranskom prigradskom naselju Beranselo, na kojem su mještani ove mjesne zajednice još jednom potvrdili svoje opredjeljenje da zabrane gradnju regionalne deponije na Vasovim vodama, daleko prevazilaze lokalne okvire. Mnogi smatraju da je ovo jedino slobodno izjašnjavanje ikada održano u Crnoj Gori. I jedino izjšanjavanje na kojima je za posljednjih dvadeset godina pobijeđen crnogorski režim. Aktivista nevladinog sektora i predstavnik Beranselaca na svim televizijskim duelima sa lokalnim i državnim moćnicima, Gojko Cimbaljević smatra da je ovaj referendum rezultat slobodnog građanskog aktivizma.

„Beranselci su odavno prošli sve ono što sada prolaze ostali građani Crne Gore u uličnim protestima. Oni su kroz građanski aktivizm za skoro dvije godine ostvarili stepen slobode i hrabrosti koji drugi tek treba da osvajaju. Na njihovom primjeru drugi mogu da se uče” – kaže Cimbaljević za Monitor.

On objašnjava zašto misli da je beranselski referendum najslobodnije i najdemokratskije izjašnjavnaje građana ikada održano na prostoru Crne Gore .

„Ovo izjašnjavanje je sprovedneo bez sredstava prinude. Nije bilo ni novca, a ni mogućnosti uticaja na glasače. Nije bilo kampanje ni medijskog pritiska. Mještani su se samoorganiozovali i samo pozvali na glasanje. Ko je izašao, izašao je. Zato je i rezultat takav. I sada se neko iz lokalne uprave, ko je bio dužan da taj referendum organizuje, a nije ga organizovao već opstruirao, ne priznaje rezultate. To je apsurd, moguć samo u nedemokratskim režimima kakav je crnogorski” – kaže Cimbaljević.

Referendum je, prema svim zakonskim pravilima i standardima, organizovala Mjesna zajednica, uz logostiku ekološke nevladine organizacije Ozon iz Nikšića. To je bio prvi referendum takvog tipa u regionu, koji je organizovala i sprovela jedna mjesna zajednica.

„ To govori da smo iskoračili u demokratiji daleko ispred naše šire sredine. Ovo je posljednje zakonsko sredstvo koje smo iskoristili, prije nego eventualno ponovo radikalizujemo proteste protiv izgradnje regionalne deponije na području naše mjesne zajednice” – kaže predsjednik MZ Beranselo Tiho Bogavac.

On napominje da mjesna zajednica ima statutarno pravo na organizaciju lokalnog referenduma, ukoliko se narušava životna sredina, kao što je to u ovom slučaju.

„Mi smo se pisanim zahtjevima obraćali Skupštini opštine, da oni organizuju referendum. Prvi put smo to učinili u novembru prošle godine, drugi put par mjeseci kasnije. Te zahtjeve je potpisalo mnogo više građana nego što je zakonski minimum, kada su oni dužni da po tome postupe. Oni nas nijesu udostojili ni odgovora” – kaže Bogavac.

U Mjesnoj zajednici Beranselo odlučili su nakon toga da o sopstvenom trošku preuzmu organizaciju referenduma. Fromirana su dva glasačka odbora za dva glasačka mjesta u naselju. Aktivisti iz sela došli su do ažuriranih biračkih spiskova prema kojima je pravo glasa u tom trenutku imalo 1171 punoljetnih Beranselaca. .

Pravo glasa iskoristilo je 626 punoljetnih građana, ili procentualno 53,45 odsto. Bez ikakve prinude. Od toga, na pitanje – da li ste za to da se na teritoriji MZ Beranselo gradi regionalna sanitarna deponija? – odrečno je odgovorilo 623 glasača. Samo dvojica su glasala za izgradnju deponije, dok je jedan listić bio nevažeći.

Nevladina organizacija Ozon iz Nikšića napravila je radi transparentnosti video zapis čitavog toka referenduma, ali i sedamnaestominutni dokumentarni film koji gledaoce vodi kroz sva dešavanja u Beranselu, od početaka pobune, prije dvije godine, do danas.

„Ovo što su uradili mještani Beransela nije uradio još niko u regionu. Ovo je bio prvi referendum takve vrste. Za nas u Ozonu ovo je bilo novo iskustvo, i mi smo ponosni što smo od početka predstavljali logističku podršku Beranselcima, u smislu poznavanja zakona i primjene propisa. Ponosni smo što smo im pomogli i da ovaj referendum organizuju na zakonit način. Tome ne može niko ništa da prigovori” – kaže za Monitor direktor ove nevladine organizacije Aleksandar Perović.

Ovih dana taj dokumentarni film će biti predat domaćim i međunarodnim institucijama iz oblasti ekologije i ljudskih prava.

„Film i rezultate referenduma uputićemo i svim ambasadama u Crnoj Gori, čije zemlje su potpisnice Arhuske konvencije. Državi Crnoj Gori su usta puna Arhuske konvencije, a ništa ne čine da je sprovode. U slučaju Vasovih voda, Arhuska konvencija je prekršena u svim elementima” – rekao je Perović.

Mještani Beransela su organizaciji referenduma pribjegli nakon što su u proteklih skoro dvije godine tri puta blokirali odvoz smeća na divlju deponiju Vasove vode, a sva tri prostesta su okončana upotrebom sile od strane vlasti. Prvi protesti počeli su u novembru 2010. godine. Ta blokada je razbijena donošenjem privremenih mjera. Kada je Viši sud oborio tu odluku, uslijedila je druga blokada krajem te godine, doček Nove godine na deponiji i dvanaest dana agonije za komunalce.

Lokalne vlasti su poslije neuspjelih pregovora i ubjeđivanja podnijele novu tužbu, „za smetnju posjeda” protiv MZ, Savjeta i 45 građana. Osnovni sud je tužbu protiv MZ i Savjeta odbacio, dok je dvanaestorici mještana, uz odugovlačenje sudskih procesa, prvostepeno zabranjeno da se dalje okupljaju na deponiji i ometaju odlaganje otpada. Na kraju su, poslije maksimalnog maltretiranja po sudovima, i tih dvanaest „žigosanih” oslobeđeni.

Treća i posljednja blokada odigrala se u maju prošle godine i ponovo je okončana primjenom policijske sile.

Početak priče o Vasovim vodama je medijska faktografija – američki državljanin porijeklom iz Beransela Jovan Lončar, cijepanje bilborda sa fotografijom Vasovih voda i pitanjem – dokle? Na Vasovim vodama je, u međuvremenu, napravljena najveća planina smeća na sjeveru Crne Gore, gdje je odloženo najmanje pola miliona tona otpada, uključujući i opasni medicinski. Zakon je jasan: ako se opasni otpad pomiješa sa komunalnim, sav otpad postaje opasan.

Opštinskim vlastima su u međuvremenu propali svi planovi i svi tenderi za izbor partnera koji bi eventualno gradio sanitarnu deponiju na ovom mjestu. Istekle su im sve dozvole i saglasnosti. Komunalno preduzeće, tako, još od 2009. godine, kada je istekao privremeni ugovor napravljen nezakonito sa drugom mjesnom zajednicom, faktički nelegalno odlaže otpad na ovom mjestu. Beranselo je privuklo pažnju crnogorske javnosti i postalo, kako kažu mještani, „simbol otpora bezakonju”. Njihov transparent sa natpisom „Beranselo je demokratija”, vijori se na svim MANS-ovim protestima. Zbog svega što su kroz građanski aktivizam učinili, direktoraca MANS-a Vanja Ćalović je, obilazeći sjever države, razgovarala sa Beranselcima, obećavajući im podršku u domaćim i međunarodnim krugovima.

Ovih dana postala je pravosnažna presuda po kojoj lokalne vlasti moraju o sopstvenom trošku vratiti Jovanov bilbord na isto mjesto sa kojeg su ga vatrogasci po nalogu gradonačelnikovog brata pocijepali, što je bilo inicijalna kapisla za sve što će se kasnije dešavati. Ko kaže da nijesu učinili ništa korisno? Da nijesu pocijepali bilbord, ne bi bilo ove male oaze demokratije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo