Povežite se sa nama

FOKUS

OPSADA BUDVE I PREOKRETI: Utjerivanje vlasti pendrecima

Objavljeno prije

4 godine

na

Prizori iz Budve prava su slika današnje Crne Gore, u kojoj jedna politička partija koristi nasilje, državne institucije i policiju da otme vlast od onih koji su mandate dobili na izborima

 

Potresne scene policijske brutalnosti ispred zgrade Opštine Budva u srijedu ujutro obišle su svijet. Umjesto junskih razglednica sa pješčanih plaža turističkog centra Crne Gore, javnost je gledala kako se brutalnom represijom državnog aparata, fizičkim i pravnim nasiljem, prekraja izborna volja građana iskazana na posljednjim lokalnim izborima 2016. Jake policijske snage rano ujutro blokirale su zgradu Opštine Budva i sve prilaze gradu u odlučnoj namjeri da na vlast instaliraju predstavnike, na političkoj korupciji formirane, nove skupštinske većine.

U etar su otišle  mučne slike. Budva je doživjela policijsko nasilje kakvo nije viđeno u ovom gradu od njenog postanka, u kome su do zuba opremljeni pripadnici specijalnih policijskih snaga hapsili, obarali na tlo i vukli legalno izabrane nosioce lokalne vlasti.

Ispred zgrade lokalne uprave uhapšena je 21 osoba među kojima su vodeći gradski funkcioneri: Marko Bato Carević, predsjednik Opštine, zatim Krsto Radović, predsjednik Skupštine, Mladen Mikijelj, sekretar za investicije, Milo Božović, glavni gradski menadžer, šef Carevićevog kabineta Nikola Jovanović, kao i Đorđe Vujović, Carevićev savjetnik. Na zemlji se našao i poslanik Demokrata Danilo Šaranović, koji je jedva uspio da se spase pokazavši poslaničku legitimaciju. S nevjericom smo gledali scenu u kojoj, prilikom hapšenja sekretara Mikijelja, policajac primjenjuje tehniku koljenom na vrat, zbog koje je život izgubio Afroamerikanac Džordž Flojd.

Predsjednik turističke metropole Crne Gore uhapšen je i maltretiran na krajnje nedostojan način  kao da je okoreli kriminalac ili ubica. Slike  Marka Bata Carevića koji sa nogom u gipsu i sa štakama izlazi  iz Centra bezbjednosti u Budvi nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.  Jednako je uznemirujuća scena hapšenja predsjednika SO Radovića na kojeg, s leđa, poput pantera, bukvalno skače jedan od podebljih pripadnika SAJ-a. Strašne scene policijske sile ispoljene na čelnike lokalne samouprave u Budvi šokirale su gledaoce širom  svijeta, koji su ostavljali svoje komentare na portalima velikog broja medija iz Crne Gore i regiona ili zvali poznanike i rodbinu u Crnoj Gori.

Budva se nagledala scena hapšenja gradskih funkcionera iz redova DPS-a optuženih za kriminal i korupciju, koji su pokrali na stotine miliona eura, ali su bili pošteđeni ovakve torture i prebijanja. Ni tokom čuvene antibirokratske revolucije 1989. godine u Podgorici, kada su današnji vlastodršci takođe jurišali na vlast, nijesu viđene scene poput ovih u Budvi. U nesvakidašnjoj akciji otimanja vlasti policija je koristila suzavac i biber sprej, kako bi izbjegla mogući otpor pri nasilnom ulasku u zgradu. Čula su se zapomaganja i jauci prisutnih dok su raspomamljeni policajci bukvalno čerupali i fizički maltretirali prisutne.

Ovakvi prizori prava su slika današnje Crne Gore, u kojoj jedna politička partija koristi nasilje, državne institucije i policiju da otme vlast od onih koji su mandate dobili na izborima. Kompletan grad bio je pod policijskom opsadom, zatvoreni su bili putni pravci prema Kotoru i Cetinju. Desetine policijskih vozila pristiglih iz Bara, Herceg Novog i Podgorice raspoređeno je po gradu, dok su otvorene „marice“ čekale parkirane ispred Opštine. Bila je to puna opsada grada sa samo jednim ciljem, da se preuzme vlast dva mjeseca prije izbora, i da se dvoje ljudi Vladimir Bulatović, član Crnogorske i Snežana Kuč iz DPS-a posade u fotelje uhapšenih predsjednika Carevića i Radovića.  Njih dvoje su na sjednici koja je održana 11. juna u turističkom naselju Slovenska plaža, odbornici DPS – Crnogrska – SD i nezavisni odbornik Stevan Džaković, izabrali za vršioce dužnosti do izbora novih funkcionera.

Upadom u zgradu Opštine, bez sudskog naloga i bilo kakvog rješenja, komandovao je Slobodan Kovačević, komandir Stanice policije u Budvi, koji se nije obazirao na zahtjeve  Carevića da pokaže službeni nalog za takvu akciju. Dan ranije službenicima Upravne inspekcije nije bilo dozvoljeno da u skupštinskoj službi zavedu odluku nove odborničke većine kojom su Carević i Radović smijenjeni. Inspektori su došli na zahtjev Snežane Kuč i Vladimira Bulatovića. Carević je tada saopštio da bez sudskog naloga niko ne može ući u Skupštinu te da je podnijeta krivična prijava protiv inspektora Jelene Pajković, Dragutina Kalezića i Senada Crnovršanina zbog zloupotrebe službenog položaja.

U krivičnoj prijavi je navedeno da Ministarstvo javne uprave, odnosno Upravna inspekcija nema ingerencija da postavlja i razrješava predsjednika Opštine i predsjednika Skupštine te da donošenje Rješenja s tim u vezi nije u njihovoj nadležnosti. Zakon o upravnoj inspekciji u Članu 14 propisuje  da upravni inspektor može prema ovlašćenom licu rješenjem izreći mjere opomene, novčane kazne i zabranu vršenja poslova vođenja upravnog postupka… I to kada se utvrdi da je bilo nezakonitosti. Ovome je prethodila i izjava ministarke Suzane Pribilović u Skupštini CG koja je kazala da njeno ministarstvo nema nadležnosti da presuđuje u političkim procesima u Budvi.

Inspektori su potom napustili zgradu i saopštili da će obezbijediti asistenciju policije za ulazak u prostorije Opštine Budva. To su i učinili u srijedu ujutro u pratnji policijskih kordona pod punom opremom.

Policija je imala jasnu naredbu da zauzme zgradu lokalne uprave u Budvi i da iz njenih prostorija istjera sve službenike. Naređenje je sprovedeno rigorozno. Nakon lomljenja stakala na ulazu i upada u Opštinu, policajci opremljeni gas maskama raširili su se po hodnicima bacajući suzavac, nogama su otvarali vrata opštinskih kancelarija vičući i rušeći sve pred sobom. Prestravljenim službenicima bacali su telefone iz ruku, šutirali ženske tašne, gurajući ljude sa njihovih radnih mjesta van. Jedan službenik nije mogao hitro da iskoči napolje jer je povraćao od dima od suzavca koji se širio opštinskim hodnicima, pa su ga udarajući izbacili iz kancelarije. Akcija čišćenja zgrade Opštine Budva od njenih službenika uspjela je u potpunosti. U njoj su na kraju bahaćenja policije ostali Snežana Kuč i novizabrani v.d. predsjednik Opštine Bulatović u društvu dva inspektora Upravne inspekcije iz Podgorice, glavne upravne inspektorice Pajković i inspektora Kalezića. Policija je objavila fajront, zatvorila za rad zgradu lokalne samouprave turističke prijestonice Crne Gore i ispred ulaza postavila naoružane policajce.

U Budvi je izveden prvi policijski puč u Crnoj Gori u kome su naoružani specijalci uz upotrebu hemijskih sredstava i gole sile, sa njihovih radnih mjesta izbacili opštinske rukovodioce i sve zaposlene, da bi uveli druge,  proglašene u obližnjem ugostiteljskom objektu.

Veliki broj građana okupio se ispred opštinske uprave i kasnije ispred policijske stanice sa zahtjevima da se uhapšeni funkcioneri puste iz pritvora. Za to vrijeme, pendrekom utjerani predstavnici nove većine nisu gubili vrijeme, pa su zamijenili sve brave na vratima opštinskih kancelarija.

Međutim, nisu našli pečate, potrebne da se zavedu papiri o nasilnoj promjeni vlasti, te da se ista objavi u Službenom listu. Sve dok se to ne obavi, prevrat u Opštini ostaje izvan zakona.

Nakon nekoliko časova provedenih u pritvoru, čelnici budvanske opštine pušteni su na slobodu. Oslobođeni su bilo kakve krivične odgovornosti. To znači da je hapšenje bilo neosnovano. Poslužilo je kako bi se neometano osvojila opštinska zgrada.

Predjednik Marko Carević obraćajući se okupljenima je poručio kako su pečati Opštine na sigurnom. Carević i Radović najavili su dolazak na posao, na svoja radna mjesta i pozvali su građane da dođu ispred zgrade Opštine i da na taj način iskažu svoj bunt.

Potpredsjednik Demokrata i odbornik u SO Dragan Krapović pozivao je tokom dana građane da budu istrajni i ostanu ispred. „Ostanite ovdje da onemogućimo vojnoj hunti Mila Đukanovića da otme Budvu. On je pozvao i predstavnike svih partija da dođu u jer se u ovom gradu danas brani demokratija. „Dođite u Budvu, u Budvi se brani Crna Gora“, poručio je Krapović.

U Budvu su doputovali  lideri opozicionih partija Aleksa Bečić, Dritan Abazović, Marko Milačić, Predrag Danilović, poslanici DF-a i Demokrata, Demosa, gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić i mnogi drugi.

Tenzije iz Budve preselile su se kasnije u Kotor u kome je pred Osnovnim državnim tužilaštvom zakazano saslušanje uhapšenog Milana Carevića, sina predsjednika Carevića. Njemu je tužiteljka Ana Radovanović odredila zadržavanje od 72 sata, zbog navodnog napada na jednog policajca tokom hapšenja u Budvi. U znak podrške Milanu Careviću pred zgradom tužilaštva okupilo se više stotina građana među kojima su bili i budvanski funkcioneri, odbornici DF-a iz Kotora i predstavnici građanske liste Narod pobjeđuje iz Tivta. Zgradu ODT obezbjeđivale su pojačane polcijske snage sa opremom za razbijanje eventualnih demonstracija.

Marko Carević je kazao da njegov sin nije napao policajca nego je 11 specijalaca tuklo njega.

Budvanska politička tragikomedija u četvrtak se nastavila, kada dolazi do potpunog preokreta. Policija se u značajnoj mjeri povukla. Desetine građana provele su noć ispred Opštine a ujutro ih je ponovo bilo više stotina.

Kao što su i najavili, Marko Carević i Krsto Radović došli su na posao zajedno sa ostalim opštinskim službenicima. Zatekli su užasne prizore polomljenog i prevrnutog namještaja po kancelarijama, gomile smeća i mirisa suzavca koji tokom noći nije izvjetrio.

Carević  je neometano  ušao  u svoju kancelariju u kojoj je zatekao Bulatovića i Kuč. Sjeo je u predsjedničku fotelju, ali su u kancelariji ostali i oni. Budva trenutno trpi dvovlašće, legitimno i ono koje to nije. Međutim, izgleda da je pokušani prevrat u Budvi propao.

Iz Opštine se čuju aberi da se u novonastaloj situaciji nude pregovori kako bi se strasti primirile, da poslije nasilja i oluje koja je prohujala Budvom, svi budu siti i sve koze ostanu na broju. U ovom trenutku u Budvi legitimitet za vršenje vlasti imaju  Carević i Radović. Pitali smo Krapovića šta se dešava i kako će se sukobi okončati: „Ovu situaciju treba prevazići na način da se napravi neka vrsta političkog kompromisa sa obavezom da legitimno i legalno izabrani predstavnici naroda ostanu na svojim mjestima, do raspisivanja izbora“, kazao je Dragan Krapović.

Drama sa srećnim krajem ili odstupnica DPS-a nakon oštrih upozorenja predstavnika međunarodne zajednice, političkih stranaka i brojnih nevladinih organizacija.  Ili je presudio strah od odlučne reakcije građana Budve i svih onih koji su bili spremni da se ovoga puta ozbiljno suprotstave drastičnom primjeru prekrajanja izborne volje.

Na kraju, pokazalo se koliko je uzaludna bila blamaža odborničkog preletača Stevana Džakovića, koji je pristao na predaju vlasti partiji protiv koje je potrošio dvanaestogodišnji politički mandat. I koji je na svoje dojučerašnje kolege prizvao policijsku silu i pendreke.

 

Policija prekoračila ovlašćenja

Policijski službenici Centra bezbjednosti iz Bara upotrebom fizičke sile prekoračili su ovlašećnje prilikom hapšenja sekretara za investicije Mladena Mikilelja, nalaz je Savjeta za građansku kontrolu rada policije nakon sjednice koja je odžana u CB Budva.

Predstavnici Savjeta imali su uvid u medicinsku dokumentaciju svih osoba koje su u srijedu uhapšene. Konstatovane su i mnoge druge nepravilnosti prilikom akcije policije u Budvi

Branka PLAMENAC

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

3 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

1 sedmica

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Novembra, 2024

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo