Vlada je prošle sedmice usvojila Izvještaj o radu Uprave za šume za 2016. Iz tog se dokumenta jasno vidi da se nastavlja sve ono što u upravljanju šumama godinama ne valja: većina koncesionara ne plaća redovno naknade za sječu, šume se ne održavaju kako bi trebalo, za zaštitu od biljnih štetočina troši se malo novca, borba protiv požara uspješna je samo kad ima sreće pa oni i ne izbiju.
Prema knjigovodstvenoj evidenciji Uprava za šume je utvrdila da su ukupne obaveze svih koncesionara i pravnih lica po osnovu zaključenih ugovora o prodaji drveta u dubećem stanju, 31. decembra prošle godine iznosila 8.041.848 eura. I 17 centi.
Objašnjeno je da se taj dug odnosi na potraživanja koja datiraju još iz vremena funkcionisanja akcionarskih društava, koja su kasnije bila predmet likvidacije ili privatizacije kao što su AD Gornji Ibar Rožaje, DOO Vektra Jakić i slično. ,,Činjenica je da je dug u gore pomenutom iznosu evidentiran kod Uprave javnih prihoda i smatramo da ovo pitanje treba ozbiljno analizirati, potruditi se da se naplate potraživanja u svim predmetima u kojima je to moguće, a ona koja su nenaplativa, otpisati na zakonom dozvoljen način, kako bismo imali realno stanje istih”, smatraju u Upravi za šume. Nijesu objasnili šta ih sprečava da sami, makar ugrubo, izračunaju koji dio tog duga se odnosi na postojeće, a koji na firme koje više ne postoje.
Dug ,,poslovnih partnera” najveći je, očekivano, u opštini Pljevlja –
4.272.151 euro, slijede Rožaje sa 1.082.238. U ostalim opštinama dug je znatno manji – Nikšić 481.257, Kolašin 411.473, Podgorica 354.317, Žabljak 350.918, Plužine 333.174, Berane 286.152, Plav 268.460, Bijelo Polje 190.228, Andrijevica 9.460, Mojkovac 2.015 eura
Najveći gubitnici u ovom poslu su opštine jer se novac od naknade za dobijanje koncesija dijeli prema propisima tako da 70 odsto pripada lokalnim upravama, a 30 odsto državnom budžetu.
I kada je riječ o dugovima za prošlu godinu najgore su prošla Pljevlja. Od duga vrijednog 1.207.483 eura, plaćeno je 356.488. U Bijelom Polju zaduženje je iznosilo 560.929, plaćeno je 186.162 eura. U Rožajama je umjesto 885.984, plaćeno 627.406 eura. U Podgorici dug iznosi 154.169, u Mojkovcu 120.700, u Plavu 39.858 eura. Nije plaćeno ništa.
Razne se zanimljivosti mogu uočiti čitanjem Izvještaja. Ukupan dug za ugovorenu količinu drveta tokom 2016. na osnovu dugoročnih ugovora iznosio je 2.662.230 eura. Plaćeno je 1.255.380, neplaćeno 1.406 850 eura.
Kod jednogodišnjih ugovora situacija je bitno drugačija. Zaduženja su iznosila 1.969.920, naplaćeno je 2.757.953 eura. Upava je objasnila da nesklad u ciframa potiče otud što su platili ,,prethodne obaveze”. Pošto se Uprava za šume nije potrudila da prikaže šta je ko platio od ranijih dugova, a šta od tekućih, nije se lako snaći u ciframa koje su predočili javnosti.
Ipak, stvar je manje-više jasna: ljudima koji imaju jednogodišnje ugovore država može da priprijeti time da će, ako ne plate dugove, naredne godine ostati bez prava da sijeku drvo. Drugo su strateški partneri. Oni mogu šta hoće.
Ubjedljivo najviše drveta posjeklo je DOO Vektra Jakić biznismena Dragana Brkovića u Pljevljima. Tokom prošle godine ,,ugovorena bruto drvna masa” bila je 86.930 kubika. Za to su trebali da plate 888.808 eura. Posjekli su 41 odsto, odnosno 35.639 kubika, platili nijesu ništa.
U maju će se navršiti deset godina odkad je Vlada dala saglasnost za potpisivanje ugovora između Uprave za šume i kompanije Vektra Jakić DOO Pljevlja o davanju prava na korišćenje šuma u državnoj svojini i ustupanje poslova uzgoja šuma, izgradnje i održavanja šumskih saobraćajnica i poslova zaštite šuma u PJ Pljevlja na 30 godina. Prema tom ugovoru, koncesionar je dobio pravo na sječu 140.000 kubika godišnje. Iako javnosti nije poznato kako je došlo do smanjenja ugovrene sječe, na neki način je dobro barem to što ne sijeku koliko bi mogli.
Nikakvo iznenađenje, zbog prilika u kojima se živi u ovoj državi, ne bi bilo da su i odredbe prvobitnog ugovora u međuvremenu ispod žita izmijenjene, ali u njemu piše da država ima pravo da traži raskidanje ugovora sa koncesionarom ,,ukoliko koncesionar ne plati dvije uzastopne mjesečne rate koncesione naknade ili ako ukupno ne plati tri mjesečne rate koncesione naknade tokom jedne kalendarske godine”. Ne važi, jer kum nije dugme.
Još jedan razlog za raskid ugovora, kako je zapisano, jeste ,,bitna povreda” poslova koji se odnose na uzgoj i zaštitu šuma. U zaštitu šuma spada i zaštita od požara. O tome u ovogodišnjem Izvještaju Uprave za šume piše: ,,Koncesionar Vektra Jakić iz Pljevalja ima obavezu organizovanja zaštite šuma od požara. Dosadašnja iskustva pokazuju da koncesionar Vektra Jakić nije u potpunosti kadrovski ni tehnički osposobljen da izvršava navedene poslove, naročito kada je obim požara ogroman, kao tokom 2012″. U drugim godinama požari su , srećom, bili manji.
Nikad niko da se zna nije razmotrio mogućnost raskida ugovora sa Vektrom Jakić. Umjesto toga, iznova i iznova Brković obećava razna čudesa koja samo što se nijesu desila. Posljednja velika parada bila je uzimanje para iz kredita Abu Dabi razvojnog fonda. ,,U jednom od najmodernijih pogona za proizvodnju peleta u regionu radi 30 novoupošljenih radnika koji su tokom prethodnih mjeseci prošli obuku od strane predstavnika proizvođača opreme. Da je investicija realizovana iz kredita Abu Dabi razvojnog fonda realizivana po planu i da daje očekivane efekte, uvjerio se tokom posjete fabrici potpredsjednik Vlade Crne Gore Petar Ivanović”, brujali su mediji. Pelet se, tamo gdje su stvari uređene, pravi od piljevine koja ostaje kad se od drveta napravi nešto. Vektra Jakić je zasad osvojila proizvodnju drvne građe. Premda, mora se priznati, kad naglas sanjaju, izgledaju fascinantno.
Ni drugi poslovi oko šuma ne cvjetaju. Uprava u Izvještaju priznaje da je ,,zabrinjavajuće” što se, nekoliko godina unazad, obezbjeđuju samo sredstva za obnovu šuma, dok se druge vrste potrebnih radova zbog nedostatka novca u potpunosti zapostavljaju. Šumu treba njegovati.
Za zaštitu šuma od biljnih bolesti i štetočina tokom 2016. potrošeno je ukupno 7.875 eura. Taj podatak govori sam za sebe.
Preko trideset hiljada kubika označeno je kao ,,sanitar”, drvo koje je trebalo posjeći. Nije posječeno ništa.
,,Nesumnjivo je da najviše štete u šumama nastaje kao posljedica požara, a nakon toga štete koje nastaju kao posljedica nerealizacije planskih dokumenata. Ukoliko se ne vodi računa o mjerama koje zaštita preporučuje – pretjerano prosvetljavanje sastojina, neodgovarajuća obnova, uklanjanje stabala koja nisu iskoristila svoj proizvodni potencijal, zanemarivanje stabala budućnosti, ne vođenje računa o stabilnosti sastojina, zdravstvenom stanju i vitalnosti – neminovne su greške, koje vode u šumsko-uzgojne neuspjehe sa posljedicama populaciono-ekološke degradacije. Ove posljedice, kao i posljedice kod šteta od požara, ne mogu se sanirati za nekoliko decenija. Mogu se izbjeći samo održivim gazdovanjem šumama u skladu sa planski propisanim dokumentima”, piše u Izvještaju Uprave za šume.
Pošto održivog gazdovanja nema, ostaje nam da brojimo decenije tokom kojih posljedice neće moći da budu sanirane.
Miloš BAKIĆ