Povežite se sa nama

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rješenje je široka koncentraciona Vlada

Objavljeno prije

2 godine

na

Najbolje rješenje je široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većine u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine

 

MONITOR: Avgustovski pobjednici krajem prošle sedmice potpisali su sporazum. Pregovori o resetovanju odnosa i dalje traju. Šta će od svega ispasti?

ŠARKIĆ: Potpisani sporazum, uprkos optimističkim izjavama i uvjeravanjima da je on praktično spreman za primjenu i da treba samo usaglasiti sitnice da bi se finalizovao, smatram neiskrenim, fingiranim, kao podlogu budućih svađa i međusobnih optuživanja za njegovu propast. Nadam se da griješim, ali pobjednička većina sa posljednjih izbora se za ove dvije godine pokazala kao neozbiljna, nezrela, sujetna, amaterska družina kojoj je partijski interes i rejting u susret narednim izborima na prvom mjestu, umjesto interesa građana kojeg su preimenovali u narod. Ovo mišljenje imam i na osnovu ličnog iskustva sa njima u toku pregovora koje sam vodio za vrijeme trajanja protesta Odupri se, te tada potpisanog sporazuma koji su ladno prekršili, bez obzira što se svi oni kunu u čast, poštenje, potpis pogotovu „koji nikada nijesu i neće prekršiti“, u čemu prednjače Demokrate, a inicijator sporazuma DF je tek priča za sebe.

MONITOR: Čini li Vam se realnom da će avgustovska većina postići dogovor i formirati novu Vladu?

ŠARKIĆ: Sumnjam da je tako nešto moguće, ali i ako bih se prevario u procjeni, siguran sam da bi ta Vlada bila još nestabilnija i gora po učincima čak i od prethodne dvije. Tu se ne bi znalo „ko pije a ko plaća“. U stvari, znalo bi se ko plaća. Kao uvijek, plaćaju građani, siti ovakvih političkih elita i u vlasti i u opoziciji, mada se više ni to ne  zna – ko je kod nas vlast, a ko opozicija!?

MONITOR: Predsjednik države Milo Đukanović saopštio je da taj sporazum vidi kao potez davljenika, i kazao da je Crna Gora bliže izborima nego formiranju treće Vlade. Kako komentarišete predsjednikovu izjavu?

ŠARKIĆ: Davljenici su već trideset godina građani Crne Gore kojih je sve manje, a Đukanović zajedno sa svim svojim partijama koje kontroliše, kao i pobjednici prethodnih izbora, bore se da održe svoje rejtinge, položaje, privilegije, uticaj, moć i novac – svako na svoj način. Glavna razlika među njima je, čini mi se, što je Đukanović sa okruženjem mu, za ovih trideset godina prigrabio daleko najveći dio tog klolača, dok su njegovi konkurenti sanjali da postanu isto što i on. Prava su mu konkurencija po tom pitanju. Uz to, sad im se taj san čini ostvarliv, na dohvat ruke, pa u tom bunilu pokazuju svoje pravo lice građanima, to jest „narodu“. Primjer za to su partijska nemještenja i zapošljavanja, očiglednija, raspostranjenija i nestručnija nego u vrijeme vladavine DPS-a, te vanredne, astronomske naknade koje su pojedini namještenici primali, pravdajući ih isto kao DPS – da je sve po zakonu. Moral je odavno prevaziđena kategorija kod nas, zato je uvedena zakonska, bezobzirna pljačka. Podsjetiću, i podjela funkcionerskih, n-tog broja stanova i praktično bezpovratnih kredita za vrijeme vladavine DPS-a bila je po zakonu, ali da li je bila opravdana, moralna u cilju javnog interesa?

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz najnovije  političke krize?

ŠARKIĆ: Široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većina u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine. Ta skupštinska većina bi činila koncetracionu Vladu sa obavezom izglasavanja članova  Ustavnog suda i ostalih zakona neophodnih za koliko-toliko regularne izbore. Vjerovatno tako neće biti, vjerovatno ću zbog ovakvog mišljenja biti okvalifikovan „izdajnikom narodne volje“, ali ja ne vidim drugog načina za izlazak iz očigledne krize i pravnog vakuma sa ovakvom(im) većinom(ama). U stvari, vidim – da se sve uradi po diktatu i rješenjima međunarodne zajednice – koja će vjerovatno uslijediti, što mene kao građanina vrijeđa, ali kada imamo ovakve političke „elite“, to grubo miješanje u unutrašnje stvari naše zemlje često postaje neophodno, opravdano, sa  povodom.

MONITOR: Ima li dovoljno političke odgovornosti i zrelosti da se kriza prevaziđe na najbolji način?

ŠARKIĆ: Nema, odavno. Ali tu očiglednost građani nikako ne znaju artikulisati na izborima.

MONITOR: Kako vidite ove dvije godine od avgustovskih izbora i pada DPS-a?

ŠARKIĆ: Kao potrošenu, ali što je najgore i ubijenu nadu. Istina je da smo svi previše očekivali od nove vlasti, koja, sve da je bila sastavljena od dokazanih i stručnih ljudi, istinski posvećenih dobru građana – ne bi joj bilo lako. Međutim, prva Vlada, na čijem čelu je bio Krivokapić, je bila uglavnom crkvena vlada, sastavljena mahom od amatera i kleronacionalista – sa istim takvim premijerom. Crkva je poslije „promjena“ postala – i ostala glavni politički faktor, građani su postali „vjerni narod, braća i sestre“, decenijama podsticane podjele su još više produbljene – kulminirale su, a sahrane, opela i Temeljni ugovor su bili glavna značajka te, ionako nestabilne Vlade, bez iskrene podrške u toj tijesnoj većini, DF-a prije svih.

Ministarka četiri resora Vesna Bratić, njeni javni nastupi, rad i namještenja koja je sprovela – a koja redom padaju na sudu – što ćemo mi građani plaćati, ogledalo su te Vlade.

Manjinska Vlada Dritana Abazovića, formirana uz podršku nereformisanog DPS-a, od samog početka bila je osuđena na brz pad. Uz to, Abazoviću je prioritet bio potpisivanje kontroverznog Temeljnog ugovora sa Crkvom, a ne ono zbog čega je URA dobila glasove na izborima. Umišljen o svojoj veličini, dodjeljujući sebi ulogu mesije koji je popio svu političku pamet ne samo Crne Gore nego i Balkana, okružen neformalnim društvom kao savjetnicima, ignorišući glas javnosti – prije svega one stručne (ne „patriotske“, već stručne) nije se osvrtao na dobronamjerne sugestiji i kritike. Tako je, čini mi se, zahvaljujući tom osjećaju da mu niko nije ravan, potrošio svoju obećavajuću političku karijeru, ali i nadu za onaj dio Crne Gore koji je odavno sit politike kakva se kod nas vodi decenijama od strane „tradicionalnih partija“.

Kada bih u jednoj rečenici morao da opišem „promjenu“ nastalu 30. avgusta, napisao bih da je tog datuma umjesto kavačkog klana vlast preuzeo škaljarski klan.

MONITOR:  Premijer Abazović često napominje da se uradilo mnogo. Je li u pravu?

ŠARKIĆ: I Zdravko Krivokapić svako malo izjavljuje kako je njegova Vlada postigla najviše u istoriji Crne Gore. I sve prethodne DPS vlade su postizale „istorijske, do tada neviđene uspjehe“. Evo, vidimo sami đe smo, poslije svih tih „uspjeha“ svih njih, pa i Abazavićeve Vlade.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ŠARKIĆ: DPS je imao veliku šansu da se poslije poraza reformiše, oslobodi najkorumpiranijih i u javnosti najomrznutijih partijsko-državnih funkcionera. Da je to uradio, osim što bi dobio koalicioni kapacitet, postao bi prihvatljiv i djelu glasača bivše opozicije – možda i meni samom, kada smo na djelu vidjeli kakva je alternativa. Umjesto toga, u DPS-u i dalje kolo vode ljudi koji su poharali Crnu Goru – na čelu sa Đukanovićem, apanažne turbopatriote, apanažni analitičari i novinari, uz podršku istih takvih, opskurnih  medija. Reformisani i očišćeni DPS je mogao biti lijek kako za tu partiju, tako za Crnu Goru, ali očito da je sprega njegovih najuticajnijih djelova sa organizovanim kriminalom i ,,kontroverznim biznismenima” bila jača od volje i snage da se u te reforme uđe i iz partije eliminišu najkontroverzniji funkcioneri – da ne upotrebljavam neki drugi, adekvatniji izraz.

 MONITOR: Društvo je sve više podijeljeno i sve dalje od evropskog puta. Ko je za to odgovoran?

ŠARKIĆ: Za to su odgovorni svi. Na prvom mjestu političari i pomenute  političke ,,elite”, zatim SPC sa njenim stavovima i ogromnim uticajem, a koji nerijetko izazivaju ogorčenje kod onih koji je slijepo i bez pogovora ne slijede. Svoj dio odgovornosti imaju mediji i novinari koji permanetno podstiču podjele, posebno ospkurni portali koji niču kao pečurke poslije kiše. Ne malu odgovornost snose i pravosudne institucije koje po zakonu ne sankcionišu svakodnevni govor mržnje koji dolazi sa svih navedenih adresa, a koji se uspješno ,,prima” u ,,narodu”.

Evropski put u koji se svi kao kunu, odavno je blokiran. Naš jedini evropski put postaje evropsko posredovanje u rješavanju naših problema, koje nesposobne političke elite nijesu u stanju da riješe –  ali jesu da ih naprave.

Đukanović je kazao da ga nije iznenadio sporazum pobjednika parlamentarnih izbora iz 2020. godine, rekavši da se radi o ,,metežu u kojem logikom davljenika pokušavaju da spasu što se spasiti može”.

Smatra, ipak, da je Crna Gora bliže novim izborima nego formiranju ,,treće vlade”. Davljenik najbolje shvata davljenike, zato je možda u pravu. Ponekad stičem utisak da Đukanovićevi, javno, najveći protivnici u stvari rade za njega i njegov interes, to jest da skoro sve partije, on i interesna grupa oko njega na neki način drže pod kontrolom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

To što će Netanjahu rado zamijeniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin, možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cijenjeno u svijetu

 

MONITOR: Ujedinjeno Kraljevstvo od skoro ima vladu laburiste Kira Starmera. Zbog loše ekonomske situacije, rezultat julskih izbora je bio očekivan. Premijer Starmer, međutim, kao da ne očekuje brze promjene. Da li bi ljudima u UK bilo lakše da su ostali dio EU?

GORDI: Vodi se velika rasprava o tome da je finansijska situacija u državi slabija nego što se verovalo pre izbora, što znači da će nova vlada biti primorana da odloži neke projekte i da produži osteritet koji je ostao od prethodne vlade. Mnogi glasači koji su podržali laburiste u nadi da će izvesti značajne promene-naročito u socijalnoj politici, razočarani su zbog toga. Istovremeno neki ljudi, pogotovo iz levog krila stranke, postavljaju pitanje da li je premijer Starmer odveo stranku previše na desno, tako da nije u stanju da se suprotstavi ekonomskoj doktrini konzervativaca, koja je uglavnom ideološkog karaktera.

Od samog početka svoje administracije Starmer i ministar inostranih poslova David Lammy pokušavaju da poboljšaju odnose s EU s akcentom na boljoj političkoj i ekonomskoj saradnji, kao i na smanjenju prepreka trgovini. Još nisu išli tako daleko da pričaju o obnovi carinske unije ili o ponovnom članstvu, ali nije nemoguće s obzirom na to da bi javno mnjenje sada verovatno podržalo ponovno članstvo i laburisti imaju dovoljno veliku većinu u parlamentu da bi mogli izglasati promenu politike. Ipak ne verujem da će promena doći uskoro. Starmer je oprezan i umeren političar i nema apetit da još jednom otvori raspravu koja je otkrila velike podele u društvu.

Ostaje pitanje koliko može približavanje EU pomoći sa ekonomskom krizom. Jasno je da postoji značajna šteta zbog izlaska iz Unije, ali je šteta od ideološke ekonomske politike veća-i po tom pitanju se laburisti neće mnogo razlikovati od konzervativaca.

MONITOR: Posle Bregzita, Škotska je najavljivala novi referendum o nezavisnosti. Vrhovni sud Velike Britanije je 2000. jednoglasno odlučio da je to nemoguće bez dozvole britanskog parlamenta. Tadašnja škotska premijerka, Nikola Stardžon, obećala je „faktički referendum“ na sljedećim izborima. Može li doći do promjene škotske pozicije, sa Laburustuma?

GORDI: Pitanje nezavisnosti Škotske je manje aktuelno nego ranije, uglavnom zbog toga što je Škotska nacionalna stranka, koja se najviše zalagala za referendum i nezavisnost, u velikoj krizi, a druge stranke neće da potenciraju to pitanje. Da su održali novi referendum neposredno posle Bregzita možda bi većina glasala za nezavisnost zbog neslaganja s potezom koji dramatično menja poziciju Škotske bez njenog pristanka. Verovatno je prošao taj val energije. S londonske strane, nijedna stranka ne vidi dobit od novog referenduma, a naročito nijedna od njih nema želju da se referendumska drama ponavlja svakih deset godina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Crna Gora nema umne političare, nego političke šalabajzere

Objavljeno prije

1 sedmica

na

30 Augusta, 2024

Objavio:

Crna Gora je na dobrom putu sa aspekta geopolitike, geostrategije, političkog i ustavnog određenja, ali u žižu treba staviti struku i nauku, i ne dozvoliti da sve to pozoblje dnevno politikanstvo, koje postaje puno profitabilnije

 

 

MONITOR: Konflikt na relaciji premijer – predsjednik države odražava se i na zakazivanje sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost, koja je konačno održana krajem ove sedmice. Ministarstvo odbrane tvrdi da zbog toga bezbjednost države i oficiri vojske snose ogromne posljedice. Kako to vidite?

GRAHOVAC: Psihologija je utvrdila da je najjači osjećaj muške povrijeđenosti i sujete izražen kod muškarca ne onda kada sazna da ga je zakonita supruga prevarila sa drugim muškarcem, nego onda kada sazna da ga je prevarila ljubavnica. Možete zamisliti kako to izgleda kod onih, koji su ponikli u istom političkom jatu, kao dvojica pomenutih, kada se zna da su političke opsesije jače nego što su one ljubavne. Dodatno je sve to komplikovano kada se sudare različiti ljudski karakteri – jedan tipičan politički šalabajzer, a kod drugog naglašena marljivost uz lični egocentrizam. Politička bura je neminovna.

Ranije sam u vašem listu objašnjavao da je za društveno i političko stanje u zemlji najbolje onda kada vlast udara na vlast. Tada je država spašena. Decenijama smo imali prividnu državnu i političku idilu, dok je država kontinuirano propadala. Takođe sam naglašavao da je neminovno potrebno da se u državi desi četiri do pet brzih smjena vlasti, da bi i država i društvo stabilno krenuli naprijed.

Što se tiče posljedica sukoba Spajić-Milatović, one su ogromne. Da ih ne objašnjavam pojedinačno, naglašavam da među njima je najjača posljedica po vojsku lični osjećaj pripadnika vojske kada uoče da ispred njih nemaju komandanta.  Metafora “lutaju kao guske u magli” je nastala u vojničkom ambijentu, u slučaju kada vojska izgubi komandantsko vođstvo.

MONITOR: Predsjednik parlamenta Andrija Mandić predložio je izmjene Poslovnika Savjeta, kako se više ne bi odlučivalo jednoglasno, već većinom glasova. Kako ocjenjujete taj prijedlog i šta ako bude usvojen?

GRAHOVAC: Politički gledano, svi oni su za Andriju Mandića nedozrela djeca. Iako  o državnim pitanjima Mandić i ja imamo potpuno suprotstavljene stavove, imam pozitivno mišljenje o njegovim ljudskim osobinama, koje sam uvidio dok sam radio u Skupštini Crne Gore.

Problem treba tražiti u političkoj, a ne u ljudskoj ravni. Da li Mandić zaista Crnu Goru smatra kao matičnu državu svih njenih građana, uključujući i etničke Srbe, ili  i dalje Srbiju smatra matičnom državom svih Srba? Ja to i politički, i ljudski posmatram drugačije. Iako sam po rođenju etnički Srbin, rođen u drugoj državi, otkako sam stekao biračko pravo prije nekoliko decenija, Crnu Goru smatram svojom matičnom državom. Tu pripadam, gdje mi je biračko mjesto, u Momišićima, u Podgorici. Od svih principa koje propagiraju globalisti, prihvatio sam samo jedan, a to je “razmišljaj globalno, a radi lokalno”.

Rad Savjeta za odbranu i bezbjednost je ustavna kategorija, pa je izmjena Poslovnika o radu tog organa perfidan atak na Ustav. U tome vidim pogrešnu političku namjeru predlagača.

MONITOR: Sukobi aktera koji drže vlast vidljivi su ne samo na nivou institucija, već i u predizbornim kampanjama, te u nemogućnosti uspostavljanja vlasti u lokalnim samoupravama. Kuda  to vodi?

GRAHOVAC: Pored ocjene koju sam iznio da je najveća garancija da je država spašena onda kada vlast udara na vlast, još tri parametra govore o pozitivnom smjeru u kojem Crna Gora ide. Ta tri parametra su: prvo, građani Crne Gore imaju političku svijest, što se dokazuje time kada se god pojavi novi politički subjekt, građani mu ponude šansu; drugo, građani su pokazali da imaju građansku hrabrost, jer očigledno žele da mijenjaju svaku vlast, koja nije ispunila njihova očekivanja; i treće, u Crnoj Gori je vidljiva sloboda medijskog djelovanja i sloboda djelovanja nevladinog sektora. Sve su to parametri koji govore da je država, uz sve muke, na pravom putu.

MONITOR: Otkud ovolike muke?

GRAHOVAC:  To treba posmatrati i sa istorijskog, i sa naučnog aspekta. Vladika Petar I Petrović Njegoš se mučio sa sličnim problemima, pa je izučavao situaciju koja je pratila stanje u antičkoj Grčkoj. Riječ “pizma” je riječ upravo iz te antičke Grčke, a u prijevodu znači zloba, zavist i netrpeljivost. To je u Crnoj Gori poprimilo mentalitetsku odrednicu. Umjesto da se ovim problemom bave sociolozi kulture, ova ozbiljna stvar je prepuštena, rekao bih, čaršiji.

Pshologija dokazuje da onaj, koji razmišlja unazad, koji govori unazad i koji radi unazad, on je vječiti nezadovoljnik. Takvog čovjeka niko ne može učiniti srećnim. Neko drugi mu je uvijek i za sve kriv. I ovo je u Crnoj Gori postala mentalitetska odrednica.

Kada u Crnoj Gori nekome iskažete stav da nešto treba uraditi, najčešći su odgovori “može li to kasnije”, ili “što mora sad”. Sociologija kulture objašnjava to na sledeći način – uspješan čovjek rješava problem ili izvršava bilo koju obavezu kada se pojavi prva šansa za njeno rješavanje, a nikako se ne čeka posljednja nada da bi se ista riješila. Umjesto sociologije kulture, u Crnoj Gori to objašnjava narodna izreka, koja glasi “nikad u dom”.

Ovo su milenijumski problemi i sa njima se treba suočiti. Da zaključim: Crna Gora je na dobrom putu sa aspekta geopolitike, geostrategije, političkog i ustavnog određenja, ali u žižu treba staviti struku i nauku, i ne dozvoliti da sve to pozoblje dnevno politikanstvo, koje postaje puno profitabilnije.

MONITOR: Mnogo kritika upućeno je na račun rekonstrukcije Vlade. Kako vidite taj model?

GRAHOVAC: Crna Gora je sve probala, pa neka proba i ovaj model. Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i sve ostale manjinske etničke skupine su pokazale da su pouzdan državotvorni subjekt Crne Gore. Politički subjekti koji su uvedeni u Vladu će, siguran sam, ili držati Vladu na pravom kursu, ili će oboriti Vladu, ukoliko ona krene pogrešnim putem. I jedno, i drugo je dobro za državu.

MONITOR:  Nakon donošenja Rezolucije o Jasenovcu, te reakcije Hrvatske da zabrani ulazak Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Aleksi Bečiću, dio crnogorske vlasti se nedavno, na godišnjicu Oluje, neizbalansiranim izjavama upustio u provociranje Hrvatske. Posljedice?

GRAAHOVAC: I ovaj slučaj pokazuje da Crna Gora u vlasti nema umne političare, nego političke šalabajzere, koji su opsjednuti ličnim vladanjem i ličnim materijalnim dobicima. Poslije prve note koju je Hrvatska uputila Crnoj Gori, da ima zrelih političara kao što ih nema, trebalo je uzvratiti notu hrvatskoj Vladi sa jednom rečenicom, koja glasi: “Kakve veze ima današnja Republika Hrvatska sa koncentracionim logorom Jasenovac?”. Poslije ovakve note, Vlada Republike Hrvatske bi bila u problemu. Ako bi odgovorila da ima veze, eto za nju problema, a ako bi odgovorila da nema veze, onda se postavlja pitanje zašto su slali prvu notu. Vlada Hrvatske bi se izblamirala i kod domaće, i kod inostrane javnost. Rezolucija o Jasenovcu je više od igre. Odrađen je prljavi posao za srpske klerofašiste i srpske naciste. Ne treba biti naivan, pa pomisliti da takvih u Crnoj Gori nema.

Pljevlja, Nikšić, Berane i Andrijevica se konačno moraju suočiti sa srpskim klerofašizmom i neonacizmom, pa makar oni bili i u pojedinačnim slučajevima. To je bespuće koje vodi u nestanak srpskog etnosa.

MONITOR: Kako vidite uticaj Aleksandra Vučića, vrha SPC i Milorada Dodika na region i Crnu Goru?

GRAHOVAC: Javno ponavljam da je SNS klerofašistička partija iznikla iz Šešeljevih radikala, da je SPC klerofašistička organizacija, da su Dačićeva i Vulinova partija nacističke partije, i da su svi nabrojani vlasnici svih zločina koje su Srbi počinili na eks-Ju prostoru poslednje četiri decenije.

Što se Dodika tiče, on vodi banditsku politiku vođenu malograđanskom sitnosopstveničkom psihologijom, ličnog šićardžijskog interesa.

Svi oni uvode Srbiju u problem sa izvjesnom mogućnošću da se u Srbiji desi antifašistički ustanak naroda, a u tom raspletu najveći stradalnik će biti Srbija i srpski etnos.

MONITOR: A reakcija u Crnoj Gori na taj odnos?

GRAHOVAC: Mnogi u Crnoj Gori priželjkuju da “srpski svet” u regionu još više ojača, nesvjesni da je to klerofašistička doktrina u nestanku i Srbije, i Srba.

MONITOR: Proces suočavanja sa prošlošću kao da nije mrdnuo sa mjesta. Šta je lijek za Crnu Goru i region?

GRAHOVAC: Lijek je da se eks-Ju države oslobode ratnih partija. U Srbiji je to SPS, Pokret socijalista A. Vulina (JUL Mire Marković) i SNS kao klon Šešeljevih radikala. U Hrvatskoj je to HDZ. U BiH su SDA, SDS, čiju politiku je preuzeo Dodikov SNSD i sve varijante HDZ, a u Crnoj Gori su to DPS i NSD Andrije Mandića, i sve njemu bliske partije, koje baštine vrijednosti svesrpskog sabora. Bez udaljavanja od vlasti svih njih, rat u produženom trajanju će trajati, a pomirenja i suočavanja sa prošlošću biti neće. Te partije vode rat u produženom trajanju trovačkim sredstvima, što ostavlja teže posljedice od onih oružanim sredstvima.

MONITOR: „Lijek“ koji je uspostavio Đukanović, a koji pobjednici nijesu promijenili?

GRAHOVAC: Mnogi građani Crne Gore godinama čekaju da li će i kada će DPS uzeti otklon od pogubne politike, koju su decenijama vodili. Oni su vlasnici (naglašavam: vlasnici) ratnih zločina: koncentracionog logora Morinj (vađenje na JNA pravno i moralno nije korektno, jer komandovanje Teritorijalnom odbranom je bilo u inokosnoj nadležnosti Republike Crne Gore); etničkog čišćenja Bukovice i deportacije Muslimana-Bošnjaka. DPS je vlasnica moralnog i pravnog sunovrata Crne Gore, oličenog u korupciji i ogranizovanom kriminalu, te kroz brojna nerasvijetljena ubistva.

DPS ima i strategijske zasluge za Crnu Goru. Izvlačenje države iz zone ruske mitomanije i njeno usmjerenje u prostor gdje geografski i civilizacijski i pripada, a to je Evropa; otklon od politike zločina koju je personifikovao Slobodan Milošević; samostalna i nezavisna država Crna Gora; priznanje samostalnosti i nezavisnosti Kosova, te učlanjenje države u savez odabranih društava, a to je NATO. Kada DPS sve to prizna i uzme otklon od politike i od ličnosti zbog kojih se građani Crne Gore srame, tada će građani Crne Gore javno iskazati poštovanje prema onim pozitivnim rezultatima, koje je DPS postigla. Ovo je veoma važno, a reformisana DPS je itekako potrebna međunarodno nezavisnoj, građanskoj, sekularnoj, antifašističkoj i evroatlanskoj Crnoj Gori.

Građani Crne Gore svih vjera i nacija imaju sve razloge da žive i vole svoju matičnu državu Crnu Goru.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo