Kamp 1 na Koniku, nakon 13 godina: 150 porodica romske i egipćanske populacije, raseljenih sa Kosova, opet pod šatorima. Baš kao i kada su prije više od decenije stigli u Crnu Goru tražeći utočište. Privremeni smještaj, trošne barake koje su dobili u naselju Konik, potrajao je. Prije skoro dvije sedmice kamp je zahvatio požar i skoro sve barake su izgorjele. Više od 800 ljudi ostalo je bez krova nad glavom.
Stanovnici Kampa 1 na Koniku samo su manji dio onih koji su nakon ratnih dešavanja na Kosovu 1999. godine stigli u Crnu Goru. Samo od oktobra do decembra 1999. godine registrovano je 32. 040 raseljenih lica sa Kosova.
Crna Gora je, generalno, prihvatila izbjeglice i interno raseljena lica koja su činila više od 20 odsto ukupne populacije Crne Gore, ali nije imala relevantno zakonodavstvo koje predviđa bilo kakvo održivo rješenje za njih. Međutim, pomoć je stizala od međunarodnih organizacija – UNHCR-a, SDC-a, Help-a. Izbjeglim Romima i Egipćanima sa Kosova dati su porodični kartoni za evidenciju humanitarne pomoći. I šatori u kojima su pokušavali da bar na trenutak zaborave kroz šta su prošli i šta su sve izgubili.
Uz pomoć UNHCR-a, SDC-a i Help-a izgrađene su im konačno montažne barake a Komesarijat za raseljena lica Vlade RCG trebalo je da nađe neko održivo, trajno rješenje.
To je trebalo da riješi Nacionalna strategija za trajno rješenje pitanja izbjeglica i interno raseljenih lica, usvojena u martu 2005.g od. Cilj strategije bio je da se u naredne tri godine iznađe optimalno rješenje za raseljena i interno raseljena lica koja borave u Crnoj Gori. Strategija je ukazala na repatrijaciju, lokalnu integraciju i odlazak u treće zemlje. Od 2005.godine u cilju održivog povratka interno raseljenih lica na Kosovo Zavod za zbrinjavanje izbjeglica učestvovao je sa UNHCR-om i Danskim savjetom za izbjeglice u realizaciji projekta „Idi-Vidi”. Porodice koje su bile zainteresovane za povratak imale su mogućnost da preko različitih aktivnosti (posjeta mjestu ranijeg prebivališta, sastancima i susretima sa predstavnicima privremene Vlade Kosova, lokalnih organa vlasti) saznaju o mogućnostima povratka i steknu pravu sliku o situaciji u mjestu porijekla.
Zavod za zbrinjavanje izbjeglica je saopštio da je preko 300 porodica pokazalo interesovanje za povratak u mjesto porijekla. Većina raseljenih se odlučila za lokalnu integraciju. Nadležni nijesu realizovali ono što je za njihovu integraciju u crnogorsko društvo strategijom planirano. Umjesto toga,donijeta je nova strategija.
Strategija za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 2008-2012 je za stanovnike kampa bila zračak nade u onim tmurnim i neizvjesnim vremenima. Vlada je septembra 2009. godine usvojila i Akcioni plan za rješavanje statusa raseljenih lica koja borave u Crnoj Gori. Nažalost, za stanovnike kampa skoro se ništa i nije promijenilo. A sad su opet u šatorima.
Prije nego je kamp izgorio potpredsjednik Nacionalnog savjeta Roma i Egipćana Muhamed Uković upozoravao je da postoji opasnost od požara.
,,Da li je potrebno podsjetiti na izgubljene mlade živote u prethodnih nekoliko godina u požarima u nekoliko naselja gdje žive Romi i Egipćani. Neke opštine dobile su značajna finansijska sredstva za poboljšanje uslova stanovanja Roma i Egipćana, a projekat nisu ni započeli, a kamoli priveli kraju. Od planiranih finansijskih sredstava za realizaciju ciljeva Strategije 2008-2012. Vlada je odvojila oko 30 posto od ukupno planiranih sredstava, ostalih 70 posto je otišlo ko zna gdje”, saopštio je Uković. On je podsjetio da je Vlada obećala da će samo za prvu godinu implementacije ovog dokumenta obezbjediti 400.000 eura.
U organizaciji Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada, početkom jula, prije požara, održan je sastanak sa predstavnicima Crvenog krsta, Javnog preduzeća Čistoća, Službom zaštite Glavnog grada i Komunalne policije, u cilju sprječavanja eventualnih požara u kampovima na Koniku kao i za poboljšanje higijenskih uslova u njima. „Na području kampova Konik 1 i 2 postoji opasnost od izbijanja požara usljed visokih temperatura, i pored svakodnevnih aktivnosti nadležnih službi”, saopšteno je tada iz podgoričkog biroa za odnose s javnošću.
Požar nije spriječen. Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša saopštio je da je postavljanje šatora u Kampu na Koniku, trenutno jedino moguće i realno rješenje, te da nadležni razmišljaju o srednjoročnom rješenju, od kojih je najrealije naselje sa pokretnim kontejnerima ili kamp kućama.
Stanovnici kampa su nezadovoljni privremenim smještajem pa je stotinjak njih protestovalo ispred zgrade Vlade, a zatim su krenuli ka Crvenom krstu i UNHCR-u. Nakon sastanka u UNHCR-u, obećano im je da će za tri mjeseca dobiti krov nad glavom. Zaključkom Vlade planirano je da se obezbijedi 150 kontejnera, kao srednjoročno rješenje za smještaj ovih ljudi. Obećana je i izgradnja devet stambenih jedinica u blizini deponije za otpad glavnog grada, iako je Strategijom predviđeno da se naselja neće nalaziti u blizini deponije.
Koordinator programa ljudskih prava NVO Građanska alijansa Milan Radović je kazao da bi, s obzirom na to da su se na donatorskoj konferenciji u Sarajevu skupila značajna sredstva za rješavanje stambenog pitanja raseljenih, bilo dobro da nadležni od tog novca kupe određeni broj stanova koji su trenutno na prodaji u Podgorici i drugim gradovima i tako riješe pitanje stana za ugrožene ovim požarom.
„Nova privremena rješenja bi samo produžila agoniju ovim porodicama i izvjesno je trošila dostupne fondove za trajno rješavanje njihovog stambenog pitanja”, poručio je Radović.
Požarom u kojem su stanovnici kampa izgubili i ono malo što su stekli prethodnih trinaest godina zatvoren je krug neispunjenih obećanja i nadanja. A pod šatorima, kao i prije trinaest godina, opet tinja romska nada da će u Crnoj Gori ipak naći utočište. Uostalom, EU je pred Crnu Goru postavila uslov: mora se riješiti položaj Roma i Egipćana, a posebno raseljenih i izbjeglih sa Kosova.
Elvis BERIŠA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice