Od oko 360 hiljada ljudi koliko je glasalo na parlamentarnim izborima u oktobru 2012. skoro polovina trenutno ne zna kuda je otišao njihov glas i koja politika iz njega proizilazi. Riječ je o preko 40 hiljada onih čiji je izbor bio SNP i skoro 30 hiljada glasača Pozitivne, a, ukoliko se ubrzo ta organizacija ne konsoliduje, isto će važiti i za blizu 83 hiljade birača koji su podržali Demokratski front
Iz vijesti da će se u ponedjeljak u Skupštini Crne Gore lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić i predsjednici SNP-a i Pozitivne Srđan Milić i Darko Pajović sastati sa predstavnicima Socijaldemokratke partije kako bi razgovarali o formiranju vlade nacionalnog jedinstva, odzvanja, prije svih, pitanje – ko koga tu predstavlja. Pozitivna i SNP zvanično ne kontrolišu poslanike koji su izabrani na listama tih partija, Demokratski front, ukoliko brzo ne ostvari najavljeno učvršćivanje unutrašnjih veza, mogao bi ući u fazu rastakanja.
Socijalistička narodna partija cijepa se po šavu na čijoj su jednoj strani oni koji podržavaju aktuelnog predsjednika Srđana Milića, a na drugoj oni kojima je bliži bivši kandidat za gradonačelnika Podgorice i predsjednika stranke Aleksa Bečić. Većina viđenih članova SNP-a izabrala je Bečićevu stranu. Od devet poslaničkih mandata SNP-a Milić više ne kontroliše trećinu. Partiju su napustili dosadašnji potpredsjednik Neven Gošović i predsjednik podgoričkog Odbora Velizar Kaluđerović, kao i nekadašnji prvi čovjek hercegnovskog SNP-a Obrad Gojković. Sva trojica su odlučila da zadrže poslaničke mandate.
Aleksa Bečić je napustio i partiju i odborničko mjesto u Skupštini Podgorice, partija je ostala i bez političkog direktora Vladimira Vujovića. Prema nekim informacijama, od osam odbornika u podgoričkom parlamentu, uz Milića će ostati samo dva. Vijesti o napuštanju SNP-a stižu sa raznih strana, iz Milićevog tabora uzvraćaju saopštenjima ko je sve ostao uz njih. Aleksandar Damjanović, koji je u trenutku definitivnog razlaza u pariji doručkovao kod američkog predsjednika, kazao je Glasu Amerike kako će ostati u partiji. Milićevoj strani priklonili su se i Dragoslav Šćekić, predsjednik opštine Berane i bivši gradonačelnik Andrijevice Veselin Bakić.
Napuštajući partiju poslanik Neven Gošović je kazao da je riječ o najtežoj odluci u njegovom političkom životu. On je ocijenio da je zbog problema u rukovođenju partijom veoma teško očekivati dalju podršku birača. ,,Imajući u vidu sav onaj elan i podršku građana na majskim lokalnim izborima prošle godine, datu mladosti SNP-a, listi Mladost, mudrost, hrabrost, koju je predvodio Aleksa Bečić, viziju koju je nosio, nadu koju je probudio u narodu, ocijenio sam potrebnim da dam svoj doprinos, znanje i ime da tu nadu naroda podržimo”.
Aleksa Bečić kazao je da je dobio podršku od ljudi koji su osnivači SNP-a, dugogodišnji istaknuti funkcioneri kako na lokalnom tako i na državnom nivou, poslanici, odbornici, kao i od velikog broja mladih ljudi, na šta je posebno ponosan. „Najozbiljnije razmišljam da tu veliku energiju kanališemo kroz novi politički subjekt koji bi bio nešto novo, moderno, energično, kvalitetno, kristalno čisto i jasno, fokusirano na životne probleme građana kao najbolji odgovor na ekonomsku, moralnu i pravnu degradaciju Crne Gore”, kazao je Bečić u razgovoru za Dan.
U svemu što se dešava u SNP-u mnogi su vidjeli nastavak događaja na partijskom kongresu održanom u novembru u Beranama. Tada je Srđan Milić na glasanju za lidera stranke osvojio 273 glasa, dok je Aleksa Bečić dobio 141 glas, a Aleksandar Damjanović 80 glasova. Upućeni u zbivanja u SNP-u tvrde da sadašnji ostanak Aleksandra Damjanovića uz Milića potvrđuje glasine, koje su se mogle čuti u vrijeme kongresa, da se Damjanović kandidovao kako bi spriječio Bečića da osvoji glasove svih koji su nezadovoljni Milićevim rukovođenjem partijom. Dio Monitorovih izvora, međutim, tvrdi da se korijen rascjepa u SNP-u može naći znatno ranije – onda kad je Predrag Bulatović napustio partiju i prešao u Demokratski front.
Socijalistička narodna partija je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojila 40.131 glas, od toga u Podgorici 8.027. Na podgoričkim lokalnim izborima za tu partiju je glasalo 14.776 ljudi. Napredak od 6.749 glasova s pravom je Aleksi Bečiću dao krila, da li dovoljno jaka za ovdašnje bure i oluje, teško je u ovom trenutku prognozirati.
Grubo rečeno, Miliću su otišli i mladi i iskusni, ostali su – lojalni. Budući da se i oko pitanja kome je sam Milić lojalan odavno pletu razne priče, može se smatrati izvjesnim da njegov ostatak SNP-a na nekim budućim izborima može da se bori tek za opstanak. Ne mora da znači da će opoziciona scena u Crnoj Gori time izgubiti, prosto zato što se u Milićevo opozicionarstvo odavno malo ko mogao zakleti.
Mala je ovo država, na prošlim izborima dvije srpske partije rasule su oko deset hiljada glasova. Zbog toga priča o pretjeranom usitnjavanju na političkoj sceni nije besmislena, nego za opoziciju opasna.
Nije samo SNP. Odavno stižu priče o tome kako se Demokratski front, najjača i najopozicionija grupacija, teško drži na okupu. Na drugoj strani, iz Fronta najčešće tvrde kako samo traže najbolji način za buduće djelovanje. Zasad se može primijetiti da to malčice predugo traje.
Ovih dana Vijesti su objavile, već famozni mejl, u kojem, navodno, Koča Pavlović, poslanik Pokreta za promjene, predlaže partijskim drugovima da nađu zamjenu za lidera DF-a Miodraga Lekića. Pavlović je osporio autentičnost mejla i optužio Vijesti da su objavile ,,udbin uradak”. Razmijenjene su teške riječi.
Izvori Monitora iz Demokratskog fronta kažu da, iako se oko aktuelnih prepiski digla velika buka, ona ne mora odrediti sudbinu ove organizacije. Ne samo što razlaganje Fronta na proste činioce ne može donijeti ništa dobro ni jednom od njih, već i zbog snage koju, pokazali su prethodni izbori, ima dio Fronta koji ne pripada ni jednoj partiji.
Front je, ne treba zaboraviti, na posljednjim parlamentarnim izborima imao 82.773 glasa, što je snaga kojoj ni Nova ni PZP nikad za svoga života nijesu bili ni blizu. Na drugoj strani, za razliku od DPS-ove strogo kontrolisane mašine, glasači Fronta nijesu skloni da se postroje iza Miodraga Lekića, sve i kad bi on bio osoba sklonija želji da postrojava, nego što jeste.
Iako se kroz priču o sudbini Fronta uporno provlači da bi iz njegovog eventualnog raspada mogao profitirati Građanski pokret tako što bi privukao dio Fronta iz Građanskog kluba, takva kombinatorika slabo je zasnovana u realnosti. Građanski pokret nije prijetnja Demokratskom frontu – njihovo odvojeno djelovanje, međutim, moglo bi proizvesti ozbiljnu prijetnju za vlast.
Ništa se neće uraditi samo. Pad se može pretvoriti u let, ali ne sam od sebe. Dugo najavljivanom planu djelovanja DF-a ni uz nadljudske napore ne mogu se još nazrijeti ni obrisi. Jedini ko može da se iole nada da će od priče o vladi demokratskog jedinstva vidjeti ikakvu fajdu je Ranko Krivokapiće. Eto, on je fini i razgovara sa opozicijom, možda će napustiti DPS i, simbolično 14. februara, objaviti novu ljubav. Dušu dalo za Prvi april.
Do narednih izbora nema mnogo više od godinu i po. Pametnome – dosta.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice