Povežite se sa nama

MONITORING

Operacija The Economist

Objavljeno prije

13 godina

na

katnic

Iz budžetskih rezervi Vlada Igora Lukšića izdvojila je 318.505 eura londonskom The Economistu zbog marketinške kampanje koju će ovaj neđeljnik plasirati u ovoj godini. Odluka o tome je donijeta na sjednici od 29. decembra 2011, Zaključci 12. januara a sve obrazloženo Informacijom o promociji Crne Gore u časopisu The Economist koju su izradili Ministarstvo finansija Milorada Katnića i Agencija za promociju stranih investicija Predraga Ivanovića. U Informaciji se Katnić i Ivanović hvale kako su svojim nespecifikovanim „naporima” dobili popust od sedam odsto, odnosno, da će kampanja Lukšićeve vlade biti niža oko 12,5 odsto od važećih u ovoj godini; sa ili bez popusta, svejedno, kampanju finansiraju poreski obveznici. Šta plaćamo?

Planirano je objavljivanje ukupno četiri kolor oglasa; jednu stranicu prirediće urednik specijalnog izdanja; internetski će se predstaviti izvjesni „ekskluzivni specijalni izvještaj” i „regionalni razvojni paket”; sponzorisaćemo i tri teme e-biltena The Economista; „sa popustom”, hvala Katniću i Ivanoviću.

„Imajući u vidu obilje događaja tokom 2012″, piše u navedenoj Informaciji, „od kojih su neki veoma važni za promociju Crne Gore kao zemlje (poput započinjanja pregovora sa EU, NATO samita, ratifikacije ugovora sa WTO – Svjetskom trgovinskom oganizacijom, itd.), cilj kampanje je da se: čitaocima prenese poruka 2012 – the international year of Montenegro; poveća svijest o ekonomskoj situaciji u zemlji; predstave potencijali za investicije; poboljša prepoznatljivost Crne Gore na međunarodnom planu”.

Objašnjavaju da će se marketingom na stranicama The Economista dobiti upoznavanje „tzv. informisane elite”, „usmjeravanje e-saobraćaja ka investicionim potencijalima Crne Gore kroz on-lajn aktivnosti” i „uparivanje događaja bitnih za Crnu Goru sa kampanjom koja bi podigla svijest o dostignućima u Crnoj Gori među evropskim liderima i donosiocima odluka”.

The Economist je u silnoj ekspanziji; ima posebna izdanja za najvažnije zemlje svijeta, tiraž raste, kao i broj pretplatnika i internetskih posjetilaca. Unazad dvije-tri godine neđeljnik je lansirao članke koji, kako bi se reklo, „ne idu u prilog” crnogorskim vlastima. No, došlo je do zastoja tokom 2011, kada se pregovoralo o marketinškom dilu sa Lukšićevom vladom: nije se pojavio ni jedan slične sadržine. Sada će The Economist objaviti komplet piar medaljona o našim prilikama, iako je do skoro tvrdio da je Crna Gora „uništena korupcijom ili nečim još gorim”.

Na primjer, The Economist Intelligence Unit (analitičko jezgro The Economista) proljeća 2009. analizira Crnu Goru, pa tvrdi da je „javna administracija slaba, narušava demokratiju u praksi”, kao „ključni izazov” markiran je „visok nivo korupcije i uticaja oganizovanog kriminala”; naša (dugo)vječna vlast, napisano je, nalikuje „hibridnim režimima”, tek nešto bolja od korumpiranih standarda u Africi i Aziji; DPS „vlada sistemom političke patronaže”.

U članku A Balkan imbroglio (Balkanski zaplet) od 8. maja 2010. The Economist je opservirao međunarodnu policijsku akciju Balkanski ratnik i refleksije na Crnu Goru. Prenio je ocjene da Milo Đukanović, tadašnji premijer, „toleriše organizovani kriminal”, te citirao šemu pranja kokainskih miliona Darka Šarića preko crnogorskih banaka koju je objavio Monitor. U tekstu se zaključuje da je slučaj sa Šarićem „pogodio reputaciju Crne Gore”.

Kako Vlada u to vrijeme nije imala marketinški dil sa The Economistom, a svjesna njegovog uticaja na globalnu „tzv. informisanu elitu”, povodom ovoga članka se oglasio upravo naš visokotiražni liričar Igor Lukšić, tadašnji vicepremijer i ministar finansija.

U pismu od 22. maja 2010. Lukšić uredništvo The Economista obavještava da su, eto, došla takva vremena, „kriminalci peru novac širom svijeta”, pa je „teško razumjeti zašto mislite da bi crnogorska reputacija mogla biti ugrožena, pogotovo što su vlasti preduzele akcije da se identifikuju oni koji su odgovorni”.

Aktuelni premijer onomad naglašava: da je Darko Šarić „srpski bjegunac” i da je oko pranja kokainskog novca preko crnogorske filijale Hipo Alpe-Adrija banke započeta istraga a da će „tužba biti primjerena”. Preskočio je činjenice: da je Šarić, u momentu kada je za njim raspisana međunarodna poćernica, uredno i bez primjedbi već bio prošao bezbjednosne provjere ANB-a i Ministarstva odbrane; da je bio pri kraju postupak dobijanja (obnavljanja) njegovoga crnogorskog državljanstva; da su mu rodna Pljevlja posljednje registrovano odredište prije nego je odmaglio u nepoznatom pravcu.

U članku The Economista, koji je Lukšić pokušao osporiti, potencirano je da se Uprava za sprečavanje pranja novca – a ona je vodila, tačnije simulirala finansijsku istragu o Darku Šariću – nalazi pod ingerencijom Ministarstva finansija, odnosno, narečenog Lukšića. Koji je, citirali smo, obećao podizanje tužbe. Ali, tužba protiv Darka Šarića pred crnogorskim pravosuđem nije pokrenuta ni dan danas – okrivljeni su samo njegov brat i jedan saradnik i to po tužbi koja je stigla iz Italije. Lukšić je, inspirisan aferom listing, sjetićemo se, nedavno demantovao da je kao ministar finansija bio u vezi sa Pljevljakom, nekadašnjom investicionom uzdanicom.

No, protestno Lukšićevo pismo nije zaustavilo seriju The Economista sa opservacijama neprijatne crnogorske zbilje; članci su pred globalnom „tzv. informisanom elitom” potkopavali reputaciju narcisa iz vrhuške DPS-a. Na primjer, smaknuće Dragana Frica Dudića, čiju je Luku Risan onomad svečano otvorio Filip Vujanović, bila je tema napisa Death in Montenegro (Smrt u Crnoj Gori) od 31. maja 2010. „Fritz is dead”, izvijestio je The Economist i objasnio veze ubijenog sa Darkom Šarićem; i dalje po redu.

Uslijedila je analiza (druge) demisije Mila Đukanovića. U članku Montenegro and the European Union : Another Balkan candidate (Crna Gora i Evropska unija: Još jedan balkanski kandidat) od 16. decembra 2010, Lukšića porede sa Jadrankom Kosor, a Đukanoviću je pandan Ivo Sanader. „Đukanović se vjerojatno nada da će zadržati uticaj iz sjenke”, pisao je londonski neđeljnik, „iako zna da je Sanader, njegov bivši kolega iz Hrvatske, to bezuspješno pokušavao, pa ga sada čeka suđenje zbog korupcionaških afera”.

Detaljan opis lika, djela i uloge Igora Lukšića objavljen je u tekstu The end of an era, possibly (Kraj jedne ere, vjerovatno) od 21. decembra 2010. Lukšić „impresionira strance” i mladost ga, za razliku od depeesovskih oldtajmera, lišava hipoteka „ratnih mrlja”. Ipak, „pitanje je koliko može ostvariti” jer se, po scenariju viđenom za vrijeme mandata Željka Šturanovića, „vjeruje da će gospodin Đukanović nastaviti svoj šou s mjesta šefa DPS-a”.

„Gospodin Lukšić ima fer šansu da bude u mogućnosti da usmjerava svoju zemlju u pravom kursu”, ocjenjivao je The Economist, „ali postoje mnogi interesi koji će ga željeti iskoristiti kao lijepo, svježe lice zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim. Veliko je pitanje da li gospodin Lukšić, ili bilo ko drugi bez preuzimanja kontrole, može raskrstiti s prošlošću”.

Podsjetili su da im je Lukšić pisao zbog „nepravednih optužbi” u slučaju Darka Šarića. „On je svjestan važnosti dobrih odnosa s javnošću”, zaključio je The Economist. Kao da su ga tipovali za budućeg klijenta koji će, novcem poreskih obveznika „zemlje uništene korupcijom ili nečim još gorim”, na njihovim stranicama dobiti „lijepo, svježe lice”.

Di Keju 200.000 eura

Kupovanje medijskih superlativa, kroz tzv. piar novinarstvo, praksa je koju Agencija za promociju stranih investicija, ali i druge vladine službe i ministarstva, široko primjenjuju godinama. Nakon objavljivanja, takvi izvještaji se citiraju kroz domaće režimske medije i stvaraju halucinaciju o „crnogorskoj tranziciji kao uspješnoj priči”.

Na sajtu Agencije za promociju stranih investicija se nalazi dvadesetak takvih članaka, od kojih je najveći broj posvećen investiciji Pitera Manka u Porto Montenegro. Piar članak je imao i jedan od domaćih Mankovih ortaka, tajkun Duško Knežević, za koga bivše službenice tvrde da iz nekog razloga voli da se predstavlja „američkim” pseudonimom Di Kej.

U vrijeme kada se samoreklamirao da je, sam ili sa povezanim firmama, „težak” milijardu eura, magazin World Finance je na šest strana u broju za septembar-oktobar 2010. objavio njegov intervju. U kojem Di Kej, još u naslovu, otkriva „toplu vodu”, naime, citirali su ga: „Preduzeća u regionu moraju sarađivati sa stranim investitorima”.

No, proljeća naredne godine, Di Kej je navodno već bio u deficitu. „Milijarda” mu se zaglavila u strmoglavljenim cijenama nekretnina. Pa je, radi podrške našem „milijarderu”, posegnuto za novcem poreskih obveznika. Vlada Igora Lukšića je sa 200.000 eura iz budžetskih rezervi maja 2011. „sufinansirala” konferenciju Balkanske inicijative za jačanje društva jugoistočne Evrope, projekat NVO Atlas fondacija. Ukratko: doveo Di Kej Vilijema Bila Klintona „u prvu posjetu Crnoj Gori”.

Di Kej je misiju okupljanja penzionisanog američkog predsjednika, Lukšića, Mila Đukanovića i ostalih trendsetera na račun i poreskih obveznika, na sajtu Atlas fondacije efektno objasnio – jednom rečenicom i jednim zarezom. Naime, Di Kej je poručio (pročitati više puta):

„Cilj ove misije je da se sinergetskim nastupom svih ovih elemenata uspostavi samoodrživ sistem sa jasnim ciljem konstantnog uspostavljanja inovativnih standarda za ekonomsko jačanje našeg društva kroz koordinisano i balansirano razvijanje projekata u oblastima novih tehnologija, ekološki održive ekonomije kao i novih metoda edukacije i liječenja”!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo