Italijanski premijer Silvio Berluskoni, političar i multimilijarder, zahvaljujući slatkom životu, vjerovatno je najveća estradna zvijezda današnjice. Protiv njega se trenutno vodi više sudskih procesa. Godinama je politička ličnost sa najnegativnijim publicitetom, zbog niza neprimjerenih izjava na međunarodnoj sceni i serije skandala kod kuće koji ga vezuju sa maloljetnicama, prostitutkama, korupcijom i mafijom. On za sebe kaže da igra igru i da sve brižljivo planira. Nevolja je što je u njegovim planovima i Crna Gora. U pričama oko Berluskonija sve više se prepliće naša zemlja – veze italijanskog moćnika sa zgodnim Crnogorkama, ali i poslovi sa dugogodišnjim crnogorskim ex premijerom i predsjednikom Milom Đukanovićem.
Vjerovatno je Katarina Knežević u ovom momentu najpoznatija Crnogorka na svijetu. ,,Misteriozna Katarina”, kako su je prozvali mediji, dospjela je u žižu javnosti kada je objavljeno da je, navodno, ucjenjujući premijera Italije snimcima sa čuvenih ,,bunga bunga” zabava ,,inkasirala” 750.000 eura. U tome je, pisali su italijanski mediji, imala pomoć blizankinje Kristine i starije sestre Slavice. Berluskoni je, navodno, Katarinu predstavljao kao svoju vjerenicu, a o njoj su govorili i kao o „Đukanovićevoj nećaci”.
O aferi u kojoj igra glavnu ulogu Katarina ne želi za sada da govori javno iako je u Italiji pod velikim pritiskom medija. Jedan od Katarininih podgoričkih prijatelja je, pak, kazao da mu je ona i ranije govorila o posebnom odnosu koji ima sa predsjednikom italijanske vlade, da ga je često zvala iz njegove vile u Arkoreu i pričala šta se tamo dešava. Prisustvovala je tim čuvenim žurkama, ali se uvijek sve na prisustvu i završavalo.
Ko je sestre Knežević, iz podgoričkog predgrađa Murtovina, zaista povezao sa Berluskonijem, ostaće tajna. Ali, Milano je prije Kneževićevih osvojila druga Crnogorka, koja je razvila pravu mrežu. Tamo je svoje uporište, u trgovačkoj misiji, još devedesetih sagradila Dušanka Jeknić, sada crnogorska diplomatkinja. Ona je udarila temeljac za odnose Crne Gore i njenog tadašnjeg premijera Đukanovića sa poslovnim i političkim svijetom Italije, ali i sa ljudima koji su se bavili švercom cigareta i pranjem novca.
Te dugogodišnje veze su krunisane poslovima na najvišem nivou između Đukanovića i Berluskonija. I kako je prije nekoliko godina pisalo u rimskoj Republici – rijeka italijanskog državnog novca završila je, u savršenom sukobu interesa, na računima banke Mila i Aca Đukanovića. Zauzvrat je naše bogatstvo – dio EPCG-a, prešao u italijanske ruke.
Kao i protiv Berluskonija i protiv Đukanovića je u Italiji više puta vođena istraga, ali je najmoćniji Crnogorac ostao neokrznut. Za Republiku Đukanović je „opasni međunarodni švercer i pomagač onih koji se kriju od tužilaštva Barija i Napulja”, ,,prijatelj i najpouzdaniji partner premijera Berluskonija”, spreman da ,,rasproda i kućno srebro”. Đukanović, pisala je Republika, „dopušta zanimljive (i mutne) privatizacije. Prije svega u energetskom sektoru, što je istinski užitak za naše firme sa one strane Jadranskog mora”.
Prema ovom dnevniku, Crna Gora je ,,neka vrsta obećane zemlje za Italijane, koji se trude da je kolonizuju, što nije pošlo za rukom ni admiralu Vitoriju Molu 1918. ni fašističkom vođi Benita Musolinija generalu Pirciju Biroliju 1941.”
Druga su vremena. Promijenili su se učesnici. Pošto se ugostio u Podgorici 2009. godine, Berluskoni je poslao u Crnu Goru ministra Klaudia Skajolu, koji je potpisao dva ugovora: o energiji i infrastrukturi – investicijama vrijednim, prema procjeni italijanskih medija, čak pet milijardi eura.
Od italijanskih 450 miliona za privatizaciju EPCG, barem 300 je uplaćeno na račun banke Đukanovića. Poslanik glavne italijanske opozicione Demokratske partije Alesandro Maran, tvrdio je da se iza italijanskog pohoda na Crnu Goru krije ,,naša iluzija da se na Balkanu može raditi sve ono što ne može da se radi u Italiji, prenoseći sve na drugu stranu granice”.
Republika podsjeća ,,da je tužilaštvo u Bariju, kao i ono u Napulju, zatražilo hapšenje Đukanovića, jer su smatrali da se on nalazi na čelu mafijaško-finansijske kupole, koja se bavila međunarodnim švercom cigareta (hiljade tona mjesečno), drogom, oružjem i zaštitom 15 kriminalaca…” Nekako paralelno sa potpisivanjem poslovnih dilova, Đukanovićev je slučaj stavljen u arhivu. Da li samo zbog imuniteta koji je kao strani državnik tada posjedovao?
Nebojša Medojević je prošlog februara bio jedan od potpisnika krivične prijave protiv Đukanovića i Berluskonija radi privatizacije EPCG. On i njegov partijski drug Branko Radulović su kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Mila Đukanovića, italijanskog premijera Silvija Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet osoba zbog sumnje da su zloupotrebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).
PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.
Radulović je kazao da su osumnjičeni proizveli materijalnu štetu koja ako se nastavi u naredne četiri godine može iznositi više od 100 miliona eura godišnje. On je dodao da će A2A preuzeti EPCG, a Terna CGES i izgraditi pogubne elektrane na Morači za koje bi Crna Gora morala da se zaduži stotine milona eura, a dobijala bi koncesionu naknadu od samo dva miliona eura godišnje.
Đukanović, Berluskoni i A2A nisu komentarisali pravosudni proces. No, Branko Vujović, tadašnji ministar ekonomije Crne Gore, izjavio da su sve procedure bile javne.
Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.
Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija je, prema pisanju internet stranice Balkan Insajt, kazao: „Energetski sporazumi će donijeti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.
On je izjavio kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.
U novembru 2010, prema italijanskim medijima, kancelarija javnog tužioca iz Peskare otvorila je istragu zbog sumnje u korupciju u vezi podvodnog kabla.
Đukanovićevi i Berluskonijevi poslovi zabrinuli su i Evropski parlament. U rezoluciji Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima.
A2A iz Milana, Berluskonijevog uporišta, pobijedila je na tenderu 2009. i preuzela blizu 45 odsto akcija EPCG. Druga italijanska kompanija, Terna Rete Elettrica, kupila je manjinski paket od 22 odsto dionica Elektroprenosa CG direktnim pregovorima i bez javnog tendera.
Prema PzP, ovi sporazumi direktno su uticali na stvaranje plana energetskog lobija u Italiji za preuzimanje energetskog sektora Crne Gore.
Ko je trgovao imunitetom a ko hidropotencijalom, koga je morio manjak novca a koga nedostatak energije iz obnovljivih izvora… saznaće se jednog dana. Tek, „osmišljen je scenario energetskog sektora jugiostočne Evrope”, kao piše u jednom od dokumenata A2A: „Zadatak koji je A2A dobila od Terne i Enela jeste upravljanje EPCG-om preko učešća u privatizacionom tenderu i razvoja i upravljanja postojećim i planiranim hidorelektranama u Crnoj Gori…”. Terna je dobila zadatak da tu struju, podvodnim kablom, prenese u Italiju.
Iako italijanski tužioci mjesecima vode istragu zbog sumnji da je taj posao pokrenuo točak korupcije i na jednoj i drugoj strani Jadrana, ovdje se tužilaštvo ne oglašava i pored krivične prijave koja je podnijeta protiv Berluskonija i Đukanovića.
Đukanović je za sada ovdje siguran što se tiče pravosuđa, ali šta će biti sa Berluskonijem? Italijanska opozicija je zatražila ostavku, pošto je u javnosti objelodanjen jedan njegov prisluškivani telefonski razgovor u kojem je on rekao da funkciju premijera vrši u trenucima „kada nema šta drugo da radi”.
Dugovi koje je Rim nagomilao u Berluskonijevoj eri postali su međunarodni problem. Država je dužna preko 1,8 biliona dolara. Italija je postala epicentar žarišta u kome se lomi budućnost eura ali i EU.
Trenutno se protiv Berluskonija pred italijanskim sudovima vode četiri procesa. Italijanskom premijeru se sudi zbog korišćenja usluga maloljetnih prostitutki. Berluskonijeve afere imaju i međunarodnu dimenziju. U javnost je dospjela i Berluskonijeva vulgarna izjava na račun njemačke koleginice Angele Merkel.
Ruski premijer Vladimir Putin, međutim, smatra da su oni koji kritikuju njegovog kolegu i prijatelja Berluskonija samo ljubomorni na njegove seksualne moći.
Jedan od najuticajnijih i najprodavanijih dnevnika u Italiji, torinska La Stampa, misli drugačije: ,,Italija zaslužuje bolje”. A Crna Gora – zaslužuje li i ona bolje?
Milan BOŠKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice