Povežite se sa nama

INTERVJU

OLJA KNEŽEVIĆ, KNJIŽEVNICA: Potraga za sopstvenom suštinom

Objavljeno prije

na

Imali smo veliku zemlju i velike planove i snove, za kojima smo onda dugo bili nostalgični, a možda i dalje jesmo, samo što, nadam se, sada se bolje s tim znamo nositi. Mislim, vrijeme bi bilo

 

Dobitnica prestižne V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za 2019. godinu je Olja Knežević, za rukopis Katarina, velika i mala. Nakon objavljivanja knjige u Hrvatskoj, promocija je bila i u Crnoj Gori – u podgoričkoj knjižari Karver, u okviru festivala Odakle zovem, a nedavno u Budvi i u Tivtu. Olja Knežević je rođena u Podgorici, srednju školu je završila u SAD-u, diplomirala je engleski jezik i književnost u Beogradu, magistrirala kreativno pisanje u Londonu, a živi i radi u Zagrebu. Ovo je njena četvrta knjiga, nakon zbirke priča “Londonske priče juga” i romana “Milena & druge društvene reforme” i “Gospođa Black”.

MONITOR:  Dobitnica ste prestižne V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za 2019. godinu. Kad se prisjetite konkursa i saznanja da ste laureatkinja, kako danas gledate na cjelokupan proces?

KNEŽEVIĆ: Dobro je što sam za vrijeme trajanja konkursa završila roman i shvatila da je to moja vrsta konkursa jer nemam kružook, protekciju, književno društvance ili pleme. Ja sam prava slobodna književnica koja može da pobijedi na poštenom anonimnom konkursu. I kad su me obavijestili da i jesam pobijedila, pomislila sam – naravno: to je moja vrsta nagrade. Pisci treba da budu subverzivni, a konkursi za književne nagrade – ako već postoje – anonimni.

MONITOR: U romanu, ispripovijedanom u prvom licu, prikazan je život žene rođene u glavnom gradu Crne Gore, njeno odrastanje, susret sa mračnim svijetom. Mnoštvo je motiva u romanu, ali jedan od najvažnijih je potraga za samom sobom.

KNEŽEVIĆ: Potraga je jedna od velikih umjetničkih tema, ili jedna od glavnih tema koje su zaleđe onima, da kažem, uže specijalizovanim. Svaka se potraga preokrene u shvatanje da se traga za sopstvenom suštinom i istinom. Katarina, kao moja najstarija i najzrelija junakinja, barem do sada, to će i shvatiti. Moje dvije prethodne junakinje, Milena i Valle Black, ni na kraju romana, još uvijek nisu bile potpuno svjesne da su u hepiendu, jer su od strane autorke, mene, “ostavljene” u času građenja dobrog odnosa sa samom sobom.

MONITOR: “Katarina, Velika i Mala” je roman i o ženskoj emancipaciji. Na kom je stadijumu danas ta emancipacija?

KNEŽEVIĆ: Zavisi gdje. Na brdovitom Balkanu, žene treba da rade na solidarnosti s drugim ženama, kao i na shvatanju da emancipacija podrazumijeva slobodu izbora, a ne preobražaj u muškarca u suknji. Takođe, čitava ljudska vrsta treba emancipaciju. Potpuna emancipacija žene dogodiće se kada ni muškarce ne bude stid da kaže da su feministi.

MONITOR: U svim Vašim knjigama, pa i u ovom romanu dotičete se i teme položaja pojedinca u društvu i njegovog uticaja na čovjeka – i u Crnoj Gori, Srbiji, Engleskoj. Koliko je važno pisati o aktuelnim političkim i društvenim zbivanjima i može li se uticati preko umjetnosti kako bi se mijenjala svakodnevica?

KNEŽEVIĆ: Ne bih angažmanom po svaku cijenu zamagljivala ono o čemu želim pisati. Neki pisci su samo aktivisti, jer se i tako može dograbiti kakva nagrada. Isto tako, ne bih na silu ni izbjegavala stvarnu situaciju u društvu – koje je u mojim knjigama uvijek jedan od likova – zato što se plašim da bih se zamjerila Vladi ili Ministarstvu kulture, ili kolegama koji žive od njihovih doprinosa. Pisati iz sebe, o pitanjima koja te se stvarno tiču, upustiti se u tebi iskreno važnu potragu… jedino se to broji. Simon de Bovoar zahtijevala je da je zovu književnicom, a ne filozofkinjom, jer je vjerovala da se kroz književnost može bolje obratiti ljudima, društvu, lakše doprijeti do njih, izraziti sumnju, zapitanost… Biram da joj vjerujem da je književnost i dalje toliko važna.

MONITOR: Junakinje Vaših romana su svojevrstan omaž ženama sa ovih prostora? Po čemu je Katarina drugačija od prethodnih likova?

KNEŽEVIĆ: Ona je završila trilogiju o tri doba žene. Na početku je treće dobi i zaista se mijenja, uz to svjesna te promjene. To je promjena na bolje. Žena tada spoznaje i prihvata sebe, s određenim duhovitim, pa i duhovnim odmakom od svakodnevnog života i velike brige o drugima. Katarina zna da je važnije kada se stvari promijene unutra, u njoj samoj, nego izvana.  Smije se, pleše – ili, jezikom bajki i arhetipova rečeno, postaje vještica.

MONITOR: Vaša djela se mogu okarakterisati kao generacijski romani. Bavite se generacijom koja je stasavala osamdesetih u jednoj prilično sređenoj zemlji. Koliko je ta generacija danas razočarana, raseljena…?

KNEŽEVIĆ: Evo došli smo u godine kada bi zaista bilo mnogo razmaženo i uzaludno biti razočaran. A raseljenih ima dosta, s tim što iseljavanje ne prestaje, i neka ne prestaju – neka idu mladi ljudi, to će im u svakom slučaju koristiti. A mi… Imali smo veliku zemlju i velike planove i snove, za kojima smo onda dugo bili nostalgični, a možda i dalje jesmo, samo što, nadam se, sada se bolje s tim znamo nositi. Mislim, vrijeme bi bilo. Možemo i dalje imati nostalgiju za tim osjećajem kako je moglo biti, a nikada neće biti, ali smo valjda u međuvremenu nešto ipak od svog života i napravili.

MONITOR: Djeluje da Vam je Podgorica i ovaj mentalitet i dalje veoma inspirativan?

KNEŽEVIĆ: Ovo je moja teritorija i ja se, kada tu dođem, kao pravi hibrid priključim na struju i napunim. Ne bježim od svojih iskustava, zemlje, jezičkih unikatnosti, ljudi koje sam upoznavala i koji su mislili da mi pričaju neke lokalne priče… a ja sam oduvijek nekako te priče slušala kao da su univerzalne.

MONITOR: Katarina će uskoro imati “novi život”?

KNEŽEVIĆ: Katarina, Velika i Mala adaptirana je za radijsko prikazivanje na dramskom programu hrvatskog radija kao radio-roman u pet nastavaka. Katarinu čita i glumi Jadranka Đokić, prvakinja HNK, a ostali su glumci takođe izvrsni: Doris Šarić Kukuljica, Sara Stanić, Jasna Bilušić, Nikola Blaće, Gordana Gadžić, Nikša Butijer. Za radio roman je adaptirala i režirala Hana Veček. Prisustvovala sam generalnoj probi i prvom danu snimanja, kada su se snimali i dijalozi, na kojima sam radila s glumcima. Bilo je sjajno, snimanje u studiju bio je jedan od meni najljepših dana u ovoj godini, od kada je roman nagrađen i objavljen. Uskoro će početi da se emituje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo