Šef pregovaračke grupe za Poglavlje 27, Milan Gazdić, podsjetio je ovih dana da je Agencija za zaštitu životne sredine prošle godine uništila 85 tona opasnih hemijskih materija, i istovremeno potvrdio da u Crnoj Gori postoji još 200 tona sličnih meterija. Bez detalja o tome gdje i kako se čuvaju
Kada je nedavno izbio požar u napuštenim objektima bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, crni i gusti dim uplašio je lokalno stanovništvo. Šta gori, pitali su se. Sadašnji vlasnik je Službi zaštite prijavio da su u skladištima bila burad sa bitumenom, ali to nije u potpunosti otklonilo sumnju da možda nisu gorjele i neke druge opasne matirije, koje su se nekada koristile i skladištile u ovoj kompaniji.
Šef pregovaračke grupe za Poglavlje 27, Milan Gazdić, podsjetio je ovih dana da je Agencija za zaštitu životne sredine prošle godine uništila 85 tona opasnih hemijskih materija, i istovremeno potvrdio da u Crnoj Gori postoji još 200 tona sličnih meterija. „Procjena je da u Crnoj Gori imamo još oko 200 tona tih hemikalija. Pripremamo jedan projekat, nadam se da ćemo uspjeti i to da riješimo“, izjavio je Gazdić za agenciju Mina.
Gazdić nije precizirao gdje se i u kojim gradovima, odnosno na kojim lokacijama, nalazi preostalih dvjesta tona opasnih hemijskih materija.
Opravdano se postavlja se i pitanje da li je otrova samo toliko? Ni za ovih 85 tona, čijim uništenjem se vlasti sada hvale, a koje su uništene prošle godine u magacinima nekadašnje beranske fabrike za preradu kože Polimka, u početku se nije vjerovalo da uopšte postoje. Tek poslije medijskih pritisaka i upozorenja mještana beranskih naselja koja su najbliža napuštenim fabrikama i magacinima, ustanovilo se da zaista postoje. Ali se tvrdilo da ih je duplo manje.
“Iako je inspekcijskim nalazom na lokaciji bivše fabrike za preradu kože Kips Polimka AD Berane konstatovano 38.270 kilograma otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja i koje su opasne za okolinu, na dan njihovog pretovara pojavilo se 85 tona, ili više nego duplo”, naveli su tada iz Agencije. Pojavilo se?
Agencija za zaštitu životne sredine, kako je saopšteno, sagledavajući ozbiljnost zatečene situacije i opasnost od daljeg neadekvatnog skladištenja supstanci koje su bila prijetnja zdravlju ljudi, riješila je problem uklanjanjem hemikalija u partnerstvu sa Hemosanom iz Bara. “Hemosan je uklonio oko 85 tona opasnih hemikalija. Intervencija koja bi koštala državu, prema procjenama ovog preduzeća, oko 350.000 eura, ovaj put je urađena kao donacija saniranju još jednog ekološkog problema u državi”, saopšteno je.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine tada su naglasili i da su podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica koje je odgovorno za dupliranje količine opasnih hemikalija u skladištu ove fabrike, ali već više od godinu nakon toga, nema informacija šta je bilo sa tom krivičnom prijavom. Ni da li se bilo ko njome pozabavio na adekvaatan način.
Mještani beranskih naselja koja se nalaze najbliže nekadašnjoj industrijskoj zoni Rudeš, godinama unazad traže od nadležnih da što hitnije preduzmu mjere za uklanjanje opasnih hemikalija koje se skoro petnaest godina nalaze u krugu bivše fabrike kože. Oni su još tada tvrdili da se u Polimkinim objektima i dalje nalazi više od pedeset tona zapaljivih i otrovnih materija koje su korišćene u procesu prerade i štavljenja kože i naglašavali da je krajnje začuđujuće što opasne hemikalije i pored brojnih upozorenja niko i ne pokušava da ukloni sa prostora gdje svakodnevno cirkuliše veliki broj ljudi, i ako se zna da se radi o supstancama koje mogu da izazovu ekološku katastrofu neslućenih razmjera.
Dok su iz kompanije KIPS, koja je prije deceniju i po privatizovala fabriku za preradu kože Polimka u Beranama, tvrdili da su hemikalije i otrovi na sigurnom, stanovnici susjednih naselja i neki od bivših radnika nisu mislili tako. “Godinama se priča da su u krugu Polimke nakon njenog zatvaranja ostale tone i tone otrovnih i zapaljivih materijala. U saznanju smo da su u skloništima ostale i velike količine boja i lakova, razređivača, kao i drugih otrovnih materijala, poput sumporne, mravlje i sirćetne kiseline”, pričali su neki od mještana obližnjeg naselja Budimlja.
Isto se moglo čuti i od bivših radnika Polimke, koji navode da su stručne ekipe morale da istraže cijeli prostor koji je pripadao bivšoj fabrici i da odstrane sve ono što bi moglo negativno da utiče na zdravlje ljudi. “Hemikalije su bile upakovane u plastične bačve, podložne isparavanju”, upozoravao je nekadašnji sindikalni lider u ovoj kompaniji Dušan Veljić. Prema njegovim riječima, opasnost je uvećavala činjenica da se radilo se o kisjelinama, bojama, lakovima i razređivačima koji su pri maloj nepažnji mogli da planu i izazovu eksploziju.
Iz KIPS-a su poručili da su oni postupili po nalogu inspekcije iz marta 2009. godine, da su izvršili sakupljanje hemikalija iz proizvodnih pogona i da su ih uskladištili u betonskom skladištu. Tvrdili su da se to skladište nalazi pod stalnim nadzorom Ekološke inspekcije i da nema nikakvog razloga za bilo kakvu paniku.
Agencija za zaštitu životne sredine prošle godine je utvrdila da je tih opasnih hemijskih materijala u Polimci bilo više nego duplo. Monitor je mnogo prije nego što je to sada Gazdić potvrdio, pisao o tome da Polimka nije jedino mjesto gdje ima opasnih hemijskih materija i ukazao na moguće lokacije u Beranama i na sjeveru države. U tom kontekstu je pomenuta i bivša fabrika celuloze i papira, ali je nakon toga vlasnik preostale imovine ove kompanije kazao da u magacinima i krugu te fabrike takvih materija nema.
Nedavno se saznalo da su vlasnici fabrike celuloze i papira bili braća Dobrosav i Dragoslav Bojović, andrijevički biznismeni u Beogradu, i da su za pola jedne akcije Energoprojekta, da bi postali većinski vlasnici tog građevinskog brenda, prodali trećem biznismeni iz Berana svih 26 hektara zemljišta i sve napuštene hale i objekte nekadašnje beranske fabrike, iz kojih ovaj izvlači sirovinu za reciklažu.
Nakon požara koji se dogodio, gustog i crnog dima, kao i neugodnog mirisa koji se te noći širio čitavim gradom, ostala je sumnja u to čega sve ima u magacinima ove i drugih fabrika. Ako je zaista kako je i prijavljeno, postavlja se pitanje otkuda bitumen u magacinima fabrike papira. Na društevnim mrežama se nakon požara u nekadašnjoj fabrici celuloze i papira pisalo kako bi Agencija za zaštitu životne sredine morala da utvrdi šta je gorjelo u Beranama, ali nije poznato da je to učinjeno. Vjerovatno i da nije.
Kada je potvrdio da postoji još 200 tona opasne hemije u Crnoj Gori, šef pregovaračkog tima Crne Gore sa EU za poglavlje 27, Milan Gazdić, morao je precizirati koje su to materije, koliko su opasne, i ono što je najbitnije, u kojim gradovima i na kojim lokacijama se nalaze. I ko može znati da se dvjesta tona kasnije neće duplirati, kao onih 38 što se pretvorilo u 85.
U Beranama se odmah pored bivših fabrika za preradu kože, kao i fabrike za proizvodnju papira, danas nalaze velika izbjeglička naselja sa hiljadama žitelja. I druga velika prigradska naselja, poput Budimlje i Beransela, proširena su do granica nekadašnjih poslovnih krugova ovih kompanija. Uostalom, toga dana se moglo i vidjeti i osjetiti da dim i neprijatna isparenja atmosferska strujanja daleko odnose, i da u takvim situacijama čitav grad može biti ugrožen.
Da se ne bi nagađalo gdje se nalazi opasni hemijski otpad, Agencija za zaštitu životne sredine je dužna da to saopšti. Malo je reći kako je interes javnosti da se takva informacija zna.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA4 sedmice