SVIJET
OPTUŽNICA PROTIV ASANŽA VIŠE OD NAPADA NA MEDIJSKE SLOBODE: Zarobljavanje informacija

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Optužnica protiv Asanža je ruganje vladavini prava i frontalni napad na slobodu medija i slobodu mišljenja, slobodu novinara da objave i neprijatne istine. Vikiliks je neprijatan, zato što je i istina često neprijatna, posebno za organizacije koje imaju veliku moć i koje svoje poslove obavljaju van radara javnosti
Sedmogodišnji boravak Džulijana Asanža, osnivača Vikiliksa, internet portala za uzbunjivanje, koji je otkrio tajne vlada širom svijeta s posebnim naglaskom na SAD, završen je u ambasadi Ekvadora u Londonu. Asanž je sada, zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trampu, čijoj je izbornoj pobjedi i sam doprinio, u britanskom pritvoru s izgledima da bude izručen Sjedinjenim Američkim Državama.
Asanžov rad su pozdravljali mnogi antiratni aktivisti i borci za transparentnost informacija. Njegovo hapšenje ponovo je vratilo u fokus pitanje borbe za transapretnost rada vlada i informacija, ali i o zaštiti uzbunjivača i uređivanju interneta.
Vikiliks je 2010. objavio 500.000 američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Avganistanu, s informacijama o tajnim vojnim operacijama, ubijanju i mučenjima civila. U novembru te godine objelodanjeno je i oko 250.000 američkih diplomatskih depeša, koje pokrivaju skoro svaku zemlju na svijetu. Tada su SAD i njihovi saveznici kritikovali Asanža da rizikuje živote ljudi, otkrivajući informacije o izvorima, obavještajnim tehnikama i ključnim infrastrukturnim lokacijama.
Da li će ga Velika Britanija izručiti Sjedinjenim Državama? Da li bi time bila otvorena vrata da i druge uzbunjivače u budućnosti „love” zbog otkrivanja informacija? Da li će Asanžova sudbina utišati one koji su razmišljali da krenu sličnim putem? Od odgovora na ova pitanja mogla bi da zavisi i sudbina slobodnog govora i novinarstva, kažu aktivisti.
Američka optužnica protiv Asanža — čiji su detalji objavljeni poslije njegovog hapšenja u Londonu zbog kršenja uslova privremenog puštanja na slobodu 2012. i pošto mu je Ekvador ukinuo azil — tiče se upada u kompjuterski sistem vlade SAD. Optužba se odnosi na Asanžovu navodnu ulogu u pomaganju bivšoj pripadnici američke vojske Čelsi Mening da dođe do već pomenutih materijala objavljenih 2010. Moguće je da će se Asanž suočiti i s dodatnim optužbama, između ostalog u vezi s predsjedničkom kampanjom u SAD 2016, te, kako piše Vašington post, ruskim naporima da se umiješaju u te izbore.
Šta optužnica protiv Asanža, koju je Trampovo ministarstvo pravde podiglo – zapravo znači za hrabrog 46-godišnjeg Australijanca, za britansko pravosuđe koje treba da odluči da li da ga isporuči, ali i za slobodu medija u SAD i u svijetu?
U poređenju s najgorim strahovima Asanža i njegovih pristalica – crna kapuljača preko glave u nekoj zemlji koja podržava torturu, progon po zakonu o špijunaži, smrtna kazna – ova optužnica mogla bi da zvuči kao dobra vijest. Asanž je optužen za udruživanje sa Čelsi Mening radi hakovanja jedne lozinke na tajnoj vladinoj bazi podataka.
Nema optužbi za špijunažu, nigdje se ne pominju Rusija i izborna kampanja Demokratske stranke tokom 2016, nema šire liste zavjerenika iz Vikiliksa. Što se tiče kazne, hakovanje vladine lozinke jeste krivično djelo, ali je za njega predviđena maksimalna zatvorska kazna od pet godina. To je kraće od Asanžovog dobrovoljnog pritvora u diplomatskom stanu u Londonu. Takođe i od 12 mjeseci koliko mu u Velikoj Britaniji prijeti za prekršaj pošto nije poštovao rok suda da se u okviru puštanja uz kauciju javi policiji.
Ipak, na optužnici od šest strana ima povoda za uzbunu. Asanž i Mening nisu optuženi samo za obično hakovanje. Optužnica izričito predstavlja Asanžovo hakovanje lozinke kao dio šireg udruživanja Vikiliksa za „javno prenošenje informacija na svojoj internet stranici“. Pominje se i Vikiliksova upotreba digitalnog depozita na klaud serveru za ostavljanje povjerljivih dokumenata.
Optužnica se oslanja na hakovane i dekriptovane razgovore koji su dostavljeni američkom tužilaštvu, što je svojevrsna ironija. No još je važnije da optužnica duboko zadire u odnos između izvora i izdavača, pa navodi da je Asanž „ohrabrivao“ posustalu Mening,
U tome je problem, smatra Brus Šapiro iz časopisa Nejšn, najstarijeg nedjeljnika u SAD koji neprestano izlazi od 1865. Aktivnim hakovanjem lozinke Asanž je možda počinio krivično djelo. No, „udruživanje“ radi širenja procurelih informacija nešto je što novinari rade svaki dan. Depoziti na klaud serverima za povjerljiva dokumenta i druge bezbjednosne mjere koje se opisuju u optužnici, danas su sastavni dio istraživačkog novinarstva. Što je još značajnije, navođenje, ohrabrivanje, nagovaranje i podsticanje izvora koji imaju pristup tajnim podacima u osnovi je nezavisnog novinarstva.
Šapiro konstatuje da je optužnica protiv Asanža ograničen, ali ipak značajan udar na praksu istraživačkog novinarstva. To je jasno i iz zanemarenog aspekta čitavog slučaja: nedavnog ponovnog zatvaranja Čelsi Mening zato što je odbila da sarađuje u istrazi. Iz opsega optužnice jasno je da je ministarstvo pravde tražilo od nje da sarađuje da bi izgradilo tezu o udruživanju.
Da nije bilo Čelsi Mening ne bi bilo moguće veliko Vikiliksovo razotkrivanje američkih diplomatskih poruka 2010, koje je osramotilo vlade širom svijeta. Ona je Vikiliksu predala 700.000 povjerljivih dokumenata i za to je 2013. osuđena na 35 godina zatvora. Odslužila je više od tri godine prije nego što je početkom 2017. na kraju mandata pomilovao predsjednik Barak Obama.
Šapiro piše da optužnica protiv Asanža pokreće izuzetno važno pitanja, naročito imajući u vidu da je ona djelo administracije koja već napada medijske slobode na više frontova. U tom smislu, ovo je, po Šapirou, politički motivisana tužba, koja pokreće pitanje da li istraživački novinari i izdavači, od lokalnih izdanja do transnacionalnih platformi, uživaju zaštitu Prvog amandmana Ustava SAD u svojim odnosima sa poverljivim izvorima, ili ne. U pitanju je budućnost istraživačkog novinarstva.
Asanž je uveliko prozivan kao teoretičar zavjere koji bježi od pravde. Ali otkriće o američkom nalogu za izručenje njega — kao borca za transparentnost informacija — podupire ključni razlog koji je on navodio za skrivanje u ambasadi Ekvadora. Asanž je negirao navode optužnice iz Švedske o seksualnom zlostavljanju – govoreći kako su one politički motivisane i izražavao strahove da će biti prebačen u SAD kako bi se tamo suočio sa suđenjem.
Niko ne može da povjeruje da su Britanci godinama u nadzor ambasade Ekvadora ulagali milionski trud, samo da bi bio sproveden nalog za Asanžovo hapšenje iz 2012. u vezi kaucije. ,,To je ruganje vladavini prava i frontalni napad na slobodu medija i slobodu mišljenja, slobodu novinara da objave i neprijatne istine,” napisao je komentator njemačke medijske kuće Dojče vele.
Čak i u Velikoj Britaniji se za tako nešto izriče novčana kazna. S obzirom na to da je u posljednjih devet godina sloboda Džulijanu Asanžu u velikoj mjeri bila uskraćena i da je posljednjih sedam godina proveo u maloj sobi bez sunčeve svjetlosti u ambasadi Ekvadora, sa sigurnošću se može reći da je zaprijećena maksimalna kazna apsolutno neproporcionalna.
Sve to može, po DW, da se razumije samo u okviru šire slike: Britanci pomažu svojim američkim prijateljima. SAD su zatražile izručenje i London će to vjerovatno uraditi.
Potpredsjednik SAD Majk Pens je 2017. hapšenje Asanža označio kao „prioritet“ svjetske sile. Takođe 2017. Majk Pompeo, koji je tada izbaran za direktora CIA, Vikiliks je označio kao „nedržavnu neprijateljsku tajnu službu“. Uz to je zaprijetio: „To će sada prestati“.
Pompeo je tada mogao da se nada i da prijeti, jer je u Ekvadoru smijenjena ljevičarsko orijentisana vlada Rafaela Koree. Dok je on bio na vlasti, mali Ekvador zauzeo je stav koji podsjeća na Davida i Golijata, odlučivši da Asanža stavi pod svoju zaštitu i pored velikog protivljenja SAD.
Korein nasljednik Lenin Moreno je promijenio kurs . Već početkom marta vidjelo se da su SAD pojačale napore kako bi Asanž mogao da bude osuđen: otada je Čelzi Mening ponovo u zatvoru.
,,Naravno, Vikiliks je neprijatan. Zato što je istina često neprijatna. Posebno za organizacije koje imaju veliku moć i koje svoje poslove rado obavljaju van radara javnosti – kao što su vojska SAD, tajne službe SAD, diplomatija SAD, politika SAD,” piše DW.
No, pravoj demokratiji je potrebna ta neprijatnost, potrebni su joj građani koji su informisani – pa tako i o stvarima koje vlade nastoje da drže u tajnosti. Džulijan Asanž nikada nije odao tajne. On ih je objavio. Kao što i drugi mediji čine, oni koji dobro rade svoj posao.
Komentator Vašington posta piše da bi se, ukoliko bude inkriminisano primanje povjerljivih informacija – neka od najvažnijih novinarskih djela u američkoj istoriji pretvorila u zločine. Svaki novinar koji se bavi nacionalnom bezbjednosti bio bi potencijalni kriminalac.
Bez cenzure
Vikiliks više od deset godina objavljuje milione povjerljivih dokumenata . Ova organizacija tvrdi da želi da „donese važne vijesti i informacije javnosti, kako bi čitaoci i istoričari vidjeli istinite dokaze”.
Vikiliks je medijska organizacija nastala sa ciljem, kako je objasnio Asanž, da omogući uzbunjivačima da objavljuju informacije. Objavio je da će ova internet stranica koristiti enkripciju i da neće praktikovati cenzuru, kao i da će objavljivati tajne informacije i štititi izvore.
Сajt je prvi put privukao pažnju 2007. kada su objavljeni priručnici za američke zatvorske čuvare u Guantanamu. No, pravu je slavu stekao 2010. kada je sarađivao sa Njujork Tajmsom, Gardijanom, Špiglom, Le Mondom i El Paisom u objavljivanju miliona povjerljivih diplomatskih poruka.
Do sada je Vikiliks objavio preko deset miliona dokumenata koji su bili klasifikovani kao tajni. Informacije koje su procurile, kao i popratne analize, užasnule su mnogobrojne političare, vlade i korporacije.
Vikiliks čuva podatke na serverima u nekoliko različitih zemalja širom svijeta, poput Islanda i Švedske u kojima zakoni štite otkrivanje informacija od javnog značaja. Na taj način pravosudni organi SAD ne mogu da ih zatvore.
Tokom svojih početaka, Vikiliks je radio s disidentima širom svijeta kako bi razotkrio vladine tajne – od SAD do Evrope, preko Kine, Afrike i Bliskog Istoka. Njegov rad se vremenom fokusirao najviše na SAD.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Zavisi iz kog rugla posmatraš
-
TRAJNE MUKE KOLAŠINSKIH STOČARA: Uništenim putevima do koliba bez struje
-
Pogled sa zvijezda
-
Klinička smrt u raspravama
-
SMRT UDOVICE: Šta je nama Mira Marković
-
DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Svijet nemoćno gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca
Naočigled svijeta, pakao u Gazi se nastavlja. Nakon primirja i njegovog neslavnog, ali očekivanog kraja, više od mjesec dana nijedna komercijalna niti humanitarna pomoć nije uspjela da posjeti taj prostor.
Više od 2,1 milion ljudi je zarobljeno, bombardovano, gladuje… Na dohvat ruke, na graničnim prelazima gomilaju se zalihe hrane, ljekova, goriva… Ključna oprema i namirnice blokirani su od strane Tel Aviva.
Nakon skoro 20 mjeseci masakra, ne postoje dovoljno snažne riječi koje bi opisale stanje na ovom komadu zemlje. Najnoviji podaci UNRWA kažu da je preko 1000 djece ubijeno ili ranjeno samo tokom prve sedmice nakon kraja primirja. To je najveći broj dječjih žrtava u jednoj sedmici u Gazi tokom posljednje godine.
Zločin traje. Nove izraelske naredbe o preseljenju natjerale su stotine hiljada Palestinaca da ponovo bježe, bez sigurnog skloništa. Ni humanitarci nijesu bezbjedni. Do sada ih je stradalo preko četiri stotine. Svijet gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je i Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca.
Pozivajući se na Ženevske konvencije koje regulišu postupanje prema ljudima tokom rata, Gutereš je naglasio obavezu okupacione sile da obezbijedi isporuku hrane i medicinskih potrepština stanovništvu. „Ništa od toga se danas ne dešava. Humanitarna pomoć ne može da uđe u Gazu,“ rekao je Gutereš.
Prema navodima AFP-a, portparol izraelskog ministarstva spoljnih poslova Oren Marmorstein odbacio je optužbe, rekavši da „nema nestašice humanitarne pomoći u Pojasu Gaze“. Marmorstein je dalje tvrdio da je Hamas iskoristio nedavnu pomoć Gazi da ponovo izgradi svoju ratnu mašinu.
Gutereš se osvrnuo i na nedavne izraelske prijedloge o kontroli pomoći za Gazu, za koje je izvor iz UN-a rekao AFP-u da uključuju i praćenje unosa kalorija kako bi se spriječila zloupotreba od strane Hamasa.
„Novopredloženi izraelski ‘mehanizmi odobravanja’ za dostavu pomoći prijete da dodatno kontrolišu i bezdušno ograniče pomoć – do posljednje kalorije i zrna brašna,“ rekao je Gutereš novinarima u sjedištu UN-a u Njujorku.
U međuvremenu haos se širi i dalje od Gaze. Vazdušne snage SAD-a u Jemenu pojačavaju smrtonosni bilans. Mediji prenose da je tamo među metama bio i jedan stambeni objekat u Hodeidi.
Sve ovo dolazi u danima tokom posjete i nakon povratka Benjamina Netanjahua iz Vašingtona. On je sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući razgovarao o prisilnom protjerivanju Palestinaca iz Gaze i drugim pitanjima, uključujući i ono iransko.
Iranska priča je važan dio bliskoistočne slagalice. Predsjednik SAD-a je u ponedjeljak iznenada najavio da su njegova zemlja i Iran spremni da započnu direktne pregovore o nuklearnom programu Teherana, ali je iranski ministar spoljnih poslova odgovorio da će razgovori u Omanu ipak biti indirektni. Kao dodatni znak koliko je put ka bilo kakvom dogovoru između ova dva geopolitička suparnika težak, Tramp je izdao oštro upozorenje da će, ukoliko pregovori ne uspiju, Iran biti u velikoj opasnosti. Već viđeno.
Predsjednik SAD-a izjavio je tokom ove posjete da bi volio da se rat u Gazi završi, te da vjeruje da će se to desiti relativno uskoro. Na novinarsko pitanje da li će ispuniti predizborno obećanje i okončati rat u Gazi, Tramp je rekao: “Volio bih da vidim kraj rata, i mislim da će rat stati u nekom trenutku, koji nije tako daleko”.
Nakon primirja u januaru tokom kojeg su neki taoci oslobođeni, Netanjahu je rekao: „Izrael radi na novom dogovoru za koji se nadamo da će uspjeti. Posvećeni smo oslobađanju svih talaca, ali i eliminisanju zle tiranije Hamasa u Gazi i omogućavanju narodu Gaze da slobodno odluče kuda žele da idu”. “Kuda žele da idu”, ostalo je da odzvanja etrom i priziva Trampovi AI vizuelizaciju budućeg odmarališta za bogate. Mediji su podvukli ovu velikodušnu ponudu izrečenu tokom sastanka dvojice lidera i partnera u zločinu.
Netanjahu je rekao da je s Trampom razgovarao i o hrabroj viziji američkog predsjednika za budućnost Gaze, aludirajući na prijedlog da SAD preuzmu kontrolu nad enklavom – ideju koju je Tramp više puta iznio u ranim nedjeljama svoje administracije. Trampov plan je globalno osuđen kao prijedlog etničkog čišćenja. On je, ne hajući za osude, opet u ponedjeljak izjavio da bi mirovne snage poput SAD-a koje bi kontrolisale i upravljale Pojasom Gaze bile dobra stvar i ponovo predložio da se Palestinci iz Gaze preseljavaju u druge zemlje.
Odnosi ove dvije zemlje ulaze u novu fazu. Izraelski mediji javljaju da će Itamar Ben-Gvir, krajnje desni ministar nacionalne bezbjednosti, otputovati u SAD nakon praznika Pesah koji se završava 20. aprila. Ben-Gvir, poznat po rasističkim izjavama i podsticanju mržnje protiv Palestinaca, planira sastanak sa američkom sekretarkom za unutrašnju bezbjednost Kristi Noem. Znakovito je da će ovo biti njegova prva posjeta SAD-u u svojstvu ministra. Administracija bivšeg predsjednika Džo Bajdena ga je ranije kritikovala, a spekulisalo se čak i o sankcijama.
Ima u Izraelu i drugačijih glasova. Mediji su zabilježili da su stotine izraelskih rezervista, uključujući pripadnike Ratnog vazduhoplovstva, potpisali pismo protiv nastavka borbi u Gazi, smatrajući ih politički motivisanim.
Na bojnom polju drugačija priča. CNN je prenio, pozivajući se na izvore iz izraelske vojske, ali i satelitske snimke, da je u toku čišćenje terena. Širi se tampon zona uz izraelsko palestinsku granicu. Izraelska vojska je pretvorila svaki pedalj teritorije Gaze, unutar otprilike pola milje od izraelske granice, u pustoš, piše ovaj medij. CNN je od svojih izvora saznao da vojnici pod komandom Tel Aviva imaju odriješene ruke, te da mogu pucati na svakoga ko bi se usudio da zakorači unutar ovog neoznačenog perimetra..
Oklopni buldožeri su sistematski rušili jednu po jednu kuću. Vojni inženjeri su postavljali eksplozive i izvodili kontrolisane detonacije unutar nekada živih fabrika. Vojnici su uništili i onemogućili Palestincima pristup plodnoj zemlji koja je nekada hranila porodice i podržavala njihovu egzistenciju. Naravno, Tel Aviv ovo nije službeno priznao. O ovim i sličnim akcijama Izraela često smo pisali na našim stranicama.
Izrael je agresivno proširio svoje prisustvo u Pojasu Gaze otkako je prošlog mjeseca ponovo pokrenuo rat. Mediji navode da trenutno kontroliše više od 50 odsto teritorije i potiskuje Palestince u sve manja područja.
Najveća povezana oblast pod kontrolom izraelske vojske, već smo rekli, nalazi se oko granice Gaze, gdje je vojska sravnila palestinske kuće, poljoprivredno zemljište i infrastrukturu do tačke neupotrebljivosti. Ova vojna tampon zona se udvostručila u posljednjim sedmicama.
Izrael predstavlja svoje pojačano prisustvo kao privremenu mjeru kojom želi izvršiti pritisak na Hamas da oslobodi preostale taoce zarobljene tokom napada 7. oktobra 2023. godine. Svjetska kavnost ne vjeruje ovim pričama. Na kraju krajeva i premijer Netanjahu je prošle sedmice izjavio da će Izrael, čak i nakon poraza Hamasa, zadržati bezbjednosnu kontrolu u Gazi i podsticati Palestince da napuste teritoriju.
Dragan LUČIĆ
Komentari

Marin Le Pen je prije par dana diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako se radi o predsjednici najbrojnije stranke, istaknutoj figuri krajnje desnice, ali i vodećoj kandidatkinji u anketama za predsjedničke izbore, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku
Marin Le Pen i još 24 osobe iz RN-a, uključujući stranačke zvaničnike, zaposlene, poslanike EP i asistente, osuđeni su za pronevjeru miliona eura iz fondova Evropskog parlamenta u sklopu afere „fiktivnih poslova“. Suđenje je otkrilo da je stranka koristila novac iz EP kako bi plaćala osoblje u Francuskoj.
Francuska liderka krajnje desnice prije par dana je diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako je predsjednica stranke Nacionalno okupljanje (RN), istaknuta figura evropske krajnje desnice i vodeća kandidatkinja u anketama za predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku.
Le Pen je osim zabrane bavljenja politikom, dobila petogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije, koja ne može biti suspendovana žalbom, ali će zadržati svoje mjesto u parlamentu do kraja mandata. Takođe joj je izrečena četvorogodišnja zatvorska kazna – dvije godine uslovno i dvije kućnog pritvora, te novčana kazna od 100.000 eura. Na ove kazne ima pravo žalbe.
„Oni žele moju političku smrt“, tvrdila je Le Pen još u novembru. Šta se krije iza ovog procesa piše se naveliko po medijima, ali još više u komentarima i na mrežama. Nekako se čini da se većina slaže da će to oslabiti ionako poljuljanu viziju Emanuela Makrona, i pojačati globalni bijes desničarskih lidera, te dodati goriva u njihove motore. U konačnici ovo bi osim toga što će desnicu prikazati kao žrtvu i dati vjetar u njena leđa, moglo očistiti Francusku od balasta porodice Le Pen.
Višedecenijsko prisustvo Marin i njenog nedavno preminulog oca u strukturama ultra desnice je možda poslednja kočnica koja te ideje drži dalje od preuzimanja vlasti u ovoj zemlji.
Ne treba zaboraviti – Le Penin uspjeh je ogroman. Nacionalni front je najveća stranka u fragmentiranom francuskom parlamentu. Ovakvom razvoju situacije se pomalo vesele upravo oni na desnom kraju političkog spektra. Politički analitičar Dominik Moizi za CNN sugeriše da bi neki unutar RN-a mogli čak i tiho slaviti ovu odluku. „U javnosti će vrištati, osuđivati, govoriti ‘kakva strašna nepravda’. Ali duboko u sebi, mnogi će možda biti zadovoljni, misleći: ‘Ovo je mlađi kandidat. Privlačniji je široj publici. I što je najvažnije – ne nosi prezime Le Pen.’“, konstatovao je on ove moguće promjene na francuskoj desnici misleći na Le Peninog kolegu Žordana Barelu.
„Ovo je ludo. Pravna borba je pogrešna bez obzira koga cilja“, napisao je grčki ekonomista i bivši političar Janis Varufakis na X. I dodao: „Francuski neo-fašisti će samo imati koristi od ovoga“.
Među prvima u njenu odbranu se oglasio milijarder Ilon Mask, koji je ranije pozivao na opoziv američkih sudija koji blokiraju agendu Donalda Trampa i otvoreno podržavao evropske krajnje desničare. Prisjetimo se favorizovao je njemačke desničare iz redova AfD i privatnim pozivom čestitao njihovoj liderki na nedavnim uspjesima. Iza diskvalifikacije Le Penove, tvrdi Trampov vojnik stoji zavjera establišmenta. “Kada radikalna ljevica ne može pobijediti demokratskim putem, zloupotrebljava pravni sistem da zatvori svoje protivnike. Ovo je njihov standardni metod širom svijeta”, napisao je Mask na mreži X.
Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, koji je do 2030. diskvalifikovan iz političke trke zbog zloupotrebe moći, nazvao je presudu lijevim pravosudnim aktivizmom. “Je suis Marine!” napisao je Viktor Orban na mreži X.
Belgijski političar Tom Van Griken, lider flamanske krajnje desničarske stranke Vlaams Belang, komentarisao je presudu riječima: „Kada nacionalistički političari steknu popularnost, sistem pronalazi druge, nedemokratske načine da ih ućutka“.
Španski lider stranke Vox, Santjago Abaskal, takođe je pružio podršku: „Nikada neće uspjeti da ućutkaju glas francuskog naroda.“ Pisali smo na ovim stranama da je Abaskal u februaru ugostio Le Pen, Orbana i druge krajnje desničarske lidere na političkom skupu u Madridu.
Zanimljivo i u regionu. Lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, uporedio je presudu protiv Le Pen sa sopstvenom situacijom: „Baš kao u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike.“
Naravno, dosta je onih koji misle drugačije, a koje sumira izjava Nik Aiosa, direktora Transparensi Internešnela; „Pravda je ispravno sprovedena u ovom slučaju, gdje je francuska krajnja desnica bezobrazno pronevjerila sredstva“.
Vijesti su stigle i do Kremlja, pa je Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, izjavio da “slučaj Marin Le Pen predstavlja kršenje demokratskih normi”. Peskov je ustvrdio još jednom ono što je odavno narativ Moskve i njoj naklonjenih sistema, vlada i pojedinaca: „sve više evropskih prijestonica krši demokratske norme“. Slične riječi podrške stigle su i od holandskog populiste Gerta Vildersa i lidera italijanske Lige Matea Salvinija. On je izjavio: „Ovo je loš film koji gledamo i u drugim zemljama, poput Rumunije. Ali nećemo se dati zastrašiti, nećemo stati: punom brzinom naprijed, prijateljice moja!“
Osvrnimo se kratko na Rumuniju. U martu je rumunska izborna komisija odbila kandidaturu desničarskog političara Kalina Georgeskua za predsjedničke izbore u maju. Georgescu, poznat po oštroj kritici EU i NATO-a, iznenada je osvojio najviše glasova u prvom krugu izbora u novembru, a onda je Ustavni sud poništio glasanje zbog navodnog „ruskog miješanja“ i masovne propagande na društvenim mrežama. Georgesku je poništenje izbora nazvao formalizovanim državnim udarom, a zabranu kandidature direktnim udarcem u srce demokratije. “Evropa je sada diktatura, Rumunija je pod tiranijom!” poručio je on.
Iako su stotine protestanata izašle na ulice nakon što je Georgescu diskvalifikovan iz trke za predsjednika, masa nije ni izbliza dostigla broj prikazanih u online video zapisima i fotografijama među kojima je , tvrde upućeni, bilo i slika iz Beograda.
Georgescu se predstavljao kao ultra podržavalac Donalda Trampa. Visoki članovi administracije SAD javno su ga podržali. Potpredsjednik te zemlje JD Vens kritikovao je ustavni sud zbog odluke da poništi predsjedničke izbore, optužujući rumunsku vladu da otkazuje izbore jer im se ne sviđa rezultat i optužujući ih da su toliko uplašeni od svog naroda da ih ućutkuju. Osim Georgeskua, zabranjena je i kandidatura desničarke Diane Sosoaka iz S.O.S. partije.
I nakon uklanjanja desnih kandidata, jedan od glavnih takmaca, opet je desničar. Rumunski mediji na novim predsjedničkim izborima velike šanse daju George Simionu. Ovaj političar je rekao: „Ciljanje ili uništavanje vašeg političkog protivnika bilo kojim sredstvima je iz uputstava totalitarnih režima“. Zanimljivost vezana za njega je da mu je još od 2018. godine zbog radikalnih stavova zabranjen ulazak u Moldaviju. Jedna od ključnih stavki njegove politike je unifikacija Rumunije i Moldavije.
Mnogi vjeruju da je priča o sukobu uticaja u rumunskoj politici naduvana. Ipak, granice koje ova zemlja ima sa Ukrajinom i Orbanovom Mađarskom pričaju drugu priču. U susjedstvu je i Slovačka koja je na istim talasima. Stvaranje ovog koridora na čijem čelu bi bili ljudi koji u Putina i Trampa gledaju sa oduševljenjem bi dodatno pocijepalo ionako uzdrmanu Evropu.
Upravo zato sa pažnjom treba pratiti retoriku Vašingtona. „Isključenje ljudi iz političkog procesa je naročito zabrinjavajuće, s obzirom na agresivnu i korumpiranu pravnu borbu protiv predsjednika Donalda Trampa ovdje u Sjedinjenim Državama,“ rekla je Tami Brus, glasnogovornica Stejt dIpartmenta aludirajući na pravne procese protiv bivšeg američkog predsjednika. Brus je dovela u pitanje i karakterizaciju Le Pen kao krajnje desničarke. Le Pen je, inače, godinama odbacivala etiketu krajnje desnice, pokušavajući da normalizuje svoju stranku i poveća izborne šanse. Rebrendiranje stranke očigledno nije uradilo mnogo na maskiranju ideologija, ali jeste na masovnosti biračkog tijela.
Podsjećajući na minhenski govor američkog potpredsjednika JD Vensa od prije par mjeseci, Brusova je istakla: „Moramo da činimo više od pukog pričanja o demokratskim vrijednostima – moramo ih i živjeti“. Vens je, sjetimo se, u Minhenu osudio evropske stare, ukorijenjene elite, optužujući ih da se kriju iza ružnih, sovjetskih izraza poput dezinformacija i dezinformisanja kako bi ugušile alternativne stavove i spriječile autsajdere da pobijede na izborima. „Podržavamo pravo svih da izraze svoje mišljenje u javnom prostoru, bilo da se slažemo ili ne,“ rekla je Brus, ponavljajući Vensovu retoriku.
Mediji prenose da je Trampova administracija vršila pritisak i na Rumuniju da dozvoli pro-ruskom političaru krajnje desnice da se kandiduje na predsjedničkim izborima. Pomenuli smo njihov upliv i u njemačku politiku, a zabilježena je i nedavna podrška Konoru MekGregoru, UFC borcu, da postane predsjednik Irske. Elon Musk otvoreno podržava Tomija Robinsona u Britaniji. Valjalo bi imati lojaliste svuda.
Cilj desnih struktura svakako je napraviti od Le Penove žrtvu. Neku vrstu totema oko kojeg će se okupljati njihove snage u ratu za tradicionalne vrijednosti, slobodu govora… Onakve kakvima ih oni vide.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje

Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Marta, 2025
Benjamin Netanjahu i njegova svita, očigledno podržana novom vašingtonskom administracijom, odlučili su da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak. Vojne akcije izvodili su i u oblastima u Siriji, Libanu i Jemenu
Kapije pakla na Bliskom istoku su otvorene. Nakon što je fokus jedno vrijeme bio izmješten sa ovog komada planete, Benjamin Netanjahu i njegova svita, podržana novom vašingtonskom administracijom su odlučili da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak.
Mediji su prenijeli da je više od 400 Palestinca ubijeno, a 562 ranjena. Gaza je u utorak, prema podacima CNN-a doživjela najsmrtonosniji dan u više od 15 mjeseci bliskoistočnog haosa. „Više od 130 djece i mnogo žena je ubijeno, uključujući čitave porodice“, rekao je za CNN Mahmud Basal, portparol Civilne zaštite Gaze. Da su mnoge žrtve napada djeca, saopštilo je i Ministarstvo zdravlja Gaze. Broj onih pod ruševinama, kako smo odavno navikli, niko ne zna.
Iznenadni napadi uključivali su Kan Junis i Rafu na jugu, Gaza siti na sjeveru i centralne oblasti poput Deir el-Balaha. „Netanjahu i njegova ekstremistička vlada donose odluku da sruše sporazum o prekidu vatre, izlažući zatvorenike u Gazi neizvjesnoj sudbini“, navodi se u saopštenju Hamasa. „Ove brutalne masakre izraelska okupaciona vojska čini bez ikakvih moralnih ili pravnih ograničenja. To dokazuje da imaju unaprijed osmišljeni plan da nastave genocid nad djecom i ženama“, navodi se u reakciji Vlade u Gazi. Broj ubijenih Palestinaca bliži se cifri od 50.000.
,,Nastavićemo da se borimo kako bismo ostvarili sve naše ciljeve u ovom ratu“, objavio je premijer Izraela vraćajući se starim mantrama o oslobađanju svih talaca i totalnom uništenju Hamasa. Naglasio je da će njegova vojska nastaviti sa operacijama dok Hamas više ne bude predstavljao prijetnju i da će Izrael djelovati uz sve veći pritisak. Opet je bio jasan: „Ništa nas neće zaustaviti u ostvarenju svih naših ratnih ciljeva“. Ministar odbrane Izraela, Izrael Kac, izjavio je da će se vrata pakla otvoriti u enklavi ako preostali zarobljenici ne budu oslobođeni. „Nećemo prestati borbu dok se svi taoci ne vrate kući i dok se svi ciljevi rata ne ostvare“, rekao je Kac.
Ovim akcijama, u utorak je narušeno krhko primirje sklopljeno prije dva mjeseca. Iako primirje nije zvanično prekinuto, jasno je sve. Hamas je od početka primirja oslobodio oko tri desetine zarobljenika u zamjenu za skoro 2.000 palestinskih zatvorenika. Pregovori o drugoj fazi primirja, koja bi podrazumijevala oslobađanje preostalih 60 zarobljenika i uspostavljanje trajnog primirja, zapeli su zbog izraelskog insistiranja da se prva faza produži do sredine aprila. Dogovor između Izraela i Hamasa, od početka je na ivici propasti, ali ovako krvav završetak ove faze ipak je malo ko očekivao. Dodatno, napadi su izvedeni tokom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana.
Već dvije sedmice traje i blokada isporuke hrane i druge humanitarne pomoći Gazi. Time Izrael pokušava da izvrši pritisak na Hamas sa ciljem oslobađanja više talaca i uvođenja novih uslova za produženje primirja. Izrael je takođe isključio struju posljednjoj elektrani u Gazi koja je još uvijek dobijala napajanje, pogoršavajući postojeću krizu sa vodom i ozbiljno ugrožavajući rad postrojenja za desalinizaciju, saopštili su lokalni zvaničnici. Ovo je samo drugačije način za sprovođenje izraelske nakane čišćenja palestinske teritorije.
Francuski Le Monde je prenio da je jedan izraelski zvaničnik rekao da su novi napadi imali za cilj srednjerangirane vojne komandante Hamasa, zvaničnike rukovodstva i terorističku infrastrukturu. Dodao je da će kampanja trajati koliko bude potrebno i najavio kopnene akcije.
Izraelska vojska je u utorak, nakon intenzivnih napada, izdala naređenja za evakuaciju naselja duž granice s Gazom, što je izazvalo strah od predstojeće kopnene operacije. U objavi na arapskom jeziku na mreži X, portparol izraelske vojske Avičaj Adrae pozvao je stanovnike da se pomjere ka zapadu, navodeći da su ta područja sada opasne borbene zone.
Ovo nije prošlo bez komentara ni u Izraelu. Demonstranti u toj zemlji optužili su Netanjahua da je naredio kršenje primirja u Gazi kako bi obezbijedio pokriće za očuvanje svoje vlasti. Ovo je uslijedilo nakon što su političke tenzije u toj zemlji narasle usljed najava da će premijer pokušati da smijeni šefa Šin Beta – unutrašnje bezbjedonosne službe. „Netanjahu koristi živote naših građana i vojnika jer drhti od straha pred nama – pred javnim protestima zbog smjene direktora Šin Beta“, napisao je Jair Golan, lider ljevičarske stranke Demokrati, na platformi X. „Sve je povezano… Taoce su žrtvovali iz političkih razloga”, rekla je Ora Peled Nakaš, bivša visoka oficirka izraelske mornarice i organizatorka izraelskog protesta. Tu je i nesigurno usvajanje budžeta koje se mora dogoditi do kraja ovog mjeseca, a čija nerealizacija bi mogla dovesti do prijevremenih izbora.
Porodice talaca izrazile su zabrinutost zbog sudbine svojih najbližih. „Šokirani smo, ljuti i prestravljeni namjernim uništavanjem procesa za vraćanje naših voljenih iz strašnog zarobljeništva Hamasa“, saopštio je Forum porodica talaca, a prenijeli zapadni mediji. Istovremeno, Netanjahu se suočava s pritiscima svojih tvrdolinijaških saveznika, koji ne žele nijedan dogovor u Gazi koji ne bi doveo do uništenja Hamasa. Izraelski napadi od utorka, odobrovoljili su krajnje desnu stranku Moć za Izrael Itamara Ben-Gvira. Iz ove strukture su najavili da se vraćaju u Netanjahuovu koaliciju. U januaru su je napustili zbog sklapanja primirja.
I lideri opozicije Beni Ganc i Joav Galant dali su izjave koje su djelimično podržale nastavak izraelskih udara na Gazu, navodeći da bi to moglo omogućiti siguran povratak talaca. Međutim, izrazili su i sumnju da se rat vodi iz političkih razloga. „Odluke se moraju donositi na osnovu operativnih razmatranja – a ne politike“, napisao je Galant, bivši ministar odbrane, na mreži X.
Arapske i evropske vlade osudile su obnovljenu izraelsku ofanzivu, dok je Međunarodni komitet Crvenog krsta upozorio da su zdravstvene ustanove preopterećene žrtvama. Francusko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da sukobi „ugrožavaju napore za oslobađanje talaca i prijete životima civilnog stanovništva u Gazi“, dok je ministarstvo spoljnih poslova Katara navelo da izraelska eskalacija može zapaliti cijeli region i ugroziti njegovu sigurnost i stabilnost.
Dok zapadne zemlje i arapski svijet šalju zabrinute signale, iz SAD-a drugačiji tonovi. Bijela kuća saopštila je da je Izrael konsultovao predsjednika SAD Donalda Trampa prije napada. Ovo smo saznali preko izjave portparolke Vašingotna Karolin Levit. „Kao što je predsjednik Tramp jasno rekao, Hamas, Huti i svi oni koji žele terorisati ne samo Izrael, već i Sjedinjene Države, platiće cijenu“, rekla je za Fox News. Ambasadorka SAD-a pri UN-u, Doroti Ši, otišla je dalje i okrivila Hamas za obnovljene sukobe, tvrdeći da je odbacio svaki prijedlog i rok u proteklim sedmicama.
„Sa svojom neograničenom političkom i vojnom podrškom Izraelu, Vašington snosi punu odgovornost za masakre žena i djece u Gazi”, navodi se u saopštenju Hamasa. Portparol Hamasa Abdul Latif Al-Kanu izjavio je da koordinacija Izraela sa Sjedinjenim Američkim Državama prije nastavka rata u Gazi potvrđuje saučesništvo Vašingtona u ratu.
„Prethodna koordinacija okupatora sa američkom administracijom potvrđuje njeno saučesništvo u genocidnom ratu protiv našeg naroda i pruža pokriće za njegove ratne zločine”, rekao je Al-Kanu na Telegramu „Pozivamo međunarodnu zajednicu da odmah djeluje i izvrši pritisak na okupatora kako bi zaustavio krvoproliće u Gazi“, poručio je glasnogovornik Hamasa.
Vašington je umiješao prste i dublje u Bliski istok. Desetine ljudi su navodno ubijene nakon što je američki predsjednik naredio vojnu akciju protiv pobunjenih Huta u Jemenu. Otvorio je tako novi front protiv ove grupe koju podržava Iran. U međuvremenu, smrtonosni izraelski prekogranični napadi pojačali su napetosti između Libana i nove islamističke vlade u Siriji.
Primirje postignuto sredinom januara bilo je planirano u tri faze, od kojih je prva završena prije dvije sedmice. Izrael je odbio da uđe u konkretne pregovore o drugoj fazi, koja je trebalo da dovede do dugotrajnog primirja, potpunog izraelskog povlačenja iz Gaze i oslobađanja svih talaca koje je Hamas zarobio tokom napada na Izrael 7. oktobra 2023. koji je otvorio ovo poglavlje bliskoistočnog sukoba. Prema sporazumu koji je postignut nakon više od godinu dana pregovora uz posredovanje SAD-a, Egipta i Katara, primirje je trebalo da ostane na snazi dok traju pregovori o drugoj fazi.
Tokom prve faze, Hamas je oslobodio 25 talaca i predao posmrtne ostatke još osam, u zamjenu za oslobađanje skoro 1.800 palestinskih zatvorenika. Izraelske snage su se takođe povukle u tampon-zone unutar Gaze, što je omogućilo stotinama hiljada raseljenih Palestinaca da se vrate na sjever Gaze. Dogovor nije predviđao dalja oslobađanja talaca prije početka druge faze.
Sada, kada su vrata pakla opet otvorena, veliko je pitanje šta donosi sjutra.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
INTERVJU4 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža
-
DRUŠTVO2 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO3 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
INTERVJU3 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja, postoji jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji
-
Izdvojeno3 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje