Povežite se sa nama

Izdvojeno

OPASNA JEDINJENJA NA ULICAMA MOJKOVCA: Rudnik i dalje truje

Objavljeno prije

na

U nalazu CETI-a, od 15. decembra, navodi se da  voda sa prostora bivše flotacije rudnika Brskovo, koja se krajem prošle godine izlivala u Mojkovcu, sadrži višestruko povećane materije aluminijuma, arsena, cinka, kadmijuma, gvožđa, sulfata, ukupnog azota i nitrata. Sva navedena jedinjenja štetna su za zdravlje, a dobar dio njih je i kancerogen

 

 

Voda koja sadrži višestruko veće količine od dozvoljenih aluminijuma, arsena, cinka, kadmijuma, gvožđa, sulfata, azota i drugih opasnih materija izlivala se, krajem prošle godine, u Mojkovcu, u Ulici Vojislava Šćepanovića, iz flotacije bivšeg Rudnika Brskovo.

Krajem novembra u Sekretarijatu za uređenje prostora i održivi razvoj Opštine Mojkovac sačinjena je Službena zabilješka, od strane komunalnog inspektora Vidoja Smolovića.

U njoj se navodi da je dobijena dojava da se iz kruga flotacije bivšeg Rudnika Brskovo izliva voda na javnoj površini u ulici Vojislava Šćepanovića. Na licu mjesta uzet je uzorak vode koja se izliva, da bi se izvršila labaratorijska analiza površinskih voda sa kontaminiranog područja, koja se dalje putem atmosferske kanalizacije uliva u rijeku Rudnicu i dalje u rijeku Taru.

Sljedećeg dana je načelnik Komunalne policije Opštine Mojkovac Mileta Šutović uputio Centru za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) uzorak na analizu.

Inspektor za vode Dragan Šekularac je 29. novembra  izvršio inspekcijski pregled vodotoka Rudnice. On je to uradio na inicijativu Miodraga Radulovića, glavnog inspektora za vode, Uprave za inspekcijske poslove, a u vezi ekološkog akcidenta – izlijevanja hemikalija iz bivšeg rudnika Brskovo u rijeku Rudnicu koja se uliva u rijeku Taru.

Inspektor je ustanovio da se uz pristupnI put formirala vodena akumulacija u površini od 200 kvadrata, nepoznate dubine. Dok je vršena inspekcija voda se slijevala preko puta, kao i u šahtu koja vodu odvodi u rijeku Rudnicu. Iznad pomenute akumulacije na rastojanju od 200 metara nalaze se bazeni bivšeg rudnika Brskovo koji su napunjeni vodom nepoznatog sastava.

Službenici CETi-ja su, 30. novembra, izvršili uzrokovanje površinskih voda u krugu bivšeg rudnika olova i cinka Brskovo. Pored službenika komunalne policije, uzrokovanju su prisustvovali i pripadnici MUP-a i ekološka inspektorka Irena Popović.

Predsjednik Opštine Mojkovac Vesko Delić obaviješten je 25. decembra od strane Službe komunalne policije i inspekcijskog nadzora o nalazu CETI-ja. U njemu se ustanovilo da voda sa prostora bivše flotacije rudnika Brskovo ne odgovara uslovima za ispuštanje u površinske vode zbog povećanog sadržaja susprendovanih materija: aluminijuma, arsena, cinka, kadmijuma, gvožđa, sulfata, ukupnog azota i nitrata u odnosu na propisane vrijednosti.

U nalazu CETI-a, od 15. decembra, u koji je Monitor imao uvid u uzrokovanim vodama sadržaj materija je mnogo veći od propisanog. Tako aluminijuma ima 14, dok je referentna vrijednost tri, arsena tri, referentna vrijednost 0,1, bakra 7,2, a dozvoljena vrijednost 0,5, kadmijum 0,23, referentna vriejdnost 0,1, gvožđe čak 414, dozvoljena vrijednost dva…

Sva navedena jedinjenja štetna su za zdravlja, a dobar dio njih je i kancerogen.

 

MIODRAG FUŠTIĆ, GRAĐANSKA INICIJATIVA ZDRAVI MOJKOVAC
Ugroženi stanovništvo i Tara

 

Rezultati analiza CETI-ja potvrđuju ono na šta Zdravi Mojkovac, zajedno sa građanima Mojkovca, mjesecima upozorava javnost: da negativne posledica rada bivšeg rudnika olova i cinka i danas imaju štetan uticaj na prostor i stanovništvo.  Kolika je razmjera zagađenja najbolje govori činjenica da  rudnik, koji je prestao sa radom 1991, i nakon pune 33 godine predstavlja zagađivača. Preko tri decenije nije bilo dovoljno prirodi da razgradi i ispere teške kancerogene metale sa tog prostora. Važno je napomenuti da je pH vrijednost 2.3 što je ustvari kiselina koja se odliva.

Lokalitet se nalazi u gradskom naselju i odmah pored saobraćajnice kojom se kreće stanovništvo, automobili, djeca kada idu u školu, tako da možemo pretpostaviti da se kancerogene materije šire u svim pravcima. Ono što ne raznesu prolaznici, odvodom za atmosferske vode, na kraju sve završi u Tari, trujući njene vode. Da problem bude veći, tu saobraćajnicu koristi i stanovništvo Ambarina, Bjelojevića, Pržišta kao i svi oni koji dolaze na željezničku stanicu, objašnjava za Monitor Miodrag Fuštić iz Zdrave inicijative za Mojkovac

MONITOR: Da li se šta dešavalo nakon prvih izlivanja u novembru?

FUŠTIĆ: Ista pojava se desila i tokom decembra 2023, opet nakon dužeg perioda jačih kiša. Isto se može očekivati u svim periodima obilnijih padavina. Time se nastavlja dalje ugrožavanje građana i rijeke Tare, a sam problem postaje hroničan i veoma opasan. Prema svjedočenjima mještana naselja, dešavalo se ovo i ranije s tim da nije u ovoj mjeri. Sve jame starog rudnika bi trebalo plombirati i riješiti trajno problem. Zbog čega se ranije ništa nije radilo po ovom pitanju, mi nemamo odgovor.

MONITOR: Imaju li u opštini neki plan za ovu pojavu ili lokalitet?

FUŠTIĆ: Opštinske službe su u ovom slučaju blagovremeno reagovale u granicama svojih zakonskih i stručnih mogućnosti (izašli na teren, sačinili službene zapisnike, obavijestili policiju, tužilaštvo, CETI…). Saniranje ovog lokaliteta nije samo lokalni interes već i državni. Jer, ovo ugrožava ne samo ljude i tle, već Taru koja ima UNESCO status i koja je jedan od prirodnih brendova Crne Gore, ako ne i najpoznatiji. Od ušća Rudnice u Taru, koja nosi sve ove toksikante, voda u Tari je voda niže klase. Ugrožavanjem Tare i njenog UNESCO statusa, ugrožavaju se NP Durmitor, Kolašin i Mojkovac.

Iz svega navedenog lako je zaključiti koliko su pogubne i dugotrajno štetne rudarske aktivnosti. Novi rudnik bi samo  pojačao zagađenje i maksimalno proširio dospijevanje kancerogenih čestica, naročito  kad se uzme u obzir da je planiran 200 metara iznad nivoa grada, sa dva ogromna površinska kopa i dva jalovišta. Poređenja radi, prethodni od kog još uvijek trpimo posljedice je imao jedan mali površinski kop i jedno jalovište, 52 puta manje prema zapremini u odnosu na planirana.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo