Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Iznenađenje za one koji su slučaj državni udar vidjeli kao montirani proces bivšeg  tužilaštva pod kontrolom vrha DPS-a, bilo je to što Specijalno tužilaštvo pod novim rukovodstvom nije promijenilo optužnicu koju je  2017. godine podiglo Katnićevo tužilaštvo. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić. Oni se, međutim, nijesu pojavili u sudnici Višeg suda,kada je izrečena oslobađajuća presuda.

Osim lidera ZBCG oslobođeni su i ostali koji su bili obuhvaćeni optužnicom. Specijalni tužioci  Vučinić i  Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina. Za  bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Bratislava Dikića tražili su  osam godina zatvora, a za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića po sedam godina zatvora. Za  Branku Milić je bila predložena kazna od tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci. Za Dragana Maksića –  godina i devet mjeseci zatvora, za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića– godinu i šest mjeseci zatvora, a za Kristinu Hristić–  uslovna kazna.

Za Mandića i  Kneževića, tužioci su tražili po pet godina zatvora.

Sudija Radović  je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim,te da je iz  dopisa Ruske Federacije utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu ni granicu.

Ukazao je i da je odlazak Mandića i Kneževića u Moskvu  bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”. Kao i da je oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice,” bilo uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore”.

Viši sud koji je sada oslobodio sve optužene,  u martu 2017. prihvatio je sporazume o krivici, na osnovu kojih je pet osoba osuđeno na pet mjeseci zatvora zbog pripremanja nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore. Petorica okrivljenih priznali su da su doputovali u Podgoricu da podrže proteste Demokratskog fronta na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, te da su planirali da se sa političarima i i narodom, u nastalom metežu, potuku s policijom, probiju kordon i nasilno zauzmu Skupštinu Crne Gore, kako su objašnjavali. Sporazum su potpisali Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Aleksandar Čurović, Dejan Stanojević i Milan Dušić. Aleksandar Čurović tvrdio je kasnije da je predstavnica srpske ambasade u Podgorici tražila od njega da prizna krivicu u istrazi navodnog pokušaja terorizma 2016.  Kako god, ispada da je podgorički Viši sud  utvrdio da nema dokaza da je bilo državnog udara i istovremeno potvrdio osnovanost krivice koju su neki od optuženih priznali.

Nakon oslobađajuće presude, uslijedile su političke izjave. Vlast je slavila presudu, a opozicioni DPS proglasio skandaloznom.

“Pokušaj državnog udara se jedino za Viši sud nije dogodio, saopštio je portparol te partije Miloš Nikolić.

“Demokratska partija socijalista tražiće otvaranje parlamentarne istrage u vezi slučaja ‘državni udar’”, najavio je lider te partije Danijel Živković.

“Sjetićete se izjava predsjednika Srbije Aleksadndra Vučiča koji je nekoliko dana nakon završenih parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. kazao kako postoje nepobitni dokazi da se u Crnoj Gori pripremao državni udar, da je Srbija trrebala da posluži kao platforma za izvođene državnog udara u Crnoj Gori i da su ti dokazi prikupljeni od Bezbjednosno informativne agencije Srbije. Govorio je o fotografijama, snimljim razgovorima, da su zaplijenjeni telefoni, oružje i veća svota novca koja je trebala da bude upotrijebljena za izvršenje ovog krivičnog djela”, kazao je Živković i podsjetio da su prvu osuđujuću presudu pozdravili visoki zvaničnici Stejt Departmenta i obavještajnih agencija SAD i Velike Britanije…

Stigli su i novi komentari izvana. “Oslobađajuća presuda Višeg suda u Podgorici za slučaj terorizam u pokušaju iz 2016. godine, bacila je sjenku na ulogu dva pripadnika ruske vojno-obavještajne agencije GRU u tom događaju. Ne ulazeći u tumačenje sudskih odluka, bitno je navesti činjenice koje nedvosmisleno ukazuju na umiješanost agenata GRU u dešavanja na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine u Crnoj Gori”, ocijenjeno je u najnovijoj analizi  Digitalnog forenzičkog centra(DFC) – “Ruski specijalci u političkim igrama na Balkanu”.

Iz ZBCG su odgovorili Živkoviću da u potpunosti podržavaju njihovu inicijativu  o pokretanju parlamentarne istrage.

“Naša koalicija nema dilemu da se stvarni razlozi na kojima počiva ova inicijativa ne nalaze u oslobađajućoj presudi, već obračunu sa starim kadrom DPS- a koji će nakon završetka parlamentarne istrage ekspresno okončati u zatvoru. Prvi koji će završiti u zatvoru nakon saslušanja na anketnom odboru, svakako je nalogodavac ove kriminalne optužnice Milo Đukanović, zatim bivši ministar pravde Zoran Pažin koji je prijetio i uslovljavao bivšeg agenta CIA Džozefa Asada da lažno optuži lidere DF-a”, naveli su u saopštenju.

Struka mahom ćuti. Udruženje sudija Crne Gore javilo se nakon reakcija iz DPS-a. Saopštili su da  osuđuju kao nedopuštene i neprimjerene izjave portparola DPS Miloša Nikolića i Građanske inicijative (GI) 21. maj povodom oslobađajuće presude u slučaju “državni udar”. Ocijenili su da se takvim izjavama narušava načelo podjele državne vlasti i podriva sudska nezavisnost.

Neki od rijetkih advokata koji su komentarisali oslobađajuću presudu, sumnjaju međutim upravo u sudsku nezavisnost.

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da je oslobađajuća presuda u slučaju poznatom kao „državni udar“, jednako kao i ranija osuđujuća presuda, prvenstveno  pojačala sumnje da je pravosuđe pod ozbiljnim političkim uticajem i da se presude donose u skladu sa interesima i zahtjevima onih koji trenutno imaju političku vlast i moć.

Utisci i sumnje, kaže, da je u ovom predmetu sud pod političkim uticajem postojali su tokom čitavog trajanja postupka, a njima doprinosi i odluka suda dan prije poslednje oslobađajuće  presude da nakon 19 mjeseci ukine pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću koji je ranije zastupao optužnicu u predmetu.

“Veliki dio javnosti tu odluku je protumačio kao jednu vrstu kompromisa i pripreme za oslobađajuću presudu, odnosno uspostavljanja neke vrste ‘ravnoteže’. Dok god se presude crnogorskih sudova budu mogle tako tumačiti i dok god sudovi budu ostavljali prostora za takve sumnje, odnosno sve dok presude sudova ne budu takve da njihovo obrazloženje i razlozi ne budu ubjedljivi ukupnoj javnosti, teško da ćemo moći govoriti o nezavisnom  pravosuđu”, ocijenio je on.

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016, dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo