Povežite se sa nama

MONITORING

OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH DIREKTORKI CKB: Kako Milo kaže

Objavljeno prije

na

Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina podiglo je, prošlog petka, optužnicu protiv šestoro bivših zapošljenika u Crnogorskoj komercijalnoj banci, spočitavajući im da su banku i njene vlasnike oštetili za blizu sedam miliona eura. Optuženi se terete, saopštila je specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović, da su od 2005. do kraja 2007. godine, „zloupotrebljavajući položaj odgovornih lica i grubim kršenjem ovlašćenja” odobravali kredite i davali garancije (pobrojano je šest firmi registrovanih od Luksemburga do Podgorice i Kotora) „bez bilo kakvih sredstava obezbjeđenja”.

Đurđina Ivanović je pokušala da pojasni kako su okrivljeni – Milka Ljumović, Bosa Tatar, Jelica Petričević, Dubravka Pavićević, Veliša Radunović i Gorica Vujisić – ,,nezakonitim postupanjem pribavili protivpravnu imovinsku korist, jer dati krediti i garancije nijesu vraćeni, pa se, u krajnjem, banka nije mogla ni prinudno naplatiti”. Istovremeno je tražila da se Milki Ljumović i Bosi Tatar odredi pritvor.

U pravnoj državi – što Crna Gora nije – analiza navoda specijalne tužiteljice iz dvije prethodne rečenice dala bi dovoljno materijala za obimnu debatu o položaju onih koji su se voljom političkih, ekonomskih i pravosudnih moćnika (baš tim redom) našli na udaru državnog represivnog aparata.

U tom bi slučaju raspravljali kako je moguće da tužiteljica, zahtijevajući pritvor za dvije prvooptužene u slučaju CKB, traži da se ponovo odlučuje o, pravosnažno, već presuđenoj stvari!? Tada bi se morali prisjetiti i obrazloženja kojim je istražni sudija Miroslav Bašović, krajem 2012, odbio zahtjev za pritvaranje osumnjičenih.

Tužilac se, u zahtjevu za određivanje pritvora, poziva na paragraf koga u Krivičnom zakoniku CG nema od 2010, naveo je sudija Bašović, nakon što je u obrazloženju odluke pomenuo jednu, i danas aktuelnu dilemu: ,,Činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”.

Sa istim problemom do danas se nose advokati okrivljenih. Tužilaštvo ih od kraja 2012, sprečava da dobiju kompletnu dokumentaciju ovog predmeta. „Sakrivanjem i onemogućavanjem odbrane da u toku 15-mjesečne istrage dobije kopije spisa koji služe kao dokaz, specijalni tužilac zlopotrebljava svoju poziciju tako što drastično krši imperativne norme Zakonika o krivičnom postupku koje regulišu pravo okrivljenih na odbranu, iako je po zakonu tužilac taj koji mora štititi i ljudska prava i slobode”, kaže za Monitor Goran Rodić, jedan od advokata okrivljenih u slučaju CKB, osvrćući se na prošlonedjeljna događanja.

Viši sud u Podgorici je, prošlog petka, donio Rješenje kojim se grupi advokata angažovanih u slučaju CKB dozvoljava „da razmatraju i kopiraju spise predmeta Kti-S.br.6/12”.

Varate se ako mislite da je to Rješenje uticalo na postupke Đurđine Ivanović, njenih saradnika i nadređenih u komandnom lancu. Naprotiv. Istog dana kada je Viši sud tužilaštvu naložio da advokatima omogući uvid u prikupljene spise, Ivanovićeva oglašava podizanje optužnice.

„Na takav način uskraćuje se okrivljenima pravo na odbranu tokom istrage, a sve u cilju da se aktivnom odbranom ne dovede u pitanje osnovanost pokretanja krivičnog postupka”, obrazlaže Rodić. „Zato tužilac ishitreno podiže i optužnicu, kao jednostranu priču, nastojeći da prevari vijeće koje treba razmatrati njenu osnovanost. Ako u tome uspije, onda će se suđenje pretvoriti u novu dugu istragu, što ne bi bilo prvi put da se dešava…”.

Ovo je zgodno mjesto da se osvrnemo na tvrdnje iz optužnice prema kojima se CKB, kada su u pitanju sporni krediti, „nije mogla ni prinudno naplatiti”. Ovdašnje novine uredno prate parnički postupak u kome CKB pokušava da naplati preostala potraživanja od firmi Dagin i Cattaro Invest, koja su bila obezbijeđena depozitima kotorskog HTP Primorje. Šta će biti ukoliko sud prihvati zahtjeve zastupnika CKB-a?

Stvari, dakle, nijesu onakve kako su ih Ivanovićeva i njena nekadašnja šefica VDT Ranka Čarapić željele prikazati od početka stvaranja afere CKB. Da se prisjetimo, najave ovoga što se zbiva stigle su 2010. iz pera Srđana Kusovca, nekadašnjeg urednika Pobjede i aktuelnog šefa Vladinog biroa za informisanje. Priča je nastavak dobila sredinom 2012. kada se tadašnja uprava CKB, očito uz saglasnost vlasnika iz Budimpešte, tužilaštvu „požalila” na 15-ak kredita koje je CKB odobrila dok su na njenom čelu bile Milka Ljumović i Bosa Tatar.

Krajnje je neobično, slažu se svi koji poznaju principe funkcionisanja u svijetu finansija, da akcionari jedne banke tužilaštvu prijave vlastiti menadžment, žaleći se, pored ostalog, i na kredite koji su plasirani prije nego su postali većinski vlasnici. Šta su, onda, mjesecima radili u data roomu (sobi s podacima)? Kakva je uloga (njihovog) Upravnog i Kreditnog odbora u cijeloj priči koja je, prema optužnici, trajala četiri godine? Zašto se na popisu optuženih ne nalaze i korisnici navodno spornih kredita?

Sve to je za sada tajna.

Crnogorska komercijalna banka je u periodu 2005 – 2008. plasirala 400.000 kredita u ukupnom iznosu 3,03 milijarde eura (više od tri miliona svakog radnog dana). U svakom trenutku banka je, u prosjeku, imala 40 hiljada aktivnih kredita. Danas, tužilaštvo tadašnjem menadžmentu spočitava da šest poslova, u vrijednosti od sedam miliona eura, nije imalo valjano obezbjeđenje.

U momentu kada su se vlasnici CKB tužilaštvu požalili na poslove nekadašnjeg menadžmenta, sa naplatom je kasnilo 500 miliona ili približno četvrtina svih kredita koje su odobrile banke iz Crne Gore. Bečka inicijativa za koordinaciju evropskih banaka je konstatovala da je Crna Gora zemlja sa najvećim procentom loših kredita među 28 zemalja čije je finansijsko tržište analizirala. Prema njihovim podacima, neće biti vraćen svaki peti euro koji su ovdašnje banke pozajmile klijentima u vrijeme „ekonomskog buma”. Znači li to da će crnogorsko tužilaštvo pokrenuti postupak protiv svih finansijskih menadžera koji su učestvovali u odobravanju ovih poslova?

Ili će se pod prismotrom naći samo probrani poslovi?

Pokušajte da pretpostavite – koji se od navedenih bankarskih poslova našao na meti crnogorskog tužilaštva:

– Kredit za novoosnovanu kompaniju koja je dobila novac da, bez građevinske dozvole, izgradi univerzitet koji će pohađati studenti upisani na divlje, bez odobrenja resornog ministarstva. Kasni sa otplatom.

– Kredit za građevinsku kompaniju čiji je vlasnik u bjekstvu, na Interpolovoj potjernici. Zaloga za taj kredit unijeta je u registar tek nakon što je CBCG banci koja je dala novac izrekla zabranu kreditiranja. Kredit se, takođe, ne otplaćuje.

– Predsjednik borda jedne banke, bez odobrenja kreditnog odbora daje kredit preduzeću u kome je većinski vlasnik njegova supruga. Ona za taj novac kupuje akcije koje, po znatnoj većoj cijeni, otkupljuje banka kojom rukovodi njen muž.

– Da izađemo iz domaćih okvira. Sigurno se sjećate kredita koji je jedan ovdašnji moćnik dobio u Londonu tako što ga je garantovao akcijama koje je tek planirao da kupi. Da je taj posao obavljen šest mjeseci kasnije, banka bi izgubila makar 50 odsto svog novca. Ovako…

Jedan od aktera pomenutih priča danas je premijer, drugi je ministar, treći(a) bi se mogla naći na optuženičkoj klupi. A od četvrtog se svi plaše…

A evo šta su kontrolori CBCG u jesen 2008. našli u banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu”.

I evo odgovora koji je stigao četiri godine kasnije. „Do sada je utvrđeno da je bilo povreda bankarskih propisa u nekom periodu poslovanja Prve banke, ali nedovoljno za krivični postupak”, ustvrdila je tadašnji VDT Ranka Čarapić.

Zašto je tužilaštvo odlučilo da, u slučaju CKB, „okrene ćurak naopako”?

Odgovor o tome zašto je proizvedena afera CKB ponudili smo još u decembru 2012. ,,.. I ti imaš sestru, poruka je koju je preko Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović Milo Đukanović poslao svakome ko se usudi da u Crnoj Gori pita za pravdu, slobodu i (zašto da ne) vlastiti novac. Ako nas je iskustvo o aktuelnom premijeru i njegovim saradnicima išta naučilo – nastavak slijedi.”

Pokušaj ucjene je nedvosmisleno, po drevnom mafijaškom obrascu, adresiran: dr Miodrag Perović, jedan od osnivača medija koji, kršeći pravila u Đukanovićevom rajskom vrtu, uznemiravaju javnost. Optužnica je samo još jedan dokaz da ovdje važi univerzalni zakon: Kako Milo kaže.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo