Povežite se sa nama

MONITORING

Okle?

Objavljeno prije

na

Može se trošiti samo ono što imate. Riječi budvanskog filozofa Svetozara Marovića dobile su na aktuelnosti, paralelno sa detaljima o finansijskoj strani slobodnih aktivnosti Miroslava Ivaniševića, doskorašnjeg predsjednika Senata Državne revizorske institucije (DRI) i nekadašnjeg ministra finansija i potpredsjednika Vlade.

Novine su evo postale poligon na kome se Ivanišević i njegova, kako bi se to reklo, oponentica – Vesna Đukić-Ivanović nadgornjavaju po pitanju međusobnih potraživanja. Ivanišević negira tvrdnje Đukić-Ivanović da joj mjesečno plaća tri hiljade eura na ime alimentacije, a pride i otplaćuje kredit za njen automobil od nekih 50-ak hiljada eura.

,,Sve što ću ja da uradim jeste da razobličim klopku koja mi je postavljena, sve ucjene i kriminal koji je prema meni sproveden. To ću uraditi preko institucija sistema”, poručuje Ivanišević trudeći se da preuzme inicijativu i minimalizuje štetu. Ne posustaje ni razočarana partnerka. Prema njenim tvrdnjama (neke od njih su potkrijepljene faksimilima navodno sudski ovjerenih dokumenata) Ivanišević ne samo što je ostao dužan njoj i (njihovom?) djetetu već je kao javni funkcioner prikrio svoje račune u švajcarskim bankama, stan u Rimu, kuću na Žabljaku. Uz sve to, tvrdi Đukić-Ivanović, bivši ministar svakodnevno uvećava imovinu prisvajajući dobit više crnogorskih kompanija koje se formalno vode na druge ljude iako su, zapravo, u njegovom vlasništvu.

Afera je dovela u nezgodnu situaciju nadležne. Koliko god da ste Slobodan Leković, vječiti predsjednik Komisije za sprječavanje konflikta interesa ili Ranka Čarapić, VDT i jedina stanovnica Crne Gore koja nije znala za postojanje policijske Bijele knjige sa popisom kriminalnih grupa u državi, neke stvari nije lako prešutati a ostati na istom radnom mjestu. Oni odolijevaju.

Nadležni moraju utvrditi ko je ko u ovoj priči. Vesna Đukić Ivanović je spremna da objelodani prljavi veš. Jasni su tragovi (velikog) novca sumnjivog porijekla. Ako je Miroslav Ivanišević, kao što tvrdi, žrtva ucjenjivača, onda mu treba pomoći da se otme iz kandži, sankcionisati počinioce mogućih krivičnih djela i utvrditi da li je ucjenjivani, pod pritiskom, vukao kakve poteze na štetu države Crne Gore.

Moraju se provjeriti i navodi po kojima je doskorašnji moćni državni funkcioner vlasnik tajnog bogatstva u novcu i nekretninama. Pokaže li se kao istinito ono što govori Vesna Đukić-Ivanović – ilegalnu imovinu Miroslava Ivaniševića treba oduzeti, a njega krivično goniti.

Ivanišević se ne pominje prvi put u pričama o tajnim računima, nelegalnim poslovima, velikim svotama novca koje pristižu i odlijevaju bez valjanog objašnjenja. Jedan je od članova Đukanovićevih vlada iz posljednje decenije prošlog vijeka kojima su pripisivani tajni računi u Švajcarskoj i na Kipru na kojima je, navodno, tokom sankcija UN prema SRJ deponovan novac od prodaje crnogorskih brodova i provizija (taksa) od raznoraznih tranzita obavljanih pod okriljem mraka međunarodne izolacije i rata na prostoru SFRJ.

Neki od srećnih dobitnika šifrovanih računa u bankama, koje ne pitaju previše o porijeklu novca, više nijesu među živima. Drugi su promijenili posao i napustili politiku. Ostala je najstrože čuvana državna tajna – koliko je tog novca bilo i gdje je završio.

Izgledalo je da će Ivanišević biti u prilici da u susjednom Bariju, kada već to ne mora u Podgorici, objasni prirodu poslovne saradnje i finansijske tokove između Crne Gore, njenih institucija i zvaničnika sa jedne, i međunarodnih trgovaca i švercera cigaretama sa druge strane. On je 2010. godine u susjednoj Italiji oslobođen svih sumnji. Vlada Crne Gore mu je, na ime troškova postupka, ,,pozajmila” 250 hiljada eura, koje će Ivanišević, navodno, vratiti kada od Italije dobije odštetu. Kada se u ovdašnjim medijima pojavila računica po kojoj troškovi sudskog postupka ne mogu biti ni trećinu dodijeljenog iznosa, Ivanišević je ostao bez valjanog objašnjenja. Ponovo. Kao što su i nadležne institucije ponovo pokazale potpuno odsustvo volje da preispitaju slučaj i zaštite državnu kasu od eventualnih zloupotreba.

Miroslav Ivanišević nije ni prvi ni posljednji crnogorski zvaničnik za

koga se sumnja da živi mnogo iznad zvaničnih finansijskih mogućnosti.

Sjetimo se ravnodušnosti sa kojom su nadležne institucije u državi dočekale vijesti o višemilionskim kreditima koje je u stranim i ovdašnjim bankama 2007. godine podigao biznismen u povoju Milo Đukanović. Navodno bez ikakvog materijalnog obezbjeđenja ili garancija.

Sjetimo se i kako su se nekretnine u vlasništvu Đukanovića i njegovog sina Blaža višestruko uvećale za svega nekoliko nedjelja. Širokogrudim poklonima brata i strica Aca Đukanovića. Kome je izgleda, usput rečeno, lakše da kupi jednu od najljepših starih palata u Bokokotorskom zalivu ili većinski paket akcija najstarije banke u Crnoj Gori, nego da objasni kako je – kao zvanično nezapošljen – sredinom devedesetih kupovao stotine kvadrata stambenog i poslovnog prostora u zgradi Vektre. (Mjereno odnosom cijene i kvaliteta to su, moguće je, i najskuplje plaćeni kvadrati u istoriji crnogorskog tržišta nekretnina).

Svi koji pamte dešavanja iz tog vremena, dirnuti su požrtvovanjem i odanošću koje je demonstrirao Slobodan Leković. Njemu je pripala čast i obaveza da brani stav Komisije za sprječavanje konflikta interesa po kome tadašnji poslanik Milo Đukanović ,,nije prekršio Zakon iako ga nije poštovao”!

Vođena i tim svijetlim primjerom Ranka Čarapić i njeni saradnici su odlučili da ključnog aktera afere Zavala Svetozara Marovića tretiraju isključivo kao svjedoka. Veoma zaštićenog.

Njih nije interesovala činjenica da se on hvalio kako je ,,iz novina saznao da je postao milioner”. Nije ih zanimala ni odluka Dragana Sekulića da prijatelja Svetozara, nakon poslovnog partnerstva dugog nekih 15 mjeseci, časti – milion eura (Marović tvrdi da za to vrijeme ničim nije doprinio poslovanju kompanije u koju je unio kapital od 0,8 eura). Onda su, kao pravi prijatelji, sve to stavili na papir, dogovorili isplatu u ratama i detalje ,,poklona” ovjerili u sudu. Priznanicom od 4. marta 2009. Svetozar Marović je potvrdio da je na ime ugovora o poklonu primio od svog prijatelja Dragana Sekulića 200.000 eura.

Slično prijateljstvo je, nema šta drugo, navelo čelnike SO Budva da na sebe preuzmu vraćanje kredita od 1,6 miliona eura kiparske kompanije Numerico Trading Limited koju su osnovali Svetozarov sin Miloš Marović i pokojni Dragan Bećirović.

Ranka Čarapić i Slobodan Leković znaju: tako se grade neuništiva prijateljstva.

,,Čitamo štampu, i pošto vidimo da postoji interesovanje javnosti za slučaj Ivanišević, mi ćemo iskontrolisati podatke u njegovom izvještaju (o prihodima i imovini – pojašnjenje Monitora)”, izjavio je Leković. Ne bi on, inače.

Od Vrhovne državne tužiteljice ni toliko. Ona je ove nedjelje obznanila – Nikšićanin Drago Đurović, preletač iz Pozitivne u redove DPSDP koalicije, nije korumpiran pošto nikakav novac nije legao na njegov račun. Sumnjičavima ostaje youtube.com. Gola istina.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo