Osam je godina kako su građani Crne Gore izglasali odluku o obnovi državnosti, ubjedljivom većinom od 230.661 prema 185.002 glasova (55,5 prema 44,5 odsto), na referendumu na kome je, koliko god to danas nevjerovatno zvučalo, pravo glasa iskoristilo 86,5 odsto upisanih u birački spisak.
,,Ne vjerujem da ima Crnogorca koji nije ponosan na to”, pohvalio se premijer Milo Đukanović u prazničnom razgovoru sa svojim poslušnicima iz DPS-ove Pobjede. ,,Zadovoljan sam”, kaže, ,,i rezultatima ostvarenim u osam godina nezavisnosti”. Koji su to rezultati, ne otkriva.
U suprotnom, neko bi se sjetio Đukanovićevih obećanja iz predizborne kampanje, u jesen 2006. ,,Za četiri godine u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih. Kako god to nekome sada zvučalo, to je ozbiljna i realna procjena Vlade”. Šta danas da mislimo o ozbiljnosti i realnosti procjena tadašnje i sadašnje Vlade? Odnosno, da li smo spremni da za ovakve i ovolike promašaje optužimo opoziciju?
Posebno ako cijelu priču sagledamo u kontekstu mnogo realnijih procjena. Poput one koju nam je, još na prvu godišnjicu nezavisnosti, ponudio Branko Lukovac, bivši koordinator Pokreta za nezavisnost: ,,Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo, a razlike se ne smanjuju, već uvećavaju”. Detaljniji je bio je njegov kolega iz Pokreta Rade Bojović: ,,Društvo je u moralnom padu. Identitetom se trguje. Pravni sistem je traljav i često nemoćan. Vladavina zakona je sve više retorika, sve manje posvećeni cilj…”, nabrajao je Bojović na stranicama Monitora.
Uoči prve godišnjice nezavisnosti tadašnji i sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović na Cetinju je držao slovo: ,,Demokratsko društvo i institucije nezamislivi su bez vladavine prava”. Njegov partijski kolega i odlazeći gospodar Podgorice Miomir Mugoša u istom je momentu, na obali Skadarskog jezera, otvarao ugostiteljski kompleks Plavnica, podignut bez građevinske dozvole u srcu nacionalnog parka. Toliko o DPS-ovoj vladavini prava.
U međuvremenu, Crnoj Gori je – pod komandom vladajuće DPSDP koalicije – prifalilo novih privrednih objekata, makar oni bili građeni i na divlje. Na treću godišnjicu nezavisnosti, Đukanović je u Bajicama otkrio Obelisk Božićnom ustanku, uz poruku da je taj događaj od prije 90 godina ,,u istoj ravni sa mnogim slavnim crnogorskim pobjedama na Vučjem dolu i Mojkovcu”. Ne želeći da veliča vlastiti doprinos ratnoj istoriji Crne Gore premijer je propustio da pomene Konavle.
Još čekamo prošlogodišnju predizbornu ,,investiciju” koja je razgalila prijestonicu – fabriku čokolade u halama pokojnog Oboda. Neće to biti obična čokolada, busali su se zvaničnici u prsa preduzetnička, već će se praviti u obliku grba i zastave, biće tu i anfas i profil našeg vladara, tranzicionog prvaka, i, kako bilježe lirici vješta pera sa platnog spiska Pobjede ,,čovjeka čije je ime personifikacija obnove crnogorske državnosti”. Šta je milka spram mila.
Centralna proslava ovogodišnjeg Dana državnosti, iz ekonomske perspektive gledano, odvijala se u podgoričkom naselju Stari aerodrom, gdje je nezaobilazni Miomir Mugoša Crnoj Gori darovao – kružni tok. Nezavršen, ali već vrijedan pola miliona eura. Naših para. Budu li se pitali Mugoša i njegovi partijski nasljednici, prezentovana cijena će se uvećati za makar 50 odsto.
Glavna pretpraznička poruka ovog maja stigla je od Nikšićanina Veselina Pejovića, vlasnika kompanije Uniprom, i projektovanog vlasnika prostora na kome se nekad dizao Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP).
Pejović se pohvalio novinarima kako će ,,najvjerovatnije” naredne sedmice potpisati ugovor o kupovini KAP-a. Neće, objasnio je, čekati konačnu odluku EPCG o njegovom zahtjevu da Kombinat u narednih pet godina dobija struju po cijeni od 38 eura za megavat. „Ako EPCG ne želi da mi odobri cijenu od 38 miliona eura po megavat-satu, nije nikakav problem. Sklopke na brojilima za struju obaramo na dolje i gasimo Elektrolizu. Neka se onda EPCG zapita kome će prodavati struju koju je isporučivala KAP-u za 50 miliona godišnje”, samouvjeren je Pejović.
Kako će tek istupati ako postane vlasnik preostale imovine KAP-a, od koga zavisi sudbina nekih 750 ljudi, koji još u Dajbabama zarađuju za život. Uoči privatizacije Kombinata, krajem 2005., tu je radilo više od 3,5 hiljade ljudi. Potom je zaživjelo Đukanovićevo partnerstvo sa Olegom Deripaskom.
Na ruševinama KAP-a, Željezare, Oboda, Solane, Dakića, Marka Radovića, Luke Bar, Gornjeg Ibra, Velimira Jakića… raste današnja Crna Gora. Zemlja bez industrije. Ona kojoj je, u maju 2007, Đukanović predskazivao: ,,Imamo i vrlo poželjno prestrukturiranje proizvoda Crne Gore u pravcu razvoja turizma i usluga, što je savremena ekonomska tendencija…”
I dokle smo stigli?
O tome nam je, prošle nedjelje, par riječi prozborio i Žarko Borovinić, direktor Mašinske škole u Podgorici. Želite li siguran posao i dobru zaradu – vaša budućnost je na smjeru zavarivača, otkrio je tajnu životnog uspjeha polumaturantima, pošto je iz naših škola izašla prva generacija ,,evropskih osnovaca” sa devetogodišnjim obrazovanjem. Ove su preporuke stigle samo nedjelju ili dvije nakon što je javnosti obznanjena odluka uprave Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore da značajno redukuje broj upisanih studenata, odnosno, da na makar par godina zamrzne upis novih studenata na pojedinim studijskim programima (kriminalistika i bezbjednost u Podgorici, pravo u Budvi i Bijelom Polju).
I eto društva znanja u kome inženjeri elektrotehnike, metalurgije i mašinstva voze taksije i autobuse umjesto da pomažu razvoj Telekoma, EPCG, KAP-a, Dakića, ili rudnika uglja, boksita i cinka. Pravnici i ekonomisti prodaju švercovane cigarete i raznose ležaljke po crnogorskim plažama (izdatim u višedecenijski zakup privilegovanim tajkunima skrivenim iza of-šor kompanija), dok postdiplomci političkih nauka po crnogorskim opštinama lijepe plakate vladajuće partije (koalicije) i glasno kliču partijskim šefovima. Od toga da li će biti primijećeni zavisi njihova budućnost. U ovoj zemlji. Dok je ovo na vlasti.
Nedavno se Đukanović, da li kao premijer, naučni radnik, biznismen ili tek predsjednik partije, obratio svom narodu. ,,Naši krajnji dometi nijesu društveni proizvod po glavi stanovnika od 5.300 eura, naši dometi su ono što je evropski standard 25.000 eura po glavi stanovnika i ja sam siguran da ćemo pametnim radom, odgovornim korišćenjem resursa koje imamo…, u bliskoj budućnosti dosegnutu i taj cilj”. Čuva tajnu – ko mu je branio da u minulih 25 godina povede Crnu Goru da pređe i djelić tog puta.
Tu tajnu kriju domaći i strani računi političko-ekonomske elite koju je okupio oko sebe. Zato je premijer spremno ponudio pregršt demagogije. ,,Nemoguće je početi gradnju autoputa, ako prethodno nemate novi Ustav, na osnovu kojeg je nužno donijeti seriju novih zakona, uključujući i Zakon o koncesijama… Takođe, nemoguće je početi takve radove ako nemate Prostorni plan države i iz njega izvedenu prostorno-plansku dokumentaciju nižeg reda…Mi smo, najzad, sve to pripremili i sada je u toku tender za početak fizičke realizacije autoputa od Bara do Boljara…”. Da se ne uznesete – Đukanović vam je ovo poručio u maju 2008. Sada se ponovo priprema gradnja autoputa. Starijeg i ljepšeg.
Nije problem što zapošljenost i zarada u Crnoj Gori padaju. Problem je, kaže vlast, ona grupa mladića koja je opozicionu pobjedu u Beranama začinila srpskim zastavama. Ne smeta što smo se u proteklih osam godina zadužili sa 1,2 milijarde eura, i što smo taj novac potrošili spašavajući vlast i njene preduzetničke promašaje. Problem su privatni mediji koji podsjećaju na aferu Telekom. Ili se čude kako Rožajama i dalje gospodari odbjegli Safet Kalić, dok 200 djevojaka i momaka sa fakultetskom diplomom u tom gradu traži posao. Ima li smisla pitati za naš novac koji troše Pobjeda i RTCG dok nam politički marketing kreira Vladimir Beba Popović, a javnost ciljno sluđuju mediji tipa pink i informer?
Ništa od toga nije nam donio referendum 21. maja 2006. To nam je donio DPS. Zato bi i 25. maj 2014. mogao biti važan datum. Da li će nekadašnji dan mladosti postati dan MILOsti (u kome se glasovi kupuju ko krtole, a ustrašeni glasači izgone na birališta), na nama je da odlučimo. Crna Gora će preživjeti. A mi kako se ko snađe, makar do cetinjske čokolade.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice