Povežite se sa nama

Izdvojeno

OPOZICIJA I VLAST: Ko se kome približava

Objavljeno prije

na

Tezu da možda Zapad u Crnoj Gori trasira neki treći put bez Đukanovića i ostalih koji drže živim politike devedesetih, podgrijale su ove sedmice nove izjave iz Vlade, ali i opozicije

 

Vidi se  iako se prikriva: stvaraju se mostovi između djelova opozicije i vlasti.  Znakova ima.

Prošle sedmice Memorandum o saradnji potpisale su  male partije vlasti –  URA, SNP, CIVIS i opozicione manjinske partije. To se sa različitih  adresa tumačilo kao put ka prekompoziciji na političkoj sceni, i manjinskoj vladi, što su potpisnici  demantovali.

Potom je ove sedmice  lider SDP-a, Raško Konjević, potvrdio da se povezuju i partije vlasti i opozicije koje nijesu potpisnice Memoranduma. Objašnjavajući zašto je opozicija 13. decembra odustala od Inicijative za  smjenu Vlade, on je potvrdio: ,,Postoje određeni signali da bi pojedine strukture iz parlamentarne većine bile sklone da, u saradnji sa opozicijom, prekinu mandat ovoj Vladi. Mi smo to odlaganje napravili da bismo investirali u izgradnju povjerenja, a ne da bismo otvorili raspravu o povjerenju Vladi”.

Opozicija je povukla Inicijativu, jer je, tvrde iz  DPS-a,  DF najavio da će podnijeti inicijativu za skraćenje mandata Skupštini.  Da li  DF daje signale opoziciji ili neka druga vladajuća partija, Konjević nije objašnjavao.

Ako je cilj formiranje nove vlade, i dalje nije jasno, na koji način se to planira postići. Kako je Monitor u prošlom broju pisao, potpisnice Memoranduma, manjinsku vladu ne mogu formirati bez podrške DPS-a ili , DF-a. One imaju ukupno 14 mandata.

DPS je saopštio da potpisnice Memoranduma imaju ,,otvorena vrata“ ukoliko je taj dokument  put za manjinsku vladu, naglasivši da ne žele uslovljavanja. Demoratski front, krajnje neobično, pošto je po nekim verzijama konačni cilj pregrupisanja isključivanje  njihovog učešća u vladi, nije imao grku riječ za SNP i lidera te parije Vladimira Jokovića, koji je potpisao Memorandum. Ubijeđeni su, saopštio je Andrija Mandić, da Joković neće izdati. Demokrate su se izjasnile da oni neće podržati Memorandum ukoliko se u njega ne ugradi odredba da DPS neće činiti vlast ,,u bilo kojoj formi i obliku”.  Potpisinice Memoranduma nijesu bile jasne da DPS neće ući u  kombinatoriku u bilo kom obliku. Otuda, čini se, Demokrate ostaju van novih političkih prekomponovanja.

Lider URA-e Dritan Abazović saopštio je ove sedmice da ,,URA sa ovakvim DPS-om neće imati nikad ništa”.  To je  opet otvorilo pitanje da li se to dugoročno računa na drugačiji,  reformisani DPS bez Đukanovića.  Da su reforme toj partiji  neophodne, ove je sedmice, da li slučajno,  saopštio na hrvatskom javnom servisu i Đukanović. On je potom na Anteni M primijetio da postoji ,,određeni zastoj” u odnosu određenih krugova međunarodne politike prema ,,neminovnosti povratka” te partije na vlast.  Ali i da, kako je rekao,  iste adrese smatraju da je nova vlast ,,neuspješan eksperiment”.

Možda   adrese o kojima govori Đukanović koordiniraju neki treći put za Crnu Goru. Bez Đukanovićevog DPS-a, kao simbola korupcije i zarobljenih institucija, ali i bez politika kakvu praktikuje DF.

Tu tezu podgrijala je i izjava Dritana Abazovica, koji je ove sedmice ponovio da ,,očekuje iznenađenja iz Vašingtona koja će uticati na rasplet političke krize u Crnoj Gori”. Od odlaska Abazovića u Vašington, te njegovog tamošnjeg sastanka sa visokim američkim zvaničnikom Gabrijelom Eskobarom, govori se o mogućem modelu prelazne, manjinske vlade, koju bi krstio Zapad.

Eskobar je tokom posjete Crnoj Gori saopštio da SAD ne vide Demokratski front kao partnera. Tada je otvoreno  i pitanje da li je Đukanović na crnoj listi SAD-a,  zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.

Da li je Eskobar prilikom razgovora nesto došapnuo i Đukanoviću, ostalo je iza zatvorenih vrata predsjednikovog kabineta, u kom je, tokom posjete Eskobara, sudeći po saopstenjima nakon sastanka, vladala panika. Očito je, da i Abazović zna za iznenađenja iz Vašingtona. Lider URA-e  pohvalio se ranije da je on taj na vladajućoj sceni koji ,,ima međunarodne kontakte”.

Da Đukanovićevo vrijeme prolazi pokazali su i posljednji lokalni izbori. DPS je u sve tri opštine u kojima su izbori održani – Mojkovac, Petnjica, Cetinje, zabilježio pad podrške. U Petnjici je ipak zadržao apsolutnu vlast. Iako je osvojio najveći broj mandata u druge  dvije opštine, zbog toga što nema koalicioni kapacitet,  sve sem apsolutne pobjede za višedecenijsku partiju vlasti znači – poraz. Znaci gubitka Đukanovićeve moći vidjeli su se ranije  na Cetinju, prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog šefa policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli.

I Memorandum koji su manjinske partije poptisale, pokazuje da Đukanovićevo vrijeme prolazi. Te partije su bile  tradicionalni koalicioni partneri DPS-a. Đukanović je ljetos  organizovao sastanak opozicionih predstavnika, pokušavajući da preduhitri eventualna pregrupisavanja i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Izgleda uzalud. Manjinske partije su potpisivanjem Memoranduma sa dijelom parlamentarne vecine dale znak da postoji i drugačija politička kombinatorika. I da postoji možda model vlade u kojoj će se manjine naći,  a da u njoj ne budu ni Đukanovićev DPS, ali ni DF.

,,Nije toliko bitan sadržaj Memoranduma koliko to što su se za stolom našle partije koje čine  vlast i opoziciju, odnosno manjinske partije koje su do sada svi pozivali da budu dio parlamentarne većine. Mislim da je ovo veliki korak, da je to desetkovanje na neki način i Demokratske partije socijalista  koja se uvijek pozivala na to da su te partije bezrezervno uz njih i da to nas odvlači od referendumske politike podjele na dva bloka”, prokomentarisao je ove sedmice Abazović.

On je u intervjuu podgoričkim Vijestima nagovijestio da je model manjinske vlade ipak moguć, iako je prethodno bio izricit da  Memorandum nije ,,pakt o manjinskoj vladi”

,,URA podržava aktuelnu Vladu. Vrlo iskreno je podržavala od početka. Na kraju mi smo i ponudili model ekspertske vlade i mi ostajemo posvećeni tome. Ali, mi ne možemo da zatvaramo oči ako ova Vlada ima problem sa parlamentarnom većinom”, ocijenio je. ,,Nismo spremni da skrštenih ruku gledamo kako su institucije sistema i dalje zarobljene, kako parlamentarna većina ne funkcioniše, ni zakoni koji su bili presudni, kao što je Zakon o državnom tužilaštvu oko kojeg smo se toliko namučili”.

Da su i  evropske adrese  uključene u zbivanja jasno je iz više izjava njihovih zvaničnika. ,,Vlada Crne Gore trenutno nema većinu u parlamentu i to treba da se riješi”, kazao je specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga pitanja na Balkanu, Miroslav Lajčak. Francuski ambasador u Crnoj Gori Kristijan Timonije pozdravio je potpisivanje Memoranduma. A, nekako,  ukazao da je Đukanovićevo vrijeme prošlo.

,,Najzad evropski program koji prevazilazi trvenja između većine i opozicije… Treba uspostaviti efikasnu parlamentarnu većinu kako bi se postigao normalan institucionalni okvir – Evropa će integrisati samo funkcionalne države lišene uticaja političko-ekonomski-porodičnih grupa čije je vrijeme prošlo“, ocijenio je on u intervjuu podgoričkim Vijestima.

U moru nejasnoća jasno je: Crna Gora ne može naprijed ni sa Đukanovićem, ali ni sa onima koji danas žive u  devedesetim.

 

NOVI LIDERI, STARE PRAKSE

Ako Crna Gora želi da krene nekim novim putem, jasno je da novi lideri ne bi smjeli koristiti stare prakse, kojih smo se nagledali  u doba Đukanovića.  Ipak, one su i dalje tu.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora upozorila je potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,prijavi poklon veći od 50 eura – put u Dubai, koji je platio vlasnik Porto Montenegra”.

Iz MANS-a su podsjetili da je u toku postupak po njihovoj prijavi protiv predsjednika države Mila Đukanovića, zbog njegovog putovanja u San Trope, koje je platio Duško Knežević.

Abazović je, odgovorio u Đukanovićevom stilu. Kazao je da njegov put u Dubai nije bio vezan za Vladu i koštao je nula eura: ,,Otišli smo o njihovom trošku, bili tamo o njihovom trošku, iskoristili smo priliku da odemo na Ekspo i treba sada da se bunimo”, poručio je Abazović.

Crnoj Gori trebaju zvaničnici koji znaju da je neprihvatljivo da im puteve po bijelom svijetu plaćaju moćni vlasnici privatnih biznisa. Čak i kad to nije protivzakonito. Novi liuderi bi morali biti drugačiji i po tome što drže do dostojanstva državne funkcije koje obavljaju. Time i države.

Milena PEROVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo