Povežite se sa nama

MONITORING

ONUFRIJE NA LITIJAMA: Nudi li se bivši ukrajinski model Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj. Iako su i Đukanović i mitropolit Amfilohije zaoštrili retoriku i poteze, obrt nije nemoguć.  I o tome svjedoči priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se  koristi u domaćim odmjeravanjima.  Mitropolija je najavljujući posjetu mitropolita Onufrija na litijama,  posebno akcentovala da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije, koju on vodi,  uživa veliku administrativnu autonomiju  od Moskve.  Da li je to bivši ukrajinski model,  jače autonomije Crkve od Beograda,  ono što Mitropolija  nudi?

 

Ukrajina, Rusija, Beograd, Kosovo –  ove su sedmice često ponavljane riječi  kada se govori o   Zakonu o slobodi vjerskih zajednica, koji je usvojen krajem godine, a koji je produbio krizu u zemlji i pokrenuo proteste i litije koje sedmicama predvodi Mitropolija crnogorsko primorska.  Ovdašnji Zakon se  sve češće pominje i koristi u pričama van Crne Gore.  Istovremeno stiče se utisak da se  rješenje koje se tiče  valjanosti Zakona,  i ne traži.   I da se on koristi u  nekim drugim, širim i većim političkim i geopolitičkim igrama.

Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore, radi ispitivanja ustavnosti Zakona, iako je još početkom januara najavljeno da će se to desiti „uskoro“.  Još čekamo I datum novog termina sastanka Mitropolije i Vlade, na kom bi se nastavio „dijalog“, i pokušalo naći rješenje koje bi zaustavilo krizu.  Na prvom sastanku, nije se mrdnulo ni milimetar s početnih pozicija.  Poslije su  mitropolit Amfilohije i predsjednik Milo Đukanović nastavili  da odmjeravaju snage, šaljući jedan drugom poruke sa skupova i preko medija.

Poreska Uprava je najavila da će naplatiti poreski dug Mitropolije,  Đukanović je na TV Face,  govoreći o Zakonu, pomenuo  velikosprske nacionaliste koji Crnu Goru hoće da „vrate pod kišobran Srbije i učine odgovornom Srbiji i sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi“,  potom u  Ženevi saopštio da je država na udaru i da postoji „otvorna sprega crkve sa nacionalističkim  vansistemskim djelovanjem“. Mitropolit Amfilohije je na litiji u Risnu pozvao  vjernike  da ne glasaju za vladajuću partiju, uključivši se tako  u lokalnu političku utakmicu.  Čini se da su  Đukanović i Amfilohije udaljeniji ove sedmice nego prethodne  kada su  lideri DF obznanili da je mitropolit blagosiljao njihov ulazak u lokalnu izbornu trku u Tivtu. To se moglo tumačiti ustupkom Đukanoviću, pošto DPS-u odgovaraju izbori u ovakvim uslovima.   No, ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj.  Zaoštravanje  odnosa ne znači da nije moguć obrt u odnosima  dva višedecenijska strateška partnera, već iskaljena  u proizvodnji krize I pružanje ruke kako bi očuvali svoja  zemljska carstva.  Đukanović ima u vidu da je je Mitropolija   najozbiljnija politička prijetnja DPS-u. I da su na litijama MPC i njegove pristalice.

Mitroplija je najavila i novitet:  u Crnu Goru ove sedmice  dolazi  „poglavar Ukrajinske Pravoslavne Crkve Blaženjejši Mitropolit Kijevski i cijele Ukrajine g. Onufrije”.

“On će, u pratnji nekoliko ukrajinskih arhijereja, zajedno sa vjernim narodom, sveštenstvom i monaštvom SPC u Crnoj Gori predvoditi Svetosimeonovsku litiju podgoričkim ulicama, od Hrama Vaskrsenja do Nemanjinog grada”, pojasnio je rektor Bogoslovije Gojko Perović.  Perović je zaboravio da napomene, da je Onufriju vaseljenski patrijarh Vartolomej oduzeo titulu i eparhije, iako formalno nije raščinjen. Onufrije je sada u stvari ruski mitropolit u Kijevu.  Da to potvrdi, oglasila se i ambasada Ukrajine u Crnoj Gori. Iz ambasade su saopštili i da “smatraju neprikladnim da predstavnik Ruske pravoslavne crkve – mitropolit Onufrije – komentariše unutrašnja pitanja Crne Gore u ime Ukrajinaca“

Vaseljenski patrijarh Bartolomej poslao je 2018. pismo mitropolitu  Onufriju, u kom mu je saopštio  da nakon Vijeća za ujedinjenje on neće moći nositi titulu “Kijevskog mitropolita i cijele Ukrajine”, jer će ta titula biti dodijeljena novoizabranom poglavaru crkve.  Titula poglavara Ukrajinske Pravolavne Crkve, Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine je  gramatom Vaseljenskog Partrijarha Vartolomeja data mitropolitu Epifaniju Dumenku 15. decembra 2018.  On je tada postao poglavar nezavisne pravoslavne crkve Ukrajine.

Ukrajinsko pravoslavlje je do decembra  2018. bilo podijeljeno između dvije glavne pravoslavne Crkve. To su  Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije, koja je reformisana  uspostavljanjem nezavisne Ukrajine. Raspuštena je prije zasnivanja nezavisne Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), čiji je mitropolit Epifanije od decembra 2018.  Druga je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijašije, čiji je poglavar Onufrije, koji je izgubio milost Carigrada.

Osnivanje PCU označilo je istorijski raskid s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Moskovske patrijaršije, okončavši tako više od tri vijeka ruske kontrole nad dominantnom religijom u Ukrajini. To je izazvalo jedan od najvećih raskola u hrišćanstvu u posljednjem milenijumu. Ruska pravoslavna crkva (RPC) prekinula je, nakon priznanja PCU,  veze s Konstantinopoljem.

Srspka pravoslavna crkva je stala na stranu Rusije. Izjasnila da jedino priznaje jurisdikciju Moskovske patrijaršije, na čelu sa mitropolitom Onufrijem Berezovskim. Mitropolit Amfilohije je početkom godine u intervjuu Vijestima kazao da “ nakon najnovije odluke carigradskog patrijarha, Vaseljenska patrijaršija za Srpsku pravoslavnu crkvu više ‘apsolutno nije’ vrhovna crkvena vlast”. Na litijama se ipak vijorila  zastava Vaseljenske partrijaršije, no pozivom Onufrija u Crnu Goru,  postavlja se pitanje da li to Mitropolit Amfilohije  još otvorenije u ukrajinskom sporu staje na rusku stranu.  Dajući Đukanoviću podsticaj  za “odbranu države, od nacionalističkog vansistemskog djelovanja   s centralom u Moskvi“.

Đukanović tako želi da se prikaže kao garant stabilnosti u regionu, čuvar demokratskih  i prozapadnih vrijednosti.  U tom smjeru stigla je i izjava  pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalng izaslanika za Zapadni Balkan Metjua Palmera.  On ne vidi problem u Zakonu, ali problem traži gdje i Đukanović.  “Dezinformacije koje se šire o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori su namjerna provokacija, za koju je prije svega odgovorna Moskva”, saopštio je Palmer u intervjuu za Glas Amerike.  Problem je samo u tome što se ono što Đukanović govori, ne poklapa sa onim što je Crna Gora postala pod njegovim vođstvom.  Od rata do korupcije i kriminala, i konačno zaustavljanja zemlje u procesu evropskih integracija. Do sada je svijet zatvarao oči pred tim faktima, tretirajući ga kao branitelja  zemlje i regiona od nacionalističkih nasrtaja iznutra i spolja.  Đukanović i sada igra  na oprobanu kartu.

Priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se koristi u domaćim odmjeravanjima, ima i drugu dimenziju.  Rektor Bogoslovije Gojko Perović je,  najavljujući posjetu Onufrija,  posebno akcentovao autonomiju koju  ima Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije.  “ Autonomija koju ona ima u odnosu na Moskvu, spada u primjere najšire moguće autonomije u cijelom pravoslavlju. UPC ima svoj Sinod, svoga poglavara koga sama bira i ta Crkva djeluje isključivo unutar granica države Ukrajine. Njene veze sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom jesu čvrste i jasne, ali su, u administrativnom smislu, malobrojne”, napisao je  Perović.  Da li je to bivši ukrajinski model jače autonomije Crkve u odnosu na Beograd   ono što Mitropolija  nudi ?   Da li to može da bude tačka susreta sa Đukavićevim ambicijama?

Da  mitropolit ima izvjesnih problema u odnosu sa službenim Beogradom oko pozcije MCP pokazali su i ovonedjeljni događaji.   Odluka Poreske uprave da se nekako sjeti poreskog duga Mitropolije, izazvala je paternalističku  reakciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.  “Srbija će, ako treba, pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori, da nam ne bi oduzimali svetinje”, izjavio je Vučić.  To što je  Crnu Goru sveo na srpski, ali prvenstveno njegov lični regiončić,  nije se dopalo  Mitropolitu.  Uzvratio je:  “Hvala našem dobrom predsjedniku Srbije, ja bih njega molio to što ima, da da nekom, da do posljednjeg dinara da za Kosovo”.  Poznate su razlike između mitrpolita i sprskog državnog popglavara, oko sudbine Kosova.   Amfilohije je Vučiću poručio da nije slučajno što se na litijama brane svetinje i ujedno pjevaju pjesme o Kosovu: “Ovaj narod je organski bitno vezan jer zna da je Kosovo naše vjekovno ognjište, i Srbije i Crne Gore i svega našeg naroda i treba Kosovo sačuvati, branti”.

Samo dan ranije Vučić je izjavio  kako  vjeruje da će Srbija dobiti zahtjev da prizna Kosovo, ako planira dalji put u Evropu.  Nekadašnji zagovornik ukidanja autnomije Kosovu, sada se zalaže za razgraničenje Srba   I Albanaca i diobu teritorija.  Poznata je njegova izjava: “Nećete etničke granice i razgraničenje sa Albancima? Nema problema, da se onda spremimo za Vranje za jedno 40 godina”.  Kako god, priča o Kosovu, opet se preliva na Crnu Goru.

Iako se predstavlja kao političko krilo litija i lider DF Andrija Mandić je stao na Vučićevu stranu.  Pozdravio je njegovu volju da vrati poreski dug MCP crnogorskoj državi.  Njemu nije smetalo to što širokogrudi  predsjednik Srbije,  MCP tretira kao istureno odjeljenje srpske crkve,  države i vlasti, na teritoriji Crne Gore.

Igra traje. Crna Gora je opet gurnuta u igre devedesetih.  U igre moćnih u kojima je uvijek gubila.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting – B+ (spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik). Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik)

 

 

Vlada Crne Gore je 25. marta ove godine objavila informaciju o uspješnoj emisiji državnih obveznica na berzi u Londonu u vrijednosti od 850 miliona eura. Kamatna stopa je 4,875 odsto (41,44 miliona godišnje) dok je rok dospijeća sedam godina. Na kraju će država ukupno vratiti jednu milijardu i 140 miliona eura. Ovo je do sada najveće pojedinačno zaduženje.

Premijer Milojko Spajić kazao je da je to zaduženje bilo povoljno i da će prikupljena pozajmica biti iskorišćena za vraćanje dugova koji su velikim dijelom nastali prije smjene vlasti 2020. godine. Iz analitičkih izvještaja vidi se da najveći dio, 500 miliona, otpada na vraćanje emisije obveznica iz 2018. kada je premijer bio DPS-ov Duško Marković. Slijedi 55 milliona posuđenih od Svjetske banke 2018. i 2020. god., otplata rate Kinezima za prioritetnu dionicu autoputa prema Kolašinu od 60 miliona, otplata aranžmana Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 20 miliona, rate domaćim bankama od 57 miliona itd. Otplata duga od 60 miliona prema Dojče banci iz 2023. godine u vrijeme premijera Dritana Abazovića je jedini veći post DPS-ovski dug koji se pominje u vladinim saopštenjima.

Ministarstvo finansija (MF) je dodalo da se do kraja 2025. mora vratiti preko 800 miliona i da je novac za to uzet “po najpovoljnijim mogućim uslovima” zbog “velikog povjerenja investitora u Crnu Goru”. U prilog tome se navodi da je kamata za jedan odsto niža od zaduženja iz marta 2024. Tada se Spajićeva Vlada, preko obveznica u dolarima, zadužila 687 miliona eura uz kamatu od 5,8 odsto na sedam godina. I tada je premijer tvitovao i rekao da se radi o “povoljnim uslovima.” Prema interpretaciji Spajića, zbog tog zaduženja su “pojedini mediji i kvazi analitičari…bombardovali javnost špekulacijama, poluistinama i lažnim informacijama”. Time su “kreirali nestabilnosti na tržištu i otežali nam rad…otvoreno radeći protiv interesa sopstvene države.”

Interesantno je da je na berzi u Londonu 25. marta bila velika tražnja za crnogorskim euro obveznicama – skoro tri puta veća od iznosa zaduženja. Početna kamata je bila 5,5 odsto. Zbog velikog interesovanja kamata je prvo pala na 5,125 odsto (što je bila i prva javna informacija) i onda na 4,875 odsto. Padom kamatne stope sa 5,125 odsto na 4,875 odsto država je uštedila 15 miliona eura.

Ipak, kada se saberu ove dvije emisije obveznica sa kamatama uz prethodna zaduženja u manjim iznosima, dolazi se do “zabrinjavajućih više od dvije milijarde eura” duga za svega 16 mjeseci Spajićeve Vlade, prema riječima poslanika URA-e Miloša Konatara.

Bivša državna sekretarka MF-a Mila Kasalica je rekla za Dan da su ino povjerioci u ovom trenutku pružili “pojas spasa” 44. Vladi. “Kamata pokazuje da ni jedan povjerilac nije u gubitku, jer…na svoje ulaganje dobijaju duplo” – kada se uporede procenti zarade na drugim mjestima. Lider Pokreta za promjene (PZZ) Nebojša Medojević je novo zaduženje opisao opaskom –  Evropa sad – Grčka sjutra, aludirajući na bankrot Grčke krajem 2009. godine. Medojević je u svojoj objavi na Facebook-u upozorio da je zaduživanje radi vraćanja dugova kovitlac do bankrota. Naime, za sadašnjih 850 miliona će se na kraju platiti preko 1,1 milijarde. Onda će država morati opet pozajmiti sa kamatama 1,5 milijardi da bi vratila 1,1 milijardu i tako  dublje u vrtlog. Medojević je ranije optuživao premijera za unosne ugradnje u ovakve kreditne aranžmane Vlade i pozvao Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispita slučajeve, uključujući i prvo kreditno zaduženje od 750 miliona na početku mandata vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija.

Spajić je negirao optužbe nekoliko puta. Na osnovu dokumentacije koju je Monitor dobio za prvo zaduženje od 750 miliona i o čemu je pisao par puta, nije bilo moguće dokazati optužbe za netransparentnost i kršenje Zakona o budžetu.

Razlog sadašnje visoke kamate pri emisiji euro obveznica leži i u lošem kreditnom rejtingu Crne Gore. Zaduženje od 750 miliona iz decembra 2020. je realizovano uz kamatu od 2.875 odsto i uz puno bolji rejting Crne Gore. Poređenja radi, emisija obveznica hrvatske vlade iz te godine od 2 milijarde eura je ostvarena uz kamatnu stopu od 1,5 odsto. Svako kasnije crnogorsko zaduženje je bilo skuplje usljed pogoršanog kreditnog rejtinga.

Desetak dana prije zadnje emisije obveznica objavljen je novi kreditni rejting Crne Gore od agencije Standard & Poors (S&P) s oznakom B+ koja se opisuje kao “spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik”. U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting. Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik) kao i Albanija i S. Makedonija sa BB- ocjenama (kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan rizik).

Vijesti su objavile da je Crna Gora imala najbolji kreditni rejting (prema metodologiji S&P) 2007. od BB+. Tada je imala rejting tri nivoa iznad sadašnjeg i bila za nivo manje od ulaska u grupu rejtinga bez spekulativnih elemenata. Srbija je 2007. imala rejting BB-, dva nivoa ispod Crne Gore.

I pored ovakvih parametara, Ministarstvo finansija (MF) se istog dana oglasilo saopštenjem da je rejting “potvrdio da Crna Gora, od zemalja u regionu Zapadnog Balkana, ostaje najnaprednija u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)”. Novi rejting je, saopštili su,  “potvrda da je Crna Gora na stabilnom putu napretka, kada se radi o ekonomskim politikama i razvojnim procesima, koji su sprovedeni u mandatu ove Vlade”.

Crna Gora, zaista jeste napredovala za jedan nivo od avgusta 2024. Tada je S&P popravila crnogorski kreditni rejting sa B na B+. Međutim, sadašnja  “stable outlook” prognoza S&P teško da se može tumačiti kao “snažan pokazatelj stabilnosti i napretka koji je Crna Gora ostvarila, naročito u domenu fiskalne politike i ekonomskih reformi” kako to MF tumači. Kontekst i tabele S&P zapravo pokazuju da je “stable outlook” prognoza da će stanje ostati na nivou na kojem je sada. U sadašnjoj ocjeni naše ekonomije S&P navodi da CG ima trend povećanja trgovinskog deficita, pad turizma, smanjenja direktnih stranih investicija (DRI) i usporavanje bruto društvenog proizvoda (BDP) zadnjih devet mjeseci.

Sadašnja fiskalna slika države će se dodatno pogoršati, prema vladinim procjenama, sa rastom javnog duga sa 4,5 milijardi iz septembra 2024. (58,5 odsto BDP-a) na 5,5 milijardi u 2027. godini (63,8 odsto BDP-a). Štaviše, Vlada će zbog sadašnjeg stanja i novih potreba morati nastaviti sa pozajmicama koje će, po pravilu, biti sve skuplje. Iduće godine treba vratiti 353 miliona a 2027. godine čak 971 milion što je ukupno za tri godine (2025-2027) skoro 2,2 milijarde eura.

Takođe, važno je primijetiti da nama susjedne države nastavljaju politiku forsiranja domaćeg kreditiranja svojih potreba, dok se Crna Gora isključivo oslanja na međunarodne investitore čija jedina želja je profit od visokih kamata koje im Vlada, tj. građani plaćaju kao nijedna država u okruženju.

Slovenija je u januaru ove godine na domaćem tržištu preko emisije obveznica pozajmila 261 milion eura uz kamatu od 3,4 odsto. Srbija je isto u januaru preko dinarskih obveznica prikupila 945 miliona eura uz kamatu od 5,25 odsto. Od toga su 60 odsto bili domaći investitori. Iako je srbijanska kamata nešto viša od crnogorske, Beograd ima sve poluge monetarne politike u svojim rukama preko kojih relativno lako može ispeglati valutne razlike. Hrvatska je do sada nekoliko puta sprovela emisije na domaćem tržištu uz niže kamatne stope.

Jedna od rijetkih dobrih strana za Crnu Goru u dosadašnjem zaduživanju je neočekivano velika inflacija i kod nas i u svijetu. Neki analitičari navode primjer kineskog zajma za gradnju auto puta sa kamatom od dva odsto i dosadašnjim hedžing aranžmanima Spajića kojim je amortizirana valutna razlika između dolara i eura. Rata od 60 miliona eura bi 2014. godine ili ranije puno teže pala državnom budžetu nego 2025. godine.

Vrijeme i inflacija “jedu dosadašnji dug”. Ali dolaze nova zaduženja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirane grandiozne investicije, prema navodima premijera vrijedne oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka Zakon o državnoj imovini.  Članom 29  Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na prijedlog Vlade odlučuje – Skupština

 

 

Premijer Milojko Spajić sa delegacijom boravio je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 27. marta do 02. aprila ove godine. Već sledećeg dana po dolasku crnogorske delegacije, Vlade Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, na svečanosti koja je organizovana u Predsjedničkoj palati u Abu Dabiju.

Sporazume su potpisali  Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar vanjskih poslova, Šeik Abdulah bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika Šeika Muhameda Bin Zajeda Al Nahjana.

Saradnja će obuhvatiti brojne oblasti, sa posebnim fokusom na strateške i projekte od javnog interesa. Prije svega na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma predstavlja osnovu za projekte, koji će rapidno ubrzati ekonomski rast, otvoriti nova radna mjesta te poboljšati standard i kvalitet života, ravnomjerno raspoređujući benefite – na jugu i sjeveru zemlje. Zato naglašavam odredbu Sporazuma kojom se predviđa razvoj projekata u različitim regionima Crne Gore prvi put u istoriji vodeći računa o ravnomjernom razvoju naše zemlje“, istakao je nakon potpisivanja premijer Spajić.

Predsjednik UAE, Šeik Muhamed bin Zajed Al Nahjan kazao je da na putu daljeg razvoja države Crne Gore i njenog društva, premijer Spajić može računati na njegovo puno povjerenje i podršku.

U čast posjete predsjednika Vlade Crne Gore Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na najvišoj zgradi na svijetu, Burj Khalifi u Dubaiju, istaknuta je zastava Crne Gore.

I dok je premijer Spajić ubirao lovorike na Arapskom poluostrvu kod kuće ga nisu štedjeli. Podigla se velika galama oko teksta Sporazuma, načina na koji će planirane investicije biti realizovane, o potencijalnim lokacijama koje će investitori odabrati, o uslovima zakupa državnog zemljišta i mnogih nepoznanica oko cijele priče koja je počela pojavom jednog od najmoćnijih investitora, milijardera Mohameda Alabara na licitaciji za zakup kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Nakon burne debate u Skupštini i gotovo svim medijima u Crnoj Gori u kojima je sa svojim oštrim  kritikama prednjačio lider URA Dritan Abazović, uzdržanost prema namjeravanoj saradnji dvije zemlje počeli su iskazivati i sami članovi Spajićeve Vlade. Pojedini ministri naknadno su iskazali rezerve prema planiranim investicijama uz tvrdnje kako nisu ni vidjeli Sporazum prije glasanja o njegovom usvajanju na elektronskoj sjednici Vlade.

Uslijedila su prepucavanja saopštenjima na društvenim mrežama između pojedinih članova Vlade i koalicionih partnera skupštinske većine koja su ustalasala političku scenu u Crnoj Gori.

Prva se oglasila ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) koja je na svom nalogu na Instagramu poručila: “Na elektronskoj sjednici Vlade Crne Gore nisam podržala Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Razlog za to je što imam određene rezerve prema predloženom sporazumu. Ne protivim se investicijama – naprotiv, smatram da su potrebne Crnoj Gori. Međutim, Velika plaža je prirodno bogatstvo koje treba da sačuvamo“.

Ubrzo je preko mreže Facebook stigao odgovor iz PES-, partije na čijem je čelu Milojko Spajić.

„Na 73. sjednici Vlade održanoj 21. marta, na kojoj je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o ekonomskoj saradnji, potpredsjednik Vlade Milun Zogović (DNP) i ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) glasali su “za“.“

Međutim, „na elektronskoj sjednici održanoj 24. marta, na kojoj je utvrđen Prijedlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, potpredsjednik Vlade Milun Zogović glasao je “za”, dok ministarka saobraćaja Maja Vukićević nije glasala“, naveli su iz PES-a.

„Ukoliko se neko ne slaže sa strateškim razvojnim projektima, očekuje se da to artikuliše na Vladi, a ne da post festum na društvenim mrežama iznosi populističke poruke radi dnevnopolitičkih poena“, poručili su  i dodali da „ako neko iz vlasti ima drugačiju agendu, pozivamo ga da je jasno saopšti i preispita svoje učešće u Vladi“.

“Izostanak glasa nije čin odgovornosti, već izbjegavanje odgovornosti. Vlada Crne Gore ne donosi odluke iza zatvorenih vrata – svi članovi kabineta, uključujući i ministre iz DNP-a, bili su blagovremeno i transparentno informisani o svim materijalima, što potvrđuju i njihova učešća u glasanju. Uostalom, ako sporazumi nijesu dobri – zašto je Zogović dva puta glasao za?”, kazali su iz PES.

Oglasio se i lider DNP Milan Knežević, nejasnim pojašnjenjem redosleda glasanja za dva dokumenta, Prijedlog osnova za vođenje pregovora o ekonomskoj saradnji i drugog o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, za koje su ministri iz redova njegove partije različito  glasali. On je kazao kako nisu znali da će Sporazumi biti u nadležnosti odlučivanja Skupštine i zato su to smatrali problematičnim.

U dopuni zaključaka sa sjednice Vlada je naložila da se  Sporazum o  saradnji između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata proslijedi na potvrđivanje Skupštini Crne Gore.

Ali ostaje nejsano zašto su potpisani državni dokumenti sa Vladom UAE obavijeni velom misterije, zašto nisu javno dostupni na sajtu Vlade. Vlada tvrdi da jesu, ali je riječ samo o predlozima osnova za vođenje pregovora. Sporazuma jednostavno nema ni na sajtu Vlade ni Skupštine.

Odgovarajući na kritike i različite interpretacije sporazuma u javnosti od strane NVO, političkih subjekata i medija, u saopštenju iz kabineta premijera Spajića ističe se kako se u Prijedlogu sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji je Vlada Crne Gore usaglasila sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, jasno navodi da nacionalno zakonodavstvo ostaje na snazi i biće primijenjeno, kako u dijelu planske dokumentacije, tako i u dijelu zaštite životne sredine, izgradnje objekata i drugih propisa, sa izuzetkom u dijelu sprovođenja postupka javnih nabavki i državne imovine.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.

„Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano Članom 13 ovog Zakona“, navodi se u reagovanju Vlade.

Međutim, na planirane grandiozne investicije vrijedne, prema navodima premijera oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka i Zakon o državnoj imovini.  Članom 29  Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na predlog Vlade odlučuje Skupština.

Crnogorski parlamentarci imaju poslednju riječ (član 39) i kada se dobra u svojini države daju u zakup do 90 godina. Inače nijednim zakonom koji se odnosi na davanje u zakup državnog zemljišta nije predviđen rok od 99 godina, koji se ovih dana pominje u vezi sa mogućim ulaganjima u zaleđu ulcinjske Velike plaže.

Zakonom je predviđeno da se zakup državne imovine vrši isključivo javnim nadmetanjem ili aukcijom i na osnovu prikupljenih ponuda, odnosno putem javnog tendera. U pitanju je Zakon o državnoj imovini iz 2010. godine na osnovu kojeg je donijeta Uredba o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini, sa potpisom tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.

Na koji način Vlada planira da preskoči primjenu Zakona o državnoj imovini u korist  Zakona o javnim nabavkama nije objašnjeno. Kao ni to da li se uopšte davanje u zakup državnog zemljišta tretira kao javna nabavka roba, usluga i radova, na šta se Zakon o javnim nabavkama odnosi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris  uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit  piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.

Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.

Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila  odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.

Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.

Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da  Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je  neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao.  Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.

Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik  premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.

Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je.  Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.

Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo