Čini se da crnogorska Vlada nije izvukla nikakve pouke iz „afere Valdanos”. Prema riječima premijera Igora Lukšića, do kraja ovog mjeseca biće raspisan novi tender za valorizaciju te najljepše uvale na Crnogorskom primorju. Lukšića ne zabrinjavaju kritike javnosti, medija i nevladinih organizacija, vlasnika maslinjaka u toj uvali, skandalozna Studija lokacije, flagrantno kršenje procedure u ranijem tenderskom postupku, pa ni činjenica što će se o tome morati izjasniti Vrhovno državno tužilaštvo. Jer, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) sredinom februara podnijela je krivičnu prijavu protiv predsjednika Tenderske komisije za Valdanos i vicepremijera Vujice Lazovića zbog sumnje da je „zloupotrijebio službeni položaj u postupku odabira najpovoljnijeg ponuđača na tenderu za valorizaciju Valdanosa”. No, u Vladi nijesu tako mislili i čitav ovaj skandal zaustavljen je tek na zahtjev predsjednika crnogorskog parlamenta i Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića, koji je procijenio da srljanje njegovih stranačkih drugova u Komisiji, na čelu s Lazovićem, nanosi veliku štetu partiji. Odluka je donijeta nakon što se potpredsjednik SDP-a „prosuo” na ovom pitanju, ali i zbog njegovih navodnih ambicija da na predstojećem kongresu socijaldemokrata bude pretendent na funkciju lidera. Pozicija Lazovića biće još delikatnija ukoliko se raspiše novi tender, a na njega se ne prijavi britanska kompanija Kjubus luks. Čelnici te firme i njihovi partneri u Crnoj Gori odbacili su takvu mogućnost, dok Lazović tvrdi suprotno.
UGOVORI: Da Vlada apsolutno ne uvažava i ne želi čuti stavove ulcinjske i crnogorske javnosti i realnost, pokazuju još neke činjenice. Naime, ona bi da na tender stavi i zemljište koje nije u njezinom vlasništvu! Crnogorski sudovi i državni organi ovih dana vraćaju zemlju onim vlasnicima u Valdanosu kojima je ona oduzeta 1949. godine, a koja se nalazi u srcu uvale. Takođe, sve je više izgleda da će stvarni vlasnici uspjeti da presudama domaćih ili međunarodnih sudova uskoro ostvare pravo na povrat gotovo milion kvadratnih metara u Maslinadi, a koja je eksproprijisana tridesetak godina kasnije. Od toga, šestina pripada vjerskim zajednicama, što znači da su to zadužbine. Uostalom, Skupština opštine Ulcinj u martu 2007. godine jednoglasno je donijela odluku da se imovina u Valdanosu vrati ranijim vlasnicima. S ovim činjenicama nedavno je u Ulcinju, od čelnika Nove demokratske snage FORCA, upoznata ambasadorka Velike Britanije Ketrin Najt-Sends. Ona se uvjerila da ne postoji nikakva kampanja protiv stranih investitora, već da ljudi jednostavno žele da povrate svoju imovinu. Ulcinjani, inače, s nestrpljenjem očekuju dolazak bar jednog pravog investitora, jer su do sada većinu činili oni koji su tu samo kupovali zemljište i prali novac. Zato, nakon sto dana rada Vlade, niko više nema iluzija da će nešto biti od gromoglasnih najava ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića te da će privatizacioni ugovori o kupovini sedam razorenih ili devastiranih ulcinjskih hotela biti preispitani. Jer, da su samo ti ugovori ispoštovani, Ulcinj bi imao oko 3,5 hiljada kvalitetnih hotelskih ležaja, 1,5 hiljadu zapošljenih i dužu sezonu. Ko ometa Vladu da prinudi „strateške investitore” da poštuju ugovore? Kao ni što joj niko ne brani da krajem aprila na tender stavi ostatke ostataka HTP Ulcinjska rivijera.
STUDIJA: U Valdanosu treba zadovoljiti pravo i pravdu, tradiciju i kulturu, principe održivosti i ekološke ekonomije umjesto što se istrajava na dokazano lošem konceptu gradnje ogromnih hotela i vila, koji bi trajno uništili taj unikat prirode. To znači da Studija lokacije dozvoljava da se zakonom zaštićeno područje pretvori u građevinsko. Još ako se u tom dokumentu (koji je izradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje, preduzeće u većinskom vlasništvu brata tadašnjeg premijera Mila Đukanovića), navodi da će se stoljetne masline presađivati bagerima i rovokopačima, a plaža tzv. „prihranjivanjem” povećati sa prirodnih 10 na čitavih 60 metara, jasno je da Valdanos više neće biti onakav kakvim ga znamo. A oni koji su tamo bar jednom bili odlično znaju da zamišljeno „prihranjivanje” uopšte nije moguće! Vlada Igora Lukšića čak tvrdi suprotno i ne pada joj na pamet da povuče tu Studiju, kao štetnu i nezakonitu. No, nije teško pretpostaviti o čemu se radi. Sva dešavanja oko Valdanosa, silovanje procedure i reagovanja nakon što je propao tender pokazuju da su se na tu rajsku uvalu nameračili moćni „domaći Englezi”, tačnije tajkuni. Očito, Lukšić još nema snage (a možda ni volje) da im kaže STOP!
ZABRAN: Logično je zato da o Valdanosu tek ponešto prozbori lokalna vlast u Ulcinju, oličena u trenutnom gradonačelniku Gzimu Hajdinagi i predsjedniku Skupštine opštine Ljuiđu-Ljubu Škrelji. Nijedan od njih nije više čak ni član Tenderske komisije za Valdanos! Ne brine ih previše što masline dnevno propadaju i što je taj prekrasan prostor, voljom Vlade, pretvoren u zabran za Ulcinjane i njihove goste. Nakon što je tender za Valdanos propao, Škrelja je bio vidno deprimiran i izrazio je žaljenje što se nije otvorilo „nekoliko stotina novih radnih mjesta”. Odgovor je dobio od Grupe ulcinjskih NVO i nezavisnih intelektualaca. „Vaš politički rezultat u posljednjih 15 godina zaista je fascinantan i svi dobronamjerni građani vam na tome zavide. Srećni smo što možemo da konstatujemo da imamo ovakve političare kao što ste vi koji su brižni za svoje građane i koji su čitavu karijeru podredili njihovim interesima. Vaša djela su vam već obezbijedila zasluženo mjesto u istoriji grada. Naročito izgovorene riječi. Ne zaboravlja se to lako”, naveli su u pismu aktuelnom predsjedniku ulcinjskog parlamenta. Nakon toga Škrelja se ućutao.
Mustafa CANKA