Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin pravosnažno su oslobođeni optužbi za pranje 7,7 miliona eura. Tačka na postupak stavljena je nakon što je Apelacioni sud odbio, kao neosnovanu, žalbu Specijalnog državnog tužioca i potvrdio oslobađajuću presudu Višeg suda u Bijelom Polju iz decembra prošle godine.

Tako je, zvanično, propao jedan od dva do sada najveća sudska postupka optuženima za pranje novca u Crnoj Gori (i drugi, u kome se sudi za pranje 19,3 mogao bi imati sličan epilog). Tačno pet godine od početka priče – Mersudin i Amina Kalić uhapšeni su krajem jula 2011. a potjernica za Safetom Kalićem raspisana je 4. avgusta 2011. (on je uhapšen u oktobru 2014. u Beču, trenutno mu se sudi u Njemačkoj) – najmoćniji Rožajci dobiće sudski sertifikat da je njihov imetak, vrijedan desetine miliona, kupljen legalno stečenim novcem.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, ili je sud ostao gluv na njihove dokaze, prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama tadašnje specijalne tužiteljke Đurđine Ivanović, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

„Na osnovu svih raspoloživih dokaza, prije svega na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, ovaj Sud nije mogao prihvatiti da je utvrđeno da je novac koji je korišćen u poslovanju privrednih društava optuženih u spornom periodu imao bilo kakvu vezu sa novcem pribavljenim izvršenjem krivičnog djela iz oblasti narkotika, a zbog čega je pravosnažno osuđen Mersudin Kalić, presudom u Ahenu 1996. godine”, stoji u presudi sudije Višeg suda u Pljevljima Vidomira Boškovića koju je nedavno potvrdio Apelacioni sud, „Istovremeno od strane banaka preko kojih su poslovali optuženi i njihova privredna društva, Uprava za sprječavanje pranja novca nije obavještavana o bilo kakvim sumnjivim transakcijama, što upućuje na zaključak da novac ili dio novca, koji je korišćen za poslovanje privrednih društava optuženih, nema nikakvu vezu sa novcem koji eventualno potiče od krivičnog djela iz oblasti narkotika…”.

Kraj priče?

Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, najavio je u Danu da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura. Borović je naveo da će njegovi klijenti tražiti naknadu štete zbog neosnovanog pritvora, vraćanje imovine oduzete prije pet godina i naknadu izgubljene dobiti i štete zbog propadanja blokirane imovine. „Amina Kalić je provela u pritvoru više mjeseci. Mersudin Kalić je neosnovano držan u pritvoru dvije godine. To će biti osnov za jednu tužbu”, precizirao je Borović. „Potom slijede zahtjevi za povraćaj imovine koja je bila privremeno oduzeta. Tužićemo ih i za štetu koja je nastala zbog toga što nijesu mogli da koriste te objekte, kao i za štetu nastalu od propadanja imovine koja je bila blokirana”.

Prema prethodnim izvještajima nadležnih službi, država je Kalićima nakon podizanja optužnice privremeno oduzela imovinu procijenjenu na približno 28 miliona eura. Preko nekoliko firmi u njihovom vlasništvu Kalići su, kako je Monitor već pisao, posjedovali preko 100 hiljada kvadrata zemlje u Rožajama, hotele Rožaje i Turjak, kafić Tajson, zgradu sa heliodromom i odmaralište od 6.225 kvadrata u Ulcinju, nekretnine u Podgorici… Safet Kalić je, tvrde verzirani, povezan i sa rožajskim preduzećem M Petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima (kriminalni klan Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića osumnjičenih za atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića) isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

Crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost, u povjerljivom izvještaju koji je predočen skupštinskom Odboru za bezbjednost 2007. godine, Kalića pominje kao „bezbjednosno interesantnu osobu, koja svoje kriminalne aktivnosti ostvaruje uglavnom u inostranstvu”.

Monitor je sve ove podatke objedinio u tekstu koji je, u julu 2009. objavljen nakon što se na internetu pojavio snimak svadbe Safeta Kalića iz 2000. godine. A na snimku kriminalci: Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić; policajci: Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović; estradne zvijezde (Severina Vučković) i mladoženja kako, skupa sa zvanicama, ispaljuje rafale iz automatskog oružja. ,,Pojedini kadrovi šenlučenja napravljeni su i iz kola sa rotacionim svijetlom”, bilježi Monitor.

Koju sedmicu kasnije Ranka Čarapić, nekadašnja Vrhovna državna tužiteljica, pokušava da nepostupanje tužilaštva protiv Kalića opravda neistinom koja je, praktično, otkrivena istog dana kada je i izrečena. Čarapićka je, naime, ustvrdila da je pregledom dostavljenog video materijala konstatovala „silno pucanje, ali da je obeshrabrilo što se radi o snimku iz 1994. godine”. Pa je, u međuvremenu, došlo do zastare. Da ponovimo ono što je i tada znao svako koga je to interesovalo: Safet Kalić se vjenčao 2000.

Tužilaštvo je, dvije godine kasnije, od policije zahtijevalo da sasluša aktiviste NVO MANS, „na okolnosti objavljivanja video zapisa Svadba Safeta Kalića”. Odjednom je postalo važno, ne ono što je na snimku, već – ko ga je učinio javnim!?

Ali, da Monitorov profil najpoznatijeg Rožajca ipak bude povod za jedan sudski postupak pobrinuo se lično Safet Kalić. On je, naime, tužio Monitor i na ime „nematerijalne štete” potraživao 30.000 eura. Da slika o sprezi vlasti i kontroverznih biznismena bude kompletna, Kaliću je sudija Osnovnog suda u Podgorici Dijana Radulović dala za pravo. Prvostepenom presudom je za klevetu osuđen naš novinar Petar Komnenić pošto, po mišljenju sudije Radulović, ,,nije u toku postupka dokazao da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio, kao što nije dokazano ni da su njegove tvrdnje istinite”.

Dijana Radulović je, umjesto dokumentima i novinskim člancima sa cijelog Balkana (Kalić je, uz Darka Šarića i Nasera Keljmendija predstavljao triling asova koji vode međunarodnu trgovinu narkoticima od Avganistana i Južne Amerike do Zapadne Evrope vrijednu stotine i milijarde eura) povjerovala tužiocu. A on je ustvrdio kako je (sa dva razreda gimnazije) početni kapital od 160 hiljada maraka zaradio baveći se statistikom u Njemačkoj. Novac je, kaže, potom uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Jednom od njegovih hotela svojevremeno je kumovao i tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić.

A Monitor i Petar Komnenić ovih su optužbi pravosnažno oslobođeni tek prije dvije godine, praktično, svega nekoliko dana prije nego što je Kalić, nakon trogodišnjeg bjekstva, uhapšen u Beču po potjernicama iz Podgorice i Berlina.

Sada nam preostaje da sačekamo da se biznismen Safet Kalić vrati iz Njemačke (kad ga puste iz zatvora) pa da naplatimo 1.900 eura na ime priznatih sudskih troškova. Pošto on i njegovi advokati od države naplate višemilionsku odštetu. I uzmu sudski ovjerenu potvrdu da nijesu kontroverzni, već pravi pravcijati biznismeni po mjeri vlasti.

,,Ono što je u skladu sa zakonom mi ćemo tražiti. Procedura se mora poštovati. Slijedi zahtjev koji će se dostaviti Ministrastvu pravde za naknadu štete. Ako to za stranku bude prihvatljivo, to se potpisuje i prihvata. Ukoliko odšteta nije zadovoljavajuća, tada se podnosi tužba protiv države za naknadu štete za neosnovano lišenje slobode”, kazao je Vijestima Kasim Dizdarević advokat Mersudina Kalića. „Utvrđeno je da je sve bilo legalno. Novac je legalnog porijekla i to je jasno kao dan”.

Koji dan prije oslobađajuće presude Safetu, Mersudinu i Amini Kalić, Apelacioni sud je „do daljnjeg” odložio suđenje Pljevljacima Dušku Šariću i Jovici Lončaru koji su nepravosnažno osuđeni za pranje novca teško 19,3 miliona eura. Sud je prihvatio predlog odbrane da se, po službenoj dužnosti, putem međunarodne pravne pomoći zatraži dokumentacija norveške banke Norde, vezana za račune kompanija pokojnog Dragana Dudića Frica, kako bi Lončar i Šarić dokazali porijeklo za više od šest miliona spornog novca.

Zanimljivo je da Apelacioni sud nije pokazao jednak stepen razumijevanja za sličan zahtjev Specijalnog tužilaštva. Zahtjev zamjenice Specijalnog tužioca Tatjane Žižić da se izvrši dopuna dokaza vještaka finansijske struke Vlajka Milićevića je odbijen. I Kalići su pravosnažno oslobođeni. Što, u neku ruku, predstavlja balkanski pravosudni trend unazad nekoliko godina.

U Hrvatskoj je Ustavni sud poništio osuđujuću presudu protiv Iva Sanadera, nekadašnjeg premijera i predsjednika HDZ-a. Presuda kojom je Sanader osuđen na deset godina zatvora zbog uzimanje mita prilikom privatizacije hrvatske INE (kupio je mađarski MOL) poništena je, pored ostalog, i zbog toga što sudija u svojoj presudi nije detaljno obrazložio stav da je premijer – javna ličnost.

U Vučićevoj Srbiji je, zbog zastare, optužbi za šverc cigareta oslobođen Stanko Subotić Cane. Prethodno je optužbi za učešće u ubistvu novinara i vlasnika Nacionala Iva Pukanića oslobođen Sreten Jocić, još jedan kontroverzni biznismen uvezan u narko poslove, kome srpski mediji tepaju Joca Amsterdam.

I u Prištini se sutkinja Ana Adamska Galant koja vodi proces protiv Nasera Keljmendija, požalila da im sarajevsko pravosuđe otežava i usporava to suđenje.

Konačno, nedavno je poništena prvostepena presuda Darku Šariću kojom je on osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca 5,7 tona kokaina, na crnom tržištu vrijednog više od 170 miliona eura. ,,Ukidanje presude Šariću nije iznenađujuće jer su posljednjih godina većina suđenja članovima kriminalnih grupa završena ili oslobađajućim presudama ili zastarenjem”, komentarisao je ovu odluku za Monitor Stevan Dojčinović, urednik KRIK-a i autor knjige o Šariću. „U svakom slučaju, kontroverzni biznismeni i kriminalci su završili na slobodi”.

Konačno, u Podgorici je prije deset dana odloženo ročište suđenja na kome Beranac Vuk Vulević od države potražuje 120 hiljada eura na ime neosnovanog pritvora. Sutkinja Vesna Banjević je saopštila da „državi ovog puta nije uredno uručen poziv” i odložila suđenje za septembar.

Vulević tuži državu nakon što je u pritvoru proveo više od četiri godine, da bi potom bio oslobođen (ili optužnice nijesu ni podignute) sumnji i optužbi da je učestvovao ili organizovao ubistva Faiza Kadrića (u Cirihu 1999. godine) Duška Jovanovića (Podgorica 2004) Slavoljuba Šćekića (Podgorica, 2005), šverca 200 kilograma kokaina iz Venecuele u Luku Bar (2005)…

Negdje deset, negdje sto hiljada, negdje će, možda, biti i milioni – uglavnom crnogorsko pravosuđe kao da služi samo za to da ovdašnjim kontroverznim biznismenima ali i kriminalcima bez kontroverzi izda potvrdu da su čisti pred zakonom. Znamo li da se za isto djelo – bez novih dokaza – ponovo ne može suditi, ta potvrda može biti vrlo vrijedan imetak.

U kontekstu tih događaja bitno drugačije izgleda i odluka aktuelnog Specijalnog tužioca Milivija Katnića da čitav niz budvanskih afera vrijednih preko 35 miliona eura riješi bez suđenja – sporazumom sa okrivljenima, nekadašnjim uglednim i uticajnim predstavnicima lokalnih i državnih vlasti. Možda ne izgleda pravedno ali makar im ne plaćamo odštetu što smo ih smetali u (nezakonitom) poslu. Nekima je, opet, važnije da obezbijede finansijere predstojeće izborne kampanje u Rožaju, Beranama, Pljevljima, Žabljaku… Zaslužile su patriote.

Zoran RADULOVIĆ