Povežite se sa nama

OKO NAS

OSTRVO CVIJEĆA: Zaboravljeni primorski raj

Objavljeno prije

na

Svakog jutra oko devet sati kombi lokalne tivatske pekare žiteljima Ostrva cvijeća dovozi hljeb. Ispred nekadašnje recepcije tada se okupljaju mahom stariji mještani, koji do grada udaljenog oko tri kilometra rijetko odlaze, uglavnom po ljekove ili neophodne namirnice. Kako bi došli do prve prodavnice, moraju čekati autobus koji ovdje dolazi tri puta dnevno, ili nekoga od komšija da naiđe autom. Taksi je skup, a penzije male.

Podrazumijeva se da, u maniru dobrih susjeda, uvijek neko stane kolima i one koji čekaju prevoz odveze do grada.

Ostrvo cvijeća, nekada poznato vojno odmaralište, od 1991. godine postalo je utočište izbjeglicama iz ratom zahvaćenih krajeva bivše Jugoslavije, najviše iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Svoj dom ovdje je našlo tridesetak porodica penzionisanih i bivših vojnih lica, kao i radnika nekadašnjih vojnih ustanova.

Smješteni u oko sto bungalova i apartmana, godinama čekaju da se riješi njihovo stambeno pitanje.

,,Skoro trideset godina živim ovdje”, priča sedamdesetogodišnji mještanin. ,,Da sam znao da ću ovoliko ostati, možda bih od ove straćare i napravio mjesto za malo pristojniji život”.

Ranije je uvijek razmišljao o tome kako se ne isplati previše ulagati u sređivanje bungalova jer nije njegov, otjeraće ga sa porodicom kad-tad, a sve ono što je uložio biće srušeno. Sada su, kaže, supruga i on previše stari i davno odviknuti od bilo kakvog luksuza. Sin i ćerka su već odrasli, svoji ljudi. ,,Oni sada oboje žive u Beogradu”, dodaje. ,,Dođu sa svojom djecom ljeti kad dobiju odmor”.

Na Ostrvu ima i onih koji su stambeno obezbijeđeni, ali su zadržali ključeve bungalova i tokom ljetnje sezone izdaju ih turistima.

Ovo nekad ekskluzivno turističko mjesto i dalje je zadržalo ljepotu svojih plaža koje su privlačne mnogim posjetiocima.

Na limenoj kućici na samom ulazu, iz koje je nekada upravljano rampom, stoji naljepnica koja podsjeća da je ovdje ’74. Televizija Titograd snimala dokumentarac Vladimir Visocki.

Zapušteni golf teren, dječije igralište i recepcija samo su neka od zdanja koja naslućuju izblijedjeli šarm jugoslovenskog luksuza.

Veliki, sada u potpunosti ruiniran restoran i dalje pruža divan pogled na predjele koji okružuju Ostrvo cvijeća.

,,Pjevao je tu i Toma Zdravković, a generali dovodili ljubavnice na večere”, tvrdi jedna gospođa koja nije željela da joj se pominje ime. Ona je, kaže, sedamdesetih u ovom restoranu radila sezonski, još dok je bila studentkinja. ,,Ni u snu nisam zamišljala da ću jednog dana živjeti ovdje, al’ eto, nikad ne znaš šta te čeka”.

Na velikom betonskom terenu loptu šutiraju i generacije koje su na Ostrvu odrasle i njihova djeca. Oni taj teren održavaju popravljajući koševe, a već godinama zajedno skupljaju novac kako bi zajedničke dotrajale košarkaške i fudbalske lopte zamijenili novim.

I skoro svakodnevno, izuzev kišnih dana, igra na ovom terenu predstavlja puls jednog naizgled umrtvljenog naselja.

Ostrvo cvijeća, dugačko 300 i široko 200 metara, sa kopnom, od kojeg se odvaja prirodnim kanalom, povezano je mostom dugim 12 metara.

Poznato je i pod imenom Miholjska Prevlaka, kako se nazivalo sve do šezdesetih, kada su ga građevinari 7. jula’ iz Beograda pretvorili u turističko naselje. Do ’77. godine bilo je u vlasništvu Poljoprivrednog kombinata Beograd, a zatim je prodato vojsci.

Vrijeme u kojem je ovo ostrvo pripadalo vojsci u drugi plan je stavilo ono što Prevlaku čini vrijednim kulturnim nasljeđem.

Sudeći po arheološkim pronalascima, čije porijeklo potiče još iz rimskog perioda, sa pravom se može istaći istorijski značaj ovog parčeta tla koje je svojevremeno važilo za jedno od najljepših jadranskih ostrva.

Ovdje su za vrijeme arheoloških iskopavanja 1956. i 1965. godine pronađeni, između ostalog, temelji i fragmenti kamenih ukrasa za koje se pretpostavlja da su bili dio crkve iz petog vijeka.

Od Opštine Tivat, Ostrvo cvijeća nije imalo važnijih ulaganja, iako pred svake lokalne izbore rješenje problema ovog naselja redovno ulazi u spektar obećanja svih onih koji pretenduju na mjesto gradonačelnika.

Doduše, prije nekoliko mjeseci, Opština je asfaltirala dio puta do crkve, na iznenađenje mještana koji su navikli da žive u mjestu zaboravljenom od naroda. Od Boga, reklo bi se, Ostrvo ipak nije zaboravljeno.

Mitropolija crnogorsko-primorska, povrativši vlasništvo nad dijelom zemljišta, posljednjih godina obnovila je i uredila objekte koji se tu nalaze, sa nastojanjem da istakne značaj koji oni imaju za vjernike i posjetioce.

Ovdje se nalaze ostaci manastira Svetog Arhangela Mihaila, koji je Sveti Sava 1219. godine ustanovio kao sjedište Zetske episkopije. Arheolozi su otkrili i temelje crkvi koje je obuhvatao manastirski kompleks, a koje su srušene do sredine 15. vijeka. Na temeljima crkve Svetog Nikole 1833. godine izgrađena je crkva Svete Trojice, zadužbina kontese Ekaterine Vlastelinović.

Ona je postala dio hodočašća velikog broja pravoslavnih vjernika iz svih djelova svijeta, a predavanja koja se često organizuju na tribini ispred crkve zanimljiva su i posjetiocima i mještanima.

,,Uvijek je lijepo otići i slušati ljude koji, govoreći o porodici, životu i smislu učvršćuju vjeru i olakšavaju muke sa kojima se svi susrećemo”, kaže starica, koja ne propušta skupove na kojima, osim duhovnika, govore i psiholozi, ljekari, umjetnici… Ova predavanja joj, kako kaže, liječe samoću u kojoj već godinama živi.

Iz Bosne je izbjegla devedesetih sa majkom poslije čije smrti je ostala sama bez bližih srodnika na ovom kontinentu.

,,Brat me je molio da dođem kod njega u Ameriku, ali ne mogu ja sad nikud, stara sam da bih se selila, pogotovo tako daleko”, kaže ona. ,,A i lijepo mi je ovdje, navikla sam. Mirno je, ničeg mi ne fali. U Americi mi perunike ne bi ovako lijepo procvjetale”, dodaje kroz smijeh.

Pored njenog vrta, brojna su dvorišta u kojima, s proljeća, pažljivo njegovano cvijeće ponovo daje smisao imenu ovog ostrva.

Ni poljsko cvijeće ne posustaje u prkosu vremenu i zapuštenosti, a olijanderi, kojih ima svuda, polako se pripremaju da svojim cvjetovima obuku Ostrvo u ljetnje ruho.

Jedino stogodišnje palme, koje surlaš nije zaobišao, polako odumiru ostavljajući svoja trupla kao svjedoke nekadašnje ljepote ovog zaboravljenog primorskog raja.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORNA SERIJA RTCG: Režiranje istorije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odbijanja Skupštine krajem godine da uvrsti u dnevni red Rezoluciju o genocidu u Šahovićima,  režiranje istorije i nesuočavanje sa prošlošću nastavljeno je na RTCG.   Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije

 

 

Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije.

,,Emitovati tkz. dokumentarni serijal o Vraneškoj dolini (Šahovićima), pod nazivom Vraneš, zemlja i ljudi, a ne pomenuti ljude čijom je nevinom krvlju u monstruoznom genocidu natopljena Vraneška (Šahovićka) zemlja predstavlja grubo falsifikovanje istorije tog kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina – genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline), i grubu zloupotrebu javnog servisa koji se finansira novcem svih nas, pa i Bošnjaka u Crnoj Gori, i da budem lična, mojim kao direktne potomkinje šahovićkih Bošnjaka”, reagovala je, između ostalih, poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić-Harbić uz poziv javnom servisu da hitno obustavi emitovanje ovog serijala.

Iz PEN centra su pozvali Agenciju za sudiovizuelne medijske usluge da zabrani dalje emitovanje serije, koja, kako tvrde, predstavlja klasičnu propagandnu fabrikaciju s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje i aproprijacije crnogorskoga nasljeđa. ,,Kad se zanemari bizarno neprofesionalna produkcija i to što najveći dio emisije liči na katalog krsnih slava i katastarski popis, s upitnim toponimima za koje su rođeni Vranešani premijerno imali prilike čuti tek u toj emisiji, jedino čemu može poslužiti taj jeftini propagandistički pamflet je promocija teze da je u Vranešu sve srpsko”, saopštili su.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZA I PROTIV KAMENOLOMA U BJELOPOLJSKOM SELU SRĐEVAC: Borba za životnu sredinu ili za monopol   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više bjelopoljskih sela, duže od godinu, bore se da preduzeće Imperijal ne otvori kamenolom u njihovom kraju. Država ćuti, Opština pere ruke od tog projekta, a koncesionar tvrdi da ima sve dozvole i da se njegovim poslovnim planovima protive samo oni koji nelegalno trguju kamenom

 

 

Za nekoliko desetina mještana bjelopoljskih sela Srđevca, Poda, Bioče i Lozne i ova godina počela je protestima, blokadom magistrale i nepokolebljivim stavom da neće dozvoliti da firma Imperijal izgradi kamenolom blizu njihovih domova.  Od Vlade, po ko zna koji put, traže raskid ugovora s koncesionarom.  Taj projekat je naumio da sprovede Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića.

Mještani, koji se protive tom projektu, još od kraja 2023. godine, ponavljaju da Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, urađen za kamenolom, nema veze sa stanjem na terenu. Kažu da je u dokumentu mnogo netačnih podataka, u šta se, tvrde, lako uvjeriti na terenu.

,,Recimo, najbliža kuća je oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne, kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Da su ga spustili još 300 metara, bio bi u centru Srđevca. A ovim kamenolom nije samo zagađen Srđevac, već i Poda, Jagoče, jedan dio Crnče, Štitari, sve je to u opsegu kamenoloma.  Investitor kaže da tu nema vodoizvorišta, da nas nagovara Bemax i još neki pojedinci. Nas interesuje samo zdravlje građana”,poručuju mještani sela na granici bjelopoljske i beranske opštine.

Preduzeće Imperijal je ugovor o koncesiji zaključilo 1. decembra 2020. godine, sa Ministarstvom ekonomije, u tehničkoj Vladi Duška Markovića. Smolovićeva kompanija tako je postala vlasnik koncesionih prava za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda. Predviđena je eksploatacija površine od 23,42 hektara. Za prvih deset godina planirana je eksploatacija od 27,291 metara  kvadratnih, ili 11 odsto ukupne površine koncesionog ležišta.  Cijeli postupak koji je prethodio potpisivanju koncesionog ugovora vodila je bjelopoljska Opština, odnosno,Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj. Mještani tvrde da u taj postupak nije uključivana javnost, pa tako ni  Mjesna zajednica (MZ) Lozna.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AKCIJA “GENERAL” I MISTERIOZNI BERANAC: Borovnice  i kokain

Objavljeno prije

na

Objavio:

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i  neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac, Mileta Božović. Božović se u Beranama bavio proizvodnjom borovnice i jabuke, zlatarskim i ugostiteljskim poslovima

 

 

Tek kada je nedavno, u decembru prošle godine,  Specijalno državno tužilaštvo blokiralo imovinu jednog broja   uhapšenih u akciji „General“ koja je izvedena nekoliko mjeseci ranije, Beranci su mogli doznati šta makar od dijela nekretnina u ovom gradu posjeduje njihov sugrađanin Mileta Božović.

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i ovaj neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac.

Nakon zahtjeva SDT-a da se stavi zabrana raspolaganja, Božović neće moći da raspolaže imovinom u naselju Lužac, kao i nekretninama u gradu.

Privremeno su mu blokirani njiva površine 588 kvadratnih metara i  osam voćnjaka ukupne površine 26.211 kvadratnih metara. Zabrana raspolaganja upisana je i na njegov poslovni prostor 112 kvadratnih metara, zemljište u Lužcu ukupne površine 7.916 kvadratnih metara, kao i na još dva voćnjaka površine 3.313 i 4.603 kvadrata.

Božoviću je blokirana  i  imovina upisana na firmu, ukupne površine 681 kvadrat,  šuma površine 8.950 kvadratnih metara, kao i zemljište od 2.736 metara kvadratnih. Vjeruje se da se  još značajan dio imovine Božovića u ovom sjevernom gradu formalno vodi na druge.

Mediji su  pisali da je ovom Berancu koji se nalazi u pritvoru u Spužu, početkom novembra u  ranim jutranjim satima, oko 4.30, u prigradskom naselju Lužac u Beranama, zapaljena jedna moderna drvena kuća velike vrijednosti.

Već tada se moglo saznati da Božović u ovom naselju na dvije lokacije, nedaleko jedna od druge, ima dvije velike plantaže jabuka i američke borovnice. Božović je u ovom prigradskom naselju napravio prave hacijende. Tu je preko noći nikla velelepna vila,  sa pomoćnim objektom ogromne vrijednosti. Upravo je na ovoj lokaciji policija u akciji „General“ tokom pretresa pronašla veliku količinu satova, zlata i oružja. Nekoliko dana je policija obezbjeđivala ovo mjesto, dok su dovedene specijalne mašine za prekopavanje zemlje i traženje podzemnih bunkera.

Ko je, zapravo, Mileta Božović, za koga veliki broj Beranaca, posebno mlađe generacije, nikada nije čuo?

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo