Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina podiglo je, prošlog petka, optužnicu protiv šestoro bivših zapošljenika u Crnogorskoj komercijalnoj banci, spočitavajući im da su banku i njene vlasnike oštetili za blizu sedam miliona eura. Optuženi se terete, saopštila je specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović, da su od 2005. do kraja 2007. godine, „zloupotrebljavajući položaj odgovornih lica i grubim kršenjem ovlašćenja” odobravali kredite i davali garancije (pobrojano je šest firmi registrovanih od Luksemburga do Podgorice i Kotora) „bez bilo kakvih sredstava obezbjeđenja”.
Đurđina Ivanović je pokušala da pojasni kako su okrivljeni – Milka Ljumović, Bosa Tatar, Jelica Petričević, Dubravka Pavićević, Veliša Radunović i Gorica Vujisić – ,,nezakonitim postupanjem pribavili protivpravnu imovinsku korist, jer dati krediti i garancije nijesu vraćeni, pa se, u krajnjem, banka nije mogla ni prinudno naplatiti”. Istovremeno je tražila da se Milki Ljumović i Bosi Tatar odredi pritvor.
U pravnoj državi – što Crna Gora nije – analiza navoda specijalne tužiteljice iz dvije prethodne rečenice dala bi dovoljno materijala za obimnu debatu o položaju onih koji su se voljom političkih, ekonomskih i pravosudnih moćnika (baš tim redom) našli na udaru državnog represivnog aparata.
U tom bi slučaju raspravljali kako je moguće da tužiteljica, zahtijevajući pritvor za dvije prvooptužene u slučaju CKB, traži da se ponovo odlučuje o, pravosnažno, već presuđenoj stvari!? Tada bi se morali prisjetiti i obrazloženja kojim je istražni sudija Miroslav Bašović, krajem 2012, odbio zahtjev za pritvaranje osumnjičenih.
Tužilac se, u zahtjevu za određivanje pritvora, poziva na paragraf koga u Krivičnom zakoniku CG nema od 2010, naveo je sudija Bašović, nakon što je u obrazloženju odluke pomenuo jednu, i danas aktuelnu dilemu: ,,Činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”.
Sa istim problemom do danas se nose advokati okrivljenih. Tužilaštvo ih od kraja 2012, sprečava da dobiju kompletnu dokumentaciju ovog predmeta. „Sakrivanjem i onemogućavanjem odbrane da u toku 15-mjesečne istrage dobije kopije spisa koji služe kao dokaz, specijalni tužilac zlopotrebljava svoju poziciju tako što drastično krši imperativne norme Zakonika o krivičnom postupku koje regulišu pravo okrivljenih na odbranu, iako je po zakonu tužilac taj koji mora štititi i ljudska prava i slobode”, kaže za Monitor Goran Rodić, jedan od advokata okrivljenih u slučaju CKB, osvrćući se na prošlonedjeljna događanja.
Viši sud u Podgorici je, prošlog petka, donio Rješenje kojim se grupi advokata angažovanih u slučaju CKB dozvoljava „da razmatraju i kopiraju spise predmeta Kti-S.br.6/12”.
Varate se ako mislite da je to Rješenje uticalo na postupke Đurđine Ivanović, njenih saradnika i nadređenih u komandnom lancu. Naprotiv. Istog dana kada je Viši sud tužilaštvu naložio da advokatima omogući uvid u prikupljene spise, Ivanovićeva oglašava podizanje optužnice.
„Na takav način uskraćuje se okrivljenima pravo na odbranu tokom istrage, a sve u cilju da se aktivnom odbranom ne dovede u pitanje osnovanost pokretanja krivičnog postupka”, obrazlaže Rodić. „Zato tužilac ishitreno podiže i optužnicu, kao jednostranu priču, nastojeći da prevari vijeće koje treba razmatrati njenu osnovanost. Ako u tome uspije, onda će se suđenje pretvoriti u novu dugu istragu, što ne bi bilo prvi put da se dešava…”.
Ovo je zgodno mjesto da se osvrnemo na tvrdnje iz optužnice prema kojima se CKB, kada su u pitanju sporni krediti, „nije mogla ni prinudno naplatiti”. Ovdašnje novine uredno prate parnički postupak u kome CKB pokušava da naplati preostala potraživanja od firmi Dagin i Cattaro Invest, koja su bila obezbijeđena depozitima kotorskog HTP Primorje. Šta će biti ukoliko sud prihvati zahtjeve zastupnika CKB-a?
Stvari, dakle, nijesu onakve kako su ih Ivanovićeva i njena nekadašnja šefica VDT Ranka Čarapić željele prikazati od početka stvaranja afere CKB. Da se prisjetimo, najave ovoga što se zbiva stigle su 2010. iz pera Srđana Kusovca, nekadašnjeg urednika Pobjede i aktuelnog šefa Vladinog biroa za informisanje. Priča je nastavak dobila sredinom 2012. kada se tadašnja uprava CKB, očito uz saglasnost vlasnika iz Budimpešte, tužilaštvu „požalila” na 15-ak kredita koje je CKB odobrila dok su na njenom čelu bile Milka Ljumović i Bosa Tatar.
Krajnje je neobično, slažu se svi koji poznaju principe funkcionisanja u svijetu finansija, da akcionari jedne banke tužilaštvu prijave vlastiti menadžment, žaleći se, pored ostalog, i na kredite koji su plasirani prije nego su postali većinski vlasnici. Šta su, onda, mjesecima radili u data roomu (sobi s podacima)? Kakva je uloga (njihovog) Upravnog i Kreditnog odbora u cijeloj priči koja je, prema optužnici, trajala četiri godine? Zašto se na popisu optuženih ne nalaze i korisnici navodno spornih kredita?
Sve to je za sada tajna.
Crnogorska komercijalna banka je u periodu 2005 – 2008. plasirala 400.000 kredita u ukupnom iznosu 3,03 milijarde eura (više od tri miliona svakog radnog dana). U svakom trenutku banka je, u prosjeku, imala 40 hiljada aktivnih kredita. Danas, tužilaštvo tadašnjem menadžmentu spočitava da šest poslova, u vrijednosti od sedam miliona eura, nije imalo valjano obezbjeđenje.
U momentu kada su se vlasnici CKB tužilaštvu požalili na poslove nekadašnjeg menadžmenta, sa naplatom je kasnilo 500 miliona ili približno četvrtina svih kredita koje su odobrile banke iz Crne Gore. Bečka inicijativa za koordinaciju evropskih banaka je konstatovala da je Crna Gora zemlja sa najvećim procentom loših kredita među 28 zemalja čije je finansijsko tržište analizirala. Prema njihovim podacima, neće biti vraćen svaki peti euro koji su ovdašnje banke pozajmile klijentima u vrijeme „ekonomskog buma”. Znači li to da će crnogorsko tužilaštvo pokrenuti postupak protiv svih finansijskih menadžera koji su učestvovali u odobravanju ovih poslova?
Ili će se pod prismotrom naći samo probrani poslovi?
Pokušajte da pretpostavite – koji se od navedenih bankarskih poslova našao na meti crnogorskog tužilaštva:
– Kredit za novoosnovanu kompaniju koja je dobila novac da, bez građevinske dozvole, izgradi univerzitet koji će pohađati studenti upisani na divlje, bez odobrenja resornog ministarstva. Kasni sa otplatom.
– Kredit za građevinsku kompaniju čiji je vlasnik u bjekstvu, na Interpolovoj potjernici. Zaloga za taj kredit unijeta je u registar tek nakon što je CBCG banci koja je dala novac izrekla zabranu kreditiranja. Kredit se, takođe, ne otplaćuje.
– Predsjednik borda jedne banke, bez odobrenja kreditnog odbora daje kredit preduzeću u kome je većinski vlasnik njegova supruga. Ona za taj novac kupuje akcije koje, po znatnoj većoj cijeni, otkupljuje banka kojom rukovodi njen muž.
– Da izađemo iz domaćih okvira. Sigurno se sjećate kredita koji je jedan ovdašnji moćnik dobio u Londonu tako što ga je garantovao akcijama koje je tek planirao da kupi. Da je taj posao obavljen šest mjeseci kasnije, banka bi izgubila makar 50 odsto svog novca. Ovako…
Jedan od aktera pomenutih priča danas je premijer, drugi je ministar, treći(a) bi se mogla naći na optuženičkoj klupi. A od četvrtog se svi plaše…
A evo šta su kontrolori CBCG u jesen 2008. našli u banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu”.
I evo odgovora koji je stigao četiri godine kasnije. „Do sada je utvrđeno da je bilo povreda bankarskih propisa u nekom periodu poslovanja Prve banke, ali nedovoljno za krivični postupak”, ustvrdila je tadašnji VDT Ranka Čarapić.
Zašto je tužilaštvo odlučilo da, u slučaju CKB, „okrene ćurak naopako”?
Odgovor o tome zašto je proizvedena afera CKB ponudili smo još u decembru 2012. ,,.. I ti imaš sestru, poruka je koju je preko Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović Milo Đukanović poslao svakome ko se usudi da u Crnoj Gori pita za pravdu, slobodu i (zašto da ne) vlastiti novac. Ako nas je iskustvo o aktuelnom premijeru i njegovim saradnicima išta naučilo – nastavak slijedi.”
Pokušaj ucjene je nedvosmisleno, po drevnom mafijaškom obrascu, adresiran: dr Miodrag Perović, jedan od osnivača medija koji, kršeći pravila u Đukanovićevom rajskom vrtu, uznemiravaju javnost. Optužnica je samo još jedan dokaz da ovdje važi univerzalni zakon: Kako Milo kaže.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice