Povežite se sa nama

INTERVJU

Očigledna je atrofija režima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prokomentarisali aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ
: Kad god vidim nešto dobro – snabdjeven super market, proširenu ulicu, novi most, poslovni ili drugi objekat koji izgleda evropski – preispitujem sebe da li je možda moja kritika i uopšte naša kritika preoštra, jesmo li u pravu. A onda se desi nešto što me vrati u realnost i prizemlji. Desi se neka manipulacija, pojedinca ili institucije, neka krajnje nelogična sudska presuda, i onda vidite da je i to dobro što postoji kulisa, dekor iza kojeg se nazire jasna atrofija režima koji nije u mogućnosti da riješi mnoge probleme, u najvećoj mjeri one koje je sam stvorio. Zato pribjegava bahatosti, mahinaciji i nasilju preko pojedinca ili još gore institucionalnom nasilju. To nije neočekivano, to je prirodan redosljed stvari, prirodan završetak režima koji ima političku genezu uličnog tipa. Ništa drugo i nije se moglo očekivati do ovo što sada imamo. MONITOR: Sve se češće može čuti da su oni koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru razočarani onim što je od ove države napravila vlast.
JOVIĆEVIĆ: Kada stvari vidite ovako kako sam rekao, a svim srcem i svim svojim bićem se zalagali za nezavisnost Crne Gore, ako vidite da sve to ugrožava temelje te države – onda se prirodno kod vas javlja razočarenje i pitate se da li se stvarno vrijedjelo boriti za ovo što smo dobili.

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u crnogorskom parlamentu nema prave građanske opcije nesporne suverenističke orijentacije. Molim Vas da to pojasnite?
JOVIĆEVIĆ: Dobar dio opozicije koleba se i lavira između nacionalnog kao prioritetnog i građanskog. Jedan dio se više okreće populističkom maniru i često je nejasan u svojim opredjeljenjima i čini mi se da stoji ocjena da u parlamentu nema prave suverenističke, građanski orijentisane strukture. Posljedice su veoma loše, jer to stvara osnovu da vladajuća koalicija još može da gradi poziciju na tome da je ona jedina snaga koja tu državu može voditi i očuvati.

MONITOR: Jedna od aktuelnih tema u Crnoj Gori su intelektualci i njihovo angažovanje. Dio intelektualaca priklonio se vlasti, drugi strankama, treći žive u nekom intelektualnom konformizmu, dok se jedan broj njih, možda i najmanji, upušta u političku borbu sa vlašću.
JOVIĆEVIĆ: Imao sam priliku da u predreferendumskom procesu vidim materijal pripremljen za Pokret za nezavisnu Crnu Goru u kojem je jasno rečeno da treba privući što veći broj intelektualaca i dati im do znanja da će im to biti na adekvatan način valorizovano. Svakome ko je procesu sticanja državne nezavisnosti prilazio sa čistih i nekalkulantskih pozicija to je bilo dovoljno da ima rezervu prema takvom pokretu. Pokretu su prišli mnogi intelektualci suverenističke orijentacije, ali vrlo brzo se pokazao privid važnosti njihove uloge. Glavnu ulogu u svemu tome vodile su, ipak, partije na vlasti, a intelektualci su više služili kao dekor. Međutim, počelo je da se ostvaruje i ono što je pisalo u tom materijalu – dobar dio ili veliki dio tih ljudi izvukao je ličnu korist iz svega toga, vlast ih je privukla sebi i amortizovala njihovo moguće protivljenje vlasti…

MONITOR: Zar nije bilo logično da se nakon referenduma poveća broj ljudi, suverenista spremnih da ukazuju na greške vlasti?
JOVIĆEVIĆ: Da, trebalo je očekivati od većine njih da nakon završetka referendumskog procesa nosiocu tog projekta, odnosno glavnoj političkoj ličnosti, jasno stave do znanja – podržavali smo te iako nijesmo imali zabludu o mnogim tvojim greškama, podržavali smo te i 1997. ne zato što smo zaboravili tvoje ranije djelovanje nego zato što smo smatrali da je to dobro zbog onog za što se iskreno zalažemo, podržali smo te i u referendumskom procesu ali ako hoće ova država da opstane, da bude zdrava država i država na zdravim osnovama – moramo se suočiti sa mnogo čime što se do sad dešavalo, a prije svega sa djelovanjem nosilaca vlasti. Međutim, nakon referenduma je nastao muk, isključujući jedan mali broj ljudi. Sklopljeni su pojedinačni kompromisi sa vlašću. Javila su se i teorijska opravdanja za to, počev od toga da su intelektualci samo oni koji razumiju vrijeme i prilagođavaju se tom vremenu pa do iskaza – dobro, kritikujte vlast ali nemojte mnogo. I mene su svojevremeno podučavali moji saborci da smanjim kritiku. Sada se čuju i teze da treba kritikovati, ali samo konstruktivno, ako nudite alternativno rješenje. Bez toga nema kritike. Možete, znači, kritikovati Tolstoja samo ako napišete bolji „Rat i mir”. A zapravo iza svake kritike treba da stoji osnovno načelo – možda ne umijem snijeti jaje, ali znam šta je mućak. Ja to ne mogu drugačije protumačiti nego kao nastojanje da se umiri sopstvena savjest zato što ste iz ličnih razloga napravili kompromis sa vlašću.

MONITOR: Koje su to snage koje mogu smijeniti ovu vlast?
JOVIĆEVIĆ: Dugo zadržavanje vlasti, čak i da je ona veoma dobra, nije dobro ni za vlast ni za državu. Promjene vlasti ne moraju uvijek da donose bolje, ali ono što promjena sigurno donosi jeste osjećanje nesigurnosti same vlasti da može raditi šta god hoće i da je niko ne može smijeniti. Koje snage mogu promijeniti ovu vlast? To je, nažalost, još nejasno. Mislim da se osjeća potreba za novom građanskom snagom koja bi mogla posebno ili u koordinaciji sa opozicijom predstavljati alternativu vlasti. No, to je lakše reći nego ostvariti. Za taj, u našim uslovima veoma nezahvalan posao, potrebni su posvećeni pojedinci, treba dosta materijalnih sredstava, ali uporno ponavljam – tu smjenu moraju učiniti naše domaće snage. Da li će se to moći izvesti ili ne veliko je pitanje iako će atrofija režima stvarati svakim danom pogodnije tle da se tako nešto odigra.

MONITOR: Opozicija ovih dana testira ideju o bojkotu institucija sistema kako bi iznudila prijevremene izbore. Da li se bojkotom može nešto postići?
JOVIĆEVIĆ: Kada nemate povjerenje u vlast, ili još gore ni u jednu instituciju vlasti, od Ljekarske komore do Lutrije Crne Gore, od sudstva, do tužilaštva i policije i obratno, kad ste duboko uvjereni da se na sofisticiran način dobijaju svi izbori i da se tu interesi ili volja birača ne mogu vidjeti, a da ne govorim o perfidnim metodama manipulacije prilikom svakih izbora – onda i bojkot postaje sasvim moguće rješenje. Ne samo politički bojkot izbora, nego različiti oblici građanske neposlušnosti i građanskog nepristajanja na realnost nešto je što se nikad ne može predvidjeti i desi se tamo gdje ste to malo očekivali. Mislim da će se i kod nas to neminovno dešavati, iako bi naravno idealno bilo da do smjene vlasti dođe političkim putem, jer bismo tada kao društvo pokazali zrelost i mogli bismo otvoriti vrata stabilnom kretanju ka demokratiji. Nisam siguran da će se to baš tako desiti. Ne u skorije vrijeme.

MONITOR: Kako tumačite ćutanje Univerziteta Crne Gore o korupciji u društvu, kriminalu, konfliktu interesa?
JOVIĆEVIĆ: Ćutanje Univerziteta nije za mene iznenađenje. Isključujući jednu grupaciju ljudi on je ćutao čitavo vrijeme. Ta je grupacija drastično smanjena. Do malog komešanja na Univerzitetu može doći samo ako zaposlenim na njemu uskratite primanja, ali ni to značajnom broju ljudi nije primarno jer su izgrađene takve pozicije da je plata mnogima sporedno, dodatno primanje. To neminovno umrtvljuje svijest. Čini mi se da su se na Univerzitetu uveliko formirale strukture koje nijesu obavezno pod uticajem vlasti ali imaju prećutnu saglasnost vlasti, a koje su u stanju da razviju takve manipulativne metode da kontrolišu situaciju u svoju korist i koje će možda te metode sjutra koristiti da smijene nekog dekana ili rektora ako se drznu da rade po sopstvenoj savjesti. To je ono što je, čini mi se, najopasnije. Jer ako igdje drugo, onda na Univerzitetu morate očekivati normalnu, demokratsku borbu kvaliteta i mišljenja.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o osnivanju fakulteta širom Crne Gore, čemu to vodi?
JOVIĆEVIĆ: Svjedoci smo inflacije visokoškolskih institucija pod bilo kakvim uslovima i kriterijumima, ubrzano, bez sazrijevanja, kao i inflacije nastavničkih zvanja najvišeg ranga. Naravno, iza toga ne može stajati kvalitet. Na tim institucijama plasiraju se ideje i način mišljenja da je sve moguće i sve dozvoljivo. To je velika opasnost. Dijelim uvjerenje onih koji kažu da je formiran veliki broj generacija na takvoj osnovi da je sve dopustivo samo da se postigne uspjeh i da se debelo naplati. Ako u samoj srži društvenog bića gajite takav način razmišljanja, onda se to mora vratiti kao bumerang.


Građanska lekcija

MONITOR: Mjesec je dana od kako štrajkuju cetinjski gimnazijalci zbog izbora direktora. Kakvo je Vaše mišljenje o tom protestu?

JOVIĆEVIĆ: Cetinjski gimnazijalci drže građansku lekciju nama svima. Činjenica da su pružili podršku direktoru sa čijim se nekim mišljenjima možda većina njihovih roditelja i njih samih ne slažu, ali da je on dobar u svome poslu je pravo građansko opredjeljenje, da ljude razlikujete po kvalitetu onoga što rade a ne po onome da li se u svemu sa njima slažete. Veoma mi je drago što se to javlja među mladim ljudima i što se dešava na Cetinju. Tamo i treba da se dešava. I na ovom primjeru pokazuje se karakter ove autokratske vlasti koja ima panični strah da slučajno na nekom mjestu, ma koliko marginalnom, ne dođe do ugrožavanja njene moći. I zato od vrtića do škole ne dopušta da iko priviri ko se sa njom apsolutno ne slaže. To se dešava dugi niz godina. Pokazuje se da ta u osnovi totalitarna vlast nije spremna na kompromis sa drugačijim mišljenjem, nije spremna da pretrpi konkurenciju i kritiku, nije spremna da se suoči sa sopstvenim promašajima. Još manje je spremna da se suoči direktno sa djelovanjem “mangupa u sopstvenim redovima”. Po svaku cijenu i na svaki način prikriva sve svoje mane i promašaje . To je vrlo karakteristično za takav vid razmišljanja iako je ta nespremnost poštenog suočavanja sa sopstvenim greškama bila korijen propasti takvih režima. Mnogi u ovom režimu toga nijesu svjesni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo