Crnogorski parlament ovih dana neodoljivo podsjeća na maštu trogodišnjaka. Sve može. Depeesovci ispitani zbog afere Snimak nijesu zloupotrebljavali državne resurse. Sava Grbović Džigi je samo biznismen koji je navratio u parlament da porazgovara sa poslanicima o porezu. Dragan Brković je, kako je sebe nazvao pred skupštinskom Komisijom za kontrolu privatizacije – ,,radnička majka”.
Od smijeha da – pukneš. Nego, da Brković ne bi, kao ove sedmice pred parlamentom, opet tvrdio da se protiv njega vodi „nezapamćena medijska haranga”, hajde da pogledamo šta su on i slične mu crnogorske „radničke majke” uzele od majke domovine a šta su od njih dobili njihovi zapošljeni.
DRAGAN BRKOVIĆ: On je živ dokaz – kad ti je Milo Đukanović kum, država ti mora biti majka. Počelo je sa privilegovanim poslom sa KAP-om, u kom je Brković zaradio stotine miliona eura, između ostalog i zahvaljujući privilegovanom statusu Vektre kada je KAP pošao u stečaj. Vlada je tada Vektru proglasila inostranim povjeriocem, isplativši joj odmah i mimo drugih državnih preduzeća stotine miliona eura.
Kako počelo, tako se i nastavilo. Preko divlje sagrađene Vektre koju vlasti nijesu srušile već kupile mnogo skuplje od tržišne cijene, do privatizacionih ugovora koje Brković po pravilu bez sankcija krši.
Iako je odavno prekršio ugovor o kupovini HTP Boka, te nije uložio 64 miliona koliko se obavezao, Vlada nije učinila ništa. Đukanović ne samo da je uporno odlagao Brkoviću rok da ispuni obaveze, nego je za prekršeni ugovor optužio državu. Ako je i tako, zar zbog toga premijer ne bi trebao biti odgovoran? Nije to pominjao. Nije pojašnjavao ni zašto se Vlada obavezala da Brkoviću u slučaju raskida ugovora, pa čak i njegovom krivicom, vrati 70 posto uloženog.
Ogromnu imovinu HTP Boka, stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovnog prostora Brković je založio zaduživši se kod banaka za stotine miliona eura. Gdje je završio novac? U HTP Boka sigurno nije.
Lider PZP Nebojša Medojević tvrdio je da Brković nije stvarni vlasnik imovine do koje je došao uz izdašnu pomoć države. ,,Najveći dio opljačkanog novca završio je pod kontrolom šefa režima. Zato je Vektra i imala punu zaštitu Vlade”.
Ista je priča i sa kompanijom Jakić na sjeveru koju je Brković preuzeo za 1,6 miliona eura nakon referenduma, uslovivši kupovinu koncesijama na 30 godina. Vektra je koncesiju dobila i pored toga što je konkurentska ponuda PV kompanije bila veća za 20 miliona eura. Na kraju, umjesto ,,najveće industrije na Balkanu”, kako je obećavao Brković, Vektra je pošla u stečaj. Stečaj je uveden na zahtjev OTP banke zbog neizmirivanja kredita od 73,6 miliona eura. Kompanija OTP faktoring podnijela je krajem novembra 2011. godine zahtjev za uvođenje stečaja i u ostale Brkovićeve kompanije zbog stotina miliona eura kreditnog duga.
Prema računici Medojevića, Vektra je od domaćih i stranih banaka uzela od 150 do 200 miliona eura, dok je u projekte od Herceg Novog do Pljevalja uložila približno 50. Ostatak je, tvrdi, iz Crne Gore iznijet i brižljivo sakriven
Šta su dobili zapošljeni od Brkovića, naše ,,radničke majke”?
Radnici HTP Boke su ovog ljeta ispred hotela Plaža štrajkovali zbog sedam neizmirenih plata, šest nadoknada za prevoz, dva regresa, neisplaćenih poreza i doprinosa za tri godine.
,,Radim preko 30 godina u Boki. Ni socijalnog programa, niti plata, ni prevoza”, požalila se tada za Radio Jadran Tonka Bulatović, radnica hotela Plaža.
Ništa bolje ni u Jakiću. Kada je otišla u stečaj u maju 2012. godine ta kompanija je radnicima dugovala 12 plata. I još duguje. Radnici su štrajk glađu najavili za avgust ove godine. Tokom 2009. godine isto su čekali devet zarada. Prethodno je zbog štrajka Brković otpustio sindikalnog vođu. Radnička majka, šta ćeš.
Predraga Sokovića, otpuštenog predsjednika sindikata inspekcija je vratila na posao, da bi, nakon što mu je istekao jednomjesečni ugovor o radu, bio opet otpušten skupa sa još 18 radnika koji su s njim štrajkovali. Domaći tajkuni, šta ćeš. ,,Tamo radnike tretiraju kao robove. Ko nije spreman da šuti i trpi – ide iz firme”, govorio je Soković.
Brković je privatizovao i nekadašnju Rumijatrans i Moračatrans, integrisao ih i preimenovao u Horizont logistics, koji je odmah potom likvidirao. Radnici su ostali bez posla.
VESELIN BAROVIĆ: Poznat kao kralj stečaja, jedan je od najvećih posodavaca u Crnoj Gori, bar kada je u pitanju broj kompanija koje kontroliše njegov Eurofond.
U portfoliju Eurofonda su – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasica Rada… Nekada je posjedovao i udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.
Istovremeno Barović zapošljava nesrazmjerno mali broj radnika u odnosu na broj firmi koje kontroliše. Razlog je jednostavan: najveći broj preduzeća odmah nakon privatizacije uvodi u stečaj, a radnike šalje na Biro rada.
Uvodeći kompanije u stečaj, Barović i njegovi partneri iz Eurofonda zarađuju na vrijednim nekretninama. Manjinski akcionari optužili su ih i da su insajderskim trgovinama izvukli novac iz fonda i prebacili ga na sebe i svoje firme.
Radnici ulcinjske Solane, njegove najvrednije kompanije i rijetke u kojoj još ima zapošljenih, odavno upozoravaju da Barović i njegovi i za tu kompaniju planiraju isti scenario.
Barović je Solanu, prema tvrdnjama MANS-a, kupio za svega 800.000 eura. Vrijednost njenih nekretnina nakon što je Barović preuzeo, a zahvaljujući izmjenama namjene njenog zemljišta koje su odradile vlasti, skočila je prema računici MANS-a na – milijardu. Umjesto obećanih milionskih investicija, u Solanu je uveden programirani stečaj još 2003. zbog duga od 13.000 eura.
Iz Sindikata Solane saopštili su nedavno da je stečajna uprava tog preduzeća planirala da ubrzo sve radnike pošalje na Zavod za zapošljavanje. Saopštili su da ih uprava šikanira i tjera da potpisuju ugovore na određeno vrijeme.
,,Ostaviću vas sve bez posla”, prijetio je Barović policajcima koji su ga uhapsili nakon što je fizički napao radnike u hotelu Maestral. Da li je njih, al više stotina radnika jeste nakon što je u stečaj uveo Izbor Bar, AD Fjord, bjelopoljsku fabriku vode Bjelasica Rada. Rada je u stečaju od 2008. zbog duga od 118.000 eura, iako su njegove nekretnine znatno vrednije.
Oko 50 radnika cetinjskog hotela Grand najavili su 2010. godine da će podnijeti krivične prijave protiv uprave zbog krivičnog djela prouzrokovanja stečaja i lažnog stečaja. Eurofond ih je stečaj uveo zbog duga od 45 hiljada eura. Radnicima hotela dugovalo se 20 plata.
ZORAN BEĆIROVIĆ: Dok je Barović hapšen jer je udarao tuđe zaposlene, Bećiroviću, još jednom Đukanovićevom prijatelju, tužilaštvo je aminovalo da svoje slobodno šamara.
Iako su ga trojica zaposlenih prijavili zbog fizičkog napada, protiv njega nije pokrenut postupak jer su radnici koji su ga prijavili, objasnili su iz tužilaštva, na obrazima imali ,,samo crvenilo”. Sitnica. Majka bila – majka mila.
I za Zorana Bećirovića se tvrdi da je tek maska za bogatstvo Đukanovića. Njegova kompanija dobila je budvanski hotel Avala iako je bila bez novca na računu i bez iskustva u hotelijerstvu, na osnovu presude Đukanovićeve sestre Ane Kolarević. Nakon te presude ona je napustila sudstvo i postala pravna zastupnica Bećirovićeve Beppler and Jacobson.
Carstvo se širilo. Osim Avale Bećirović je privatizovao hotele Bjanka i Lipka u Kolašinu, te Ski centar na Bjelasici. Njegovi su i milioni kvadrata zemlje na sjeveru od kojih je preko 700 hiljada kvadrata uknjiženo odlukama državnih organa.
Ispalo je da je familija Đukanović legalizovala svoje. Prva banka nedavno je preuzela od Bećirovića hotel Lipka zbog duga od 2,5 miliona eura. Eto ti prijateljstva.
Niko se nije ni osvrnuo na 48 radnika hotela koji su ostali bez posla, radne knjižice im ostale zarobljene u firmi koja im duguje plate i doprinose. Još su tamo. Radnici su saopštili da su Bećirovića tužili Osnovnom sudu u Kolašinu ali da ročište još nije zakazano. Ne mogu da stupe u kontakt sa Bećirovićem, a ni inspektori rada im se, kažu, više ne javljaju na telefon.
Bećirovićeva kompanija Ski rizort – Kolašin 1450 četiri godine nije uplatila nijedan cent u budžet po osnovu poreza, a državi i radnicima duguje 325 hiljada eura za bruto zarade, saopštio je nedavno MANS. Kompanija je prodata Bećiroviću početkom 2007. godine za oko pola miliona. Kvadrat skijališta Bećirović je dobio za oko četiri eura, dok se na susjednim parcelama na istoj lokaciji, u tom periodu, kvadrat kretao oko 65 eura, ukazali su iz MANS-a.
DARKO ŠARIĆ I SAFET KALIĆ: Kada je opustošen sjever i fabrike, jedna po jedna ugašene, gotovo jedini poslodavci u tamošnjim gradovima, ne računajući lokalnu administraciju i nešto trgovine postali su – narkobosovi.
Što su bili braća Darko i Duško Šarić u Pljevljima, to je Safet Kalić u Rožajama. Sirotinjska majka, kažu oni što su im zahvalni na milosrđu ili radnom mjestu. Najpoznatiji narkobosovi sa sjevera, do skora uvaženi poslovni partneri vrha vlasti, te su veze dobro koristili, ali za razliku od kumova, kod njih se nije štrajkovalo.
Slično je i u Srbiji. Četiri godine nakon što je država preuzela privatizovana preduzeća od Darka Šarića, stanje u većini njih gore je nego dok im je on bio vlasnik i uglavnom se nalaze na ivici opstanka, utvrdili su novinari Centra za istraživačko novinarstvo Srbije.
Ne štrajkuje se ni u kompanijama koje je preuzeo premijerov brat Aco Đukanović. Kod njega su u Prvoj banci zapošljene mnoge supruge DPS funkcionera i ministara, pa, vala, ne ide. A i plate dobre. Naše je, ne štede.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice