Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ostvareni san

Objavljeno prije

na

Imala je rukometna Crna Gora decenijama nevjerovatne igračice, zvijezde planetarnog kalibra – sestre Mugoša, Lješković, Suzanu Ganić, Božović, Paplacko, Savić, Miličković, Maju Bulatović, Jerominok, Kolaković – imala i možda bolje timove od ovoga potonjega, imala poznatije i priznatije trenere, ali nikom od njih nije uspjelo ono što je pošlo za rukom Bojani Popović i drugaricama, i njihovom treneru Draganu Adžiću. Stavljen je pravi melem na sedam rana nastalih od poraza u polufinalima, od serijala neuspjeha započetog 1996. godine protiv Viborga, nakon čega su uslijedili Mar El Osito L’Eliana, Krim Electe, Hypo Niederösterreich, pa opet Krim Neutro Roberts, mađarska ekipa Herz – FTC, do posljednjeg u nizu – Larvika. Ovoga puta najveća prepreka bio je Gyor (Đer), ekipa koja je u dva meča pokazala da nije slabija od našeg šampiona, čak je u nekim segmentima bila i bolja, međutim, konačan ishod je taj koji se broji, pa makar na drugoj strani bio i rukometni ženski „dream team”, kakav su Mađarice pojačane „legijom stranaca”. Tri decenije se čekalo na ovaj događaj, ali se isplatilo – veliki „ušati” pehar narednih godinu dana krasiće tribine podgoričkog kluba.

Podvig je ostvaren kroz dvije utakmice finala, uz, ispostaviće se ključnu činjenicu, revanš na našem terenu, u grotlu prepune Morače. Prva utakmica nije prošla kako treba, gubili smo i pet razlike, i samo su fenomenalna golmanka Clara Woltering, zasigurno najveći oslonac ekipe i kad je išlo i kad nije, te maestralna Bojana Popović, ostavile naš tim „u životu”. Dva razlike minusa bio je varljivi rezultat, i lako i teško dostižan, i za opuštanje i za strah, u isto vrijeme.

Podgoričko finale bilo je „za šaku bensedina”. Odavno tako napeta utakmica nije viđena na ovim prostorima, ako je ikada i viđena. Mnogi od gledalaca nijesu od nervoze ni mogli dočekati kraj pored TV aparata, već su šetali po kući, izlazili i „luftirali se”, gasili televizore i opet palili, kako su sami svjedočili na Facebooku.

Bila je to rovovska borba, naše su od početka vodile, i imale dovoljnu razliku, nekad i do četiri gola prednosti, ali je uporni mađarski tim, uz par neshvatljivih grešaka igračica Budućnosti i indolentnosti u trenucima kad se moglo prelomiti, uspijevao da našim curama „diše za vrat”. Situacija je postala kritična u posljednjih pet minuta utakmice, jer je eventualni iskorišteni napad Gyora donosio izjednačenje i gotovo sigurno raspršenje snova o tituli šampiona.

Igračice Budućnosti izdržale su tu igru živaca. Kolektivnom igrom, uz par bljeskova baš kad je trebalo Đokićeve (dala jedan jedini gol na utakmici, ali najvažniji koji je stavio tačku na dramu), Bulatovićeve i Popovićeve, ostvarile su zacrtano. Budućnost je na kraju slavila sa 27:25 i zahvaljujući većem broju postignutih golova u gostima (u Mađarskoj je izgubila 29:27) omogućila Dragani Cvijić da, prema internom dogovoru između nje i kapitenke Bojane Popović, podigne trofej namijenjen timu sa krova Evrope.

Nema potrebe bilo koju od igračica izdvajati ali se treba osvrnuti na način stvaranja ove generacije Rukometnog kluba Budućnost, jer je to mustra kojoj treba pribjegavati kad se stvara tim za velika djela. Uprava tima, na čelu s toliko osporavanim i kritikovanim, često i s razlogom, Predragom Boškovićem, povukla je pravi potez vraćanjem Bojane Popović prije dvije godine, a potom i povratkom iskusne Maje Savić iz Danske, uz dovođenje pravih pojačanja, što je omogućilo da na svaku poziciju u timu konkurišu bar dvije odlične igračice, čime je znatno proširen manevarski prostor treneru Adžiću.

Ostaje činjenica da je Budućnost osvojila najviše što se moglo osvojiti, ali se postavlja i pitanje šta i kako dalje. Bojana Popović i Maja Savić završiće sjajne karijere nakon Olimpijskih igara u Londonu, ugovori neće biti produženi s Anom Đokić, Barjaktarović i Jovetić, a neizvjesna je sudbina još tri rukometašice – Ane Radović, Anđele Bulatović i Adrijane Cakalije. Uz to, i Bošković najvjerovatnije odlazi s mjesta predsjednika Budućnosti, pa se postavlja i pitanje da li će prije odlaska dovršiti rekonstrukciju tima.

Najavljen je dolazak prve crnopute igračice u Podgoricu, Claudine Mendy, kao zamjena za Popovićevu, a uz nju sigurne su i dvije Hrvatice – pivot Katarina Ježić (19 godina) i čuvarka mreže Katarina Bralo (23), kao i srpski lijevi bek Jelena Trifunović (20). Da li će smjena generacija proći kako treba, i da li će Budućnost kvalitetom i nadalje biti konkurentna mnogo bogatijim gigantima iz Evrope, pokazaće se već tokom ove godine.

Jedno je sigurno, podgoričke rukometašice ovim su peharom dosegle maksimum. Niz od 48 trofeja, započet još u maju 1984. godine osvajanjem Kupa Jugoslavije, dovršen je najsjajnijim od svih odličja.

Željko MILOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo