Uprkos tome što se nastavlja serija izbora koja će trajati vascijelo proljeće, na političkoj sceni bilo bi dosadnjikavo da nije istraživanja javnog mnjena. Slabo kad je opoziciona saradnja ovdje cvjetala, kupus koji je nastao u opoziciji nakon posljednjih parlamentarnih izbora nadmašio je sve prethodne. Odnosi među opozicionim liderima mogli bi biti gori jedino kad bi počeli da se biju.
Tu se proljeću teško nadati. Kad, međutim, kao kandidatkinja za predsjednicu Crne Gore, sve potrvrđeno istraživanjem, zaiskri Milica Pejanović-Đurišić – eto mrvice živosti. Shvati čeljade kako bi se u crnogorskom javnom mnjenju, pažljivim ispitivanjem, mogao otkriti dovoljan procenat onih koji pamte Ljubicu Bebu Džaković, na primjer. Koja, usput, bijaše znatno živopisniji lik od Pejanović-Đurišićeve.
Lideri Demokratske partije socijalista Milo Đukanović i Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić, najbolje su kotirani kandidati za predstojeće predsjedničke izbore, pokazalo je istraživanje Centra za ljudska prava i demokratiju o političkom javnom mnjenju. Direktorica CEDEM-a Milena Bešić kazala je da Đukanović ima inicijalnu prednost nad potencijalnim zajedničkim kandidatom opozicije na predsjedničkim izborima. Ukoliko bi opozicija na predsjedničkim izborima imala zajedničkog kandidata, a vladajuća koalicija kandidovala Đukanovića, 34,3 odsto građana glasalo bi za Đukanovića, a 28,8 odsto za jedinstvenog kandidata.
Nepostojećeg zajedničkog opozicionog kandidata, prema istraživanju rađenom u decembru prošle godine, glasači opozicije podržavaju snažnom većinom. Snažno i uzaludno. Nema.
Zamišljena podrška zamišljenom kandidatu tek je jedna od zanimljivosti iz istraživanja. Da je Đukanović odličan ili veoma dobar kandidat smatra 39,7 procenata ispitanih, a o Bečiću takvo mišljenje ima 30,1 odsto. I odmah zatim – eto ti Milice Pejanović-Đurišić sa 25,9 odsto.
Za slabije upućene: Milica Pejanović-Đurišić je, prema zvaničnoj partijskoj biografiji, 1997-1998. bila predsjednica Demokratske partije socijalista. To je onda kad je bilo Momir ili Milo. Bila je i poslanica u Skupštini Crne Gore od 1993. do 2001. godine, zatim ambasadorka državne zajednice Srbije i Crne Gore u Belgiji i Luksemburgu i ambasadorka Crne Gore u Francuskoj. Na funkciju ministarke odbrane stupila je u martu 2012. Vidi se samo kad treba. Njen supružnik Zoran Đurišić, koji bi u slučaju njenog izbora, valjda bio prvi gospodin Crne Gore, bio je optuživan pa oslobođen za višemilionsku štetu nanijetu državi lošim poslovanjem Montenegroerlajnza gdje je bio predsjednik borda direktora. Ako DPS riješi da ne kandiduje svoga prvog i jedinog, gotovo je svejedno ko će ga zamijeniti – kad su mogli da izguraju Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore i Slavoljuba Miga Stijepovića za gradonačelnika Podgorice, Milica im dođe – zor delija. Naravno,uz opoziciju kakva jeste.
U nastavku liste potencijalnih predsjedničkih kandidata su Duško Marković sa 25,5, Dritan Abazović sa 19, Marko Milačić sa 16,8, Miodrag Lekić – 14,3, Ranko Krivokapić – 11,2 odsto. Andrija Jovićević koji je pominjan kao kadidat kojeg bi ostatku opozicije mogao ponuditi Demokratski front privukao je tek 11 odsto anketiranih.
Kada je riječ o rejtingu partija, DPS, prema CEDEM-ovom istraživanju, podržava 39,9 odsto, Demokrate 21,3, Demokratski front 13 odsto građana.
Na listi koja se zove „Prosječna ocjena za političare od 1 do 5″ prvi je predsjednik države Filip Vujanović, slijede Aleksa Bečić pa Milo Đukanović, na četvrtom je mjestu lider pokreta URA Dritan Abazović.
Na osmoj poziciji je Snežana Jonica. Lideri Demokratskog fronta Milan Knežević, Andrija Mandić i Nebojša Medojević pojavljuju se tek na pozicijama 15, 16 i 17. Iza Vujice Lazovića i Srđana Milića. Interesantno.
Nijesu zamišljene stvari ponuđene samo ispitanicima u CEDEM-ovom istraživanju. Tu je i zamišljena građanska opozicija koja se uporno nudila javnosti kao treća strana između DPS-a i DF-a. Nikad se nije dalo jasno vidjeti šta je to i ko čini tu strukturu, sad je i takva počela da čili.
Lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković CDM-u je ovih dana rekao: ,,Trebalo je da se sastanemo i konstatujemo da se više nećemo sastajati ili da ćemo nastaviti razgovore”.
Iz svega što se do sada vidjelo po lokalnim izborima, opozicionari su spremni da sarađuju jednokratno, po potrebi. Tako su, na primjer, u Beranama, u koaliciji sa ,,Zdravo Berane” ostali zajedno Socijalistička narodna partija i Demokratski front. Oni su pobjednici prošlih izbora u tom gradu, a pridružili su im se Srpska stranka ,,dr Milovan Živković” i Ujedinjena Crna Gora. Nosilac liste je sadašnji predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić. Koaliciju DPS-SD-BS predvodi Bogdan Fatić.
Malo se lijepog može čuti u Beranama o satelitskim partijama – Bošnjačkoj stranci i Socijaldemokratama i njihovim čelnim ljudima, ali te partije dobijaju određen broj glasova zahvaljujući dejstvu centralne sile koja im ponudi zaposlenja i važne pozicije. U Beranama socijaldemokrate zovu – socijaldirektori.
Iako Monitorovi izvori kažu da opoziciona vlast u tom gradu nije uradila ,,ništa epohalno”, smatraju da je ,,epohalno što je zaustavjena pljačka” i da bi zato bilo ,,nepošteno da se DPS vrati na vlast”.
Kad je već SNP otišao sa DF-om, a Demokrate samostalno sa listom na čijem je čelu Goran Folić, rodila se koalicija Demos-SDP sa nosiocem Mirkom Pavićevićem. Listu su predali i Građanski pokret URA čiji je nosilac liste ugledni dr Dragan Labudović, zatim nezavisna lista ,,Riječ” sa prvim na listi Velimirom Đurišićem, lista ,,Napredno Berane”, lista ,,Stranka pravde i pomirenja”, koja je zapravo Bošnjačka demokratska zajednica, kao i Građanska lista Glas naroda za Berane.
Lokalni izbori u Beranama i Ulcinju zakazani su za 4. februar.
U Beranama ima 23.750 birača, a u Ulcinju blizu 20 hiljada.
Građani Ulcinja moći će da biraju između osam samostalnih lista i dvije koalicije. ,,Vrijeme je da Ulcinj krene u brži ekonomski razvoj i bržu valorizaciju potencijala koju posjeduje”, kazao je direktor DPS-a Tarzan Milošević. Svi znaju šta u DPS-ovom rječniku znači ,,valorizacija potencijala”, pitanje je samo koliko je građana Ulcinja spremno da se, iz sopstvenog sitnog interesa, upeca na tu udicu.
Još nijesu minuli baš svi praznici a na jednoj od beranskih stranica na Facebooku pojavile su se fotografije sa pitanjem: ,,Je li ostalo koje službeno auto u Podgorici?”. Čisto da se podsjetimo kako vlast pobjeđuje fer i pošteno.
Miloš BAKIĆ