Povežite se sa nama

MONITORING

Čoek – žena režima

Objavljeno prije

na

Liči na scenario detektivskog filma. Porodična žena rođena krajem četrdesetih; skromnog posla na mjestu šefice administracije u državnoj ustanovi, fakultetu u Nikšiću, i to, da fabula bude intresantnija – Filozofskom; osoba van fokusa javnosti i medijskog intresovanja; gospođa na čijem Facebook profilu, umjesto fotografije, koja se ne može pronaći nigdje u javnosti, možete naći crnogorski grb… Ta i takva, ,,povučena” Nada Martinović, prema više izvora našeg lista, osoba je od najvećeg povjerenja prvog čovjeka DPS-a Mila Đukanovića. Moćna žena koja, iz pozadine, navodno, kontroliše najdelikatnije procese u bici DPS- a za osvajanje i kontolu vlasti.

Prvi i jedini put je njeno ime procurilo u javnost kada ju je poslanik PZP-a Koča Pavlović optužio da za potrebe DPS-a vodi bazu podataka u kojoj se nalaze informacije o svim biračima u Crnoj Gori, sa nezakonito prikupljenim podacima o glasačima Đukanovićeve stranke, koja se puni uz podršku ANB i mreže paralelnih službi, pa i državnih organa, sudova, policije… Martinovićka je demantovala te tvrdnje rekavši da nije čak ni član DPS-a: ,,Niti ja mogu voditi bazu podataka DPS-a, niti znam šta je to i kako se to radi.” Duši na volju, priznala je: ,,Ali podržavam Mila Đukanovića i DPS.”

Pavlović je, u julu ove godine, potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću postavio i poslaničko pitanje o tome da li će naložiti istragu o protivzakonitoj bazi podataka koju za potrebe DPS-a vodi šefica administracija Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Marković je odgovorio da ,,nije neprimjerno da se unutar DPS-a vodi socijalna briga i solidarnost sa ljudima koji je podržavaju i glasaju”, te da, ,,ako je to monstruozna baza podataka onda je to tačno.” Ministar pravde je poručio da: prvo – neće naložiti istragu, jer mu to po sistemu ne pripada, i, drugo – može samo da obavijesti tužioca o njegovim navodima. Prvo obećanje je ispunio, za drugo ne znamo. Naslućujemo. O Martinovićkoj ni riječi: ni jeste, ni nije.

Priča o tajanstvenoj ženi koja odrađuje veoma važan posao u partijskoj mašineriji, prije svega kada je riječ o terenskom poslu, tu se završava. Uprkos ozbiljnim optužbama jedne parlamentarne stranke da pomenuta gospođa vodi bazu podataka na osnovu koje se vrši pritisak na birače i crpe informacije za kupovinu ličnih karata, institucije istrajno ćute. Tipično.

Sagovornici Monitora iz Nikšića, ljudi iz javnog života, kažu da Nada Martinović nije zadužena samo za Nikšić, već za čitavu Crnu Goru. ,,Veoma je involvirana u čitav tok izbornog procesa. Ona vodi bazu podataka i kupovinu ličnih dokumenata. To ide čak dotle da kada je neophodno da se obavi neki posao van Nikšića, za nju se iznajmljuje apartman u tom gradu, odakle ona potom koordinira akcije”, tvrdi naš izvor koji je insistirao na anonimnosti.

Ko je čoek-žena režima Mila Đukanovića?

Nada Martinović, zapisano je u Centralnom registru privrednih subjekata, jedan je od pet osnivača, generalni direktor i ovlašćeni zastupnik nevladine organizacije Građanski forum iz Nikšića, čija je osnovna djelatnost, prema podacima Registra nevladinih organizacija – vladavina prava. Ta NVO je, dalje, osnivač Društva za proizvodnju, promet i usluge Grafomont DOO, takođe iz Nikšića, što je samo po sebi čudno: NVO čija je djelatnost ,,vladavina prava” osniva DOO koji se bavi ,,inženjerskim djelatnostima i tehničkim savjetovanjem!” Gospođa Martinović je direktor i ovlašćeni zastupnik i u Grafomontu, dok je ćerka, Maja Utješinović, izvršni direktor, i, kao i njena majka, ovlašćeni zastupnik.

Nada Martinović u Kočanima i Rastocima (gdje se nalazi porodična kuća Mila Đukanovića) na svoje ime posjeduje 14.630 m2 šuma, livada, pašnjaka, voćnjaka prve klase… od čega je 2.813 m2 stečeno kupovinom, dok je preostali, mnogo veći dio, 11.817 m2, stečen po osnovu pravnog propisa. ,,Upada u oči podatak iz katastra da se toliko zemljišta, sve sa dvorištem od 500 m2 i ‘zemljištem pod objektima’ od 131m2 na njemu, dobije po osnovu pravnog propisa”, objašnjava za Monitor advokat Veselin Radulović. Ne nasljeđem, ne kupovinom, već odlukom.

Na tom zemljištu Martinovićka ima kuću, stečenu građenjem, površine 195 m2, od čega dvije sobe u prizemlju zauzimaju prostor od 111m2, dok se na spratu nalazi trosoban stan površine 84 m2. Nada Martinović, jasno je to nakon uvida u izvod iz evidencije nepokretnosti – nema građevinsku dozvolu za parcele i objekat, ,,porodičnu stambenu zgradu”. Nad njima je u katastru upisan teret! Ne samo to, za narečenu ,,porodičnu stambenu zgradu” u katastarskim podacima na jednom mjestu piše da je njen osnov sticanja prava – ,,pravni propis” dok na drugom, pod istom rubrikom stoji – ,,nema podataka”! Ne zna se što je sumnjivije.

Nije to sve. Martinovićka na svoje ime posjeduje i dvosoban stan površine 57 m2, stečen kupovinom, u ulici Alekse Backovića, Nikšić. Tu je i primorje. U Radanovićima, na ime Nade Martinović upisano je 637 m2 zemljišta (osnov sticanja prava – kupovina) i stambeni objekti, najvjerovatnije kuća, površine 183 m2 – prizemlje 63 m2 i prvi sprat 120 m2 (osnov sticanja prava – građenje). Međutim, kada se zaviri u papire Uprave za nekretnine Crne Gore, može se uočiti ozbiljna stvar: Nada Martinović nema dozvolu ni za parcele u Radanovićima, niti za objekte na njima!

Ni podmladak nije bez nekretnina. Ćerka Nade Martinović, izvršna direktorica i ovlašćeni zastupnik firme Grafomont, Maja Utješinović na svoje ime, u Podgorici, posjeduje stan od 77 m2. Druga ćerka, Ljudmila, zajedno sa sestrom Milicom, osnivač je Društva za promet i usluge Martinović CO D.O.O. koje se bavi ,,frizerskim i kozmetičkim uslugama” i u Nikšiću je vlasnica stana, stečenog kupovinom, površine 88 m2. Treća ćerka Milica Martinović, radi u Gradskom pozorištu u Nikšiću i na svoje ime nema upisanih nepokretnosti.

Nada Martinović nalazi se i na spisku, datira iz 2010, javnih funkcionera za koje je Komisija za sprječavanje sukoba interesa, organu vlasti uputila zahtjev za razrješenje sa javne funkcije – člana Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave (predsjednik Savjeta bio je Velimir Bogdanović, član opštinskog odbora DPS-a i nekadašnji ge¬ne¬ral¬ni di¬rek¬tor Pr¬ve ban-ke )!

Monitor je kontaktirao Komisiju i osim podatka da je predsjednik Slobodan Leković na službenom putu, a radnik zadužen za problematiku koja nas intresuje – van kancelarije, dobio i informaciju da moramo čekati do sljedeće sjednice komisije, koja je za mjesec, kako bi, eventualno, saznali da li je Martinovićka nakon upućenog zatjeva i razriješena sa funkcije, kao i zbog čega je zahtijevano njeno razrješenje.

Dio odgovora dobili smo u Službi za skupštinske poslove Opštine Nikšić: Nade Martinović nema u novom sazivu Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave. Ni na toj adresi nijesmo mogli saznati da li u pitanju razrješenje, i ako jeste, zbog čega. Preciznije – u kom dijelu je gospođa Martinović prekršila Zakon o konfliktu interesa.

Valja podsjetiti: ,,Sukob interesa postoji kada javni funkcioner privatni interes stavlja ispred javnog interesa, radi sticanja materijalne koristi ili privilegija za njega ili sa njim povezanih lica”.

,,Toliko je moćna da je uticala na postavljanje nekih ministara i direktora. Prosto, kako DPS najviše pažnje posvećuje ,’radu’ na terenu, a ona je tu jedna od najvažnijih karika. Tako je i stekla status osobe koja direktno komunicira sa Đukanovićem”, kaže sagovornik Monitora.

Nada Martinović: žena koje ima. U sjenci DPS-a i Fakulteta, ćuti i završava posao.

Martinović: No comment

Monitor je pokušao da čuje i drugu stranu i Nadu Martinović pita o navedenim optužbama: vođenju baze podataka DPS-a ,,Siguran glas”, o njenoj involviranosti u lanac kupovine ličnih karata, o vezama sa Milom Đukanovićem, o gradnji bez dozvole, o kršenju Zakona o konfliktu interesa… Gospođa Martinović, preko službenice Filozofskog fakulteta, novinaru Monitora poručila je da ne želi da priča.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo