Povežite se sa nama

FOKUS

ODUZIMANJE ILEGALNE IMOVINE: VLAST IZMEĐU OBAVEZA PREMA EVROPI I MAFIJI: A Šarića čuvaju u njegovom hotelu

Objavljeno prije

na

Hm, biznismen Duško Šarić – javnosti poznat i kao mlađi brat balkanskog kokainskog bosa Darka Šarića (u Beogradu prvostepenom presudom osuđen na 20 godina zatvora) i finansijer FK Rudara – može biti bezbjednosno ugrožen.

Do ove informacije došli su, možda čak i istovremeno, i Duško Šarić i crnogorska policija. Zato je kontroverzni Pljevljak sa privremenim prebivalištem u Budvi odlučio da pojača vlastito obezbjeđenje. U policiji su zaključili da to ne mora biti dovoljno pa su, prema nezvaničnim informacijama koje prenose mediji, i oni mlađem Šariću dodijelili službenu zaštitu. Ne precizirajući od koga, odnosno, od čega može prijetiti opasnost uvijek nasmijanom mladiću.

Šarić od izlaska iz bjelopoljskog istražnog zatvora – u kome se uz kraće ili duže prekide, nalazi od novembra 2010. godine – živi u hotelu Mediteran u Budvi. Tamo se, uz suprugu i tjelohranitelje, odmara od optužbi da je sa prijateljem Jovicom Lončarem, oprao oko 20 miliona eura zarađenih švercom narkotika. I čeka četvrtu presudu po toj optužnici.

Šarić i Lončar su, u tri navrata do sada, nepravosnažno osuđeni na zatvorske kazne dužine od osam do pet godina zatvora. I tri puta je Apelacioni sud te odluke poništavao zbog uočenih nepravilnosti i nepreciznosti u presudama sudskog vijeća sudije Šefkije Đeševića.

Država je, u međuvremenu, dvojici optuženih privremeno oduzela vrijednu pokretnu i nepokretnu imovinu. ,,U predmetu Šarić privremeno je oduzeta imovina za koju postoje osnovane sumnje da je pribavljena nezakonito”, saopštio je u parlamentu, krajem maja 2013, tadašnji ministar pravde Duško Marković. ,,Imovina obuhvata radne mašine u procijenjenoj vrijednosti od više od sedam miliona eura, teretna i putnička vozila procijenjena na milion i nepokretnosti procijenjene na oko 250.000 eura, kao i akcije od 267.000 eura”, saopštio je Marković navodeći da je od Šarića i Lončara prethodno privremeno oduzeta imovina procijenjena na više od 12 miliona.

Otkud onda Dušku Šariću novac da živi u hotelu i plaća privatno obezbjeđenje?

Pitanje dobija na težini znamo li da je, prošlog četvrtka, Vlada utvrdila Prijedlog zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Suštinski, to je treći put od 2010. godine da vlast usvaja pa mijenja propis koji bi trebao da kriminalce udari tamo gdje ih to najviše boli – po džepu.

,,Cilj ovoga zakona je da udari na negativne društvene fenomene korupcije i organizovanog kriminala tamo gdje su oni najvitalniji, a to je ekonomske moć”, poručio je ministar pravde Zoran Pažin. ,,Zakon poznaje institut proširenog oduzimanja, odnosno konfiskacije, i to ne samo one imovine koja je nastala izršenjem konkretnog krivičnog djela, nego sve one imovine koju osuđeni nije u prilici da učini vjerovatnom da je stečena zakonom”.

Pema stručnim interpretacijama predloženog zakona novina je i širenje baze onih kojima država može zaplijeniti imovinu. Pored osuđenih za pranje novca, organizovani kriminal, ratne zločine i korupciju – na koje se odnosio i dosadašnji zakon – ta mogućnost bi se, ubuduće, mogla odnositi i na počinioce krivičnih djela otmice, dječje pornografije, proizvodnju i preprodaju droga, računarske prevare…

Zakonska novina je i prijedlog da se imovina oduzima i pravnim nasljednicima i prethodnicima kao i to što će, ako je imovinska korist stečena za drugo lice, takođe, biti oduzeta. Konačno, ozbiljan iskorak predstavlja ideja da se imovina stečena kriminalnim aktivnostima može oduzeti bez presude za počinjeno krivično djelo, ako do nje nije došlo zbog smrti osumnjičenog.

Pojednostavljeno, da je ovaj propis donijet koju godinu ranije – a niko vlastima nije smetao da to učine – danas se oko imovine pokojnog Dragana Dudića Frica ne bi otimala dva kriminalna klana, kotorski i škaljarski, već bi ona bila vlasništvo države. Ili nekoga drugoga ko je oštećen ilegalnim aktivnostima jednog od, prema tvrdnjama iz policije, najbližih saradnika Darka Šarića.

Ali, priča o Prijedlogu zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom ima i drugu stranu.

Prema najavama, Vlada je trebalo da ovaj zakon pogura ka Skupštini još početkom godine. Otprilike, kada je i u Izvještaju o napretku EK zabilježeno da kod nas ,,treba obezbijediti sistematsko korišćenje instrumenata za oduzimanje i zapljenu imovine”.

Zašto je kompletan posao prolongiran ostaje da se vidi. Nije, dakle, isključena mogućnost da će šef delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič, i ovog 9. decembra, na Dan borbe protiv korupcije, ponoviti govor od prošle godine, uz nadu da će u Crnoj Gori ,,konačno početi da se plijeni nezakonito stečena imovina”.

Sve do tada Duško Šarić bi mogao ostati u hotelu Mediteran.

A zašto i ne bi kada je u pitanju porodično blago. Šarić je, preko Mat company, sredinom 2009. godine postao suvlasnik Maestraltursa, preduzeća koje je do tada bilo 1/1 vlasništvo budvanina Blaža Dedića. Prema ugovoru u povećanju osnivačkog kapitala koji je potpisao Jovica Lončar Mat company se obavezuje da na račun Maestraltoursa uplati 2,9 miliona eura u roku od godinu dana. Balkanski ratnik je, sumnja se, razlog što ugovrena transakcija nije do kraja realizovana. Dedić je, ipak, dobio dio ugovorenog novca.

Za divno čudo, to nije privuklo pažnju istražitelja. Tako se Maestralturs, ili neka od vrijednih nekretnina iz portfolija ovog preduzeća, a među njima je i hotel Mediteran, nijesu našli na popisu privremeno oduzete imovine Šarića i Lončara i pored očiglednih indicija da je zajednički posao finansiran prljavim novcem.

Naprotiv, crnogorsko pravosuđe je početkom prošle godine donijelo pravosnažnu presudu kojom je odbijen zahtjev Srbije da joj se izruči Blažo Dedić, zbog sumnji da je kupovinom brojnih nekretnina u Srbiji učestvovao u pranju novca Šarićevog narko kartela. ,,Ako je nešto rađeno – tu je u Crnoj Gori, ako je nešto oprano – tu je u Crnoj Gori, nije u Srbiji”, apelovao je Dedić. I nadležni su, izgleda, razumjeli njegovu računicu. Ili im je pojasnio neko dovoljno uticajan da utiče na konačnu odluku pravosuđa.

Umjesto zapljene, Maestralturs je otišao u stečaj zbog ogromnih dugova. Sad, pitanje koliko to ima veze sa prestankom dotoka novca iz izvora braće Šarić. Valja primijetiti da bi – i da Mediteran nije dio njegovog vlasničkog paketa – Darko Šarić mogao da sebi i svojima plati višemjesečni boravak u tom prestižnom hotelu. Crnogorska Uprava za nekretnine većinu zaplijenjene imovine Šarića i Lončara izdala je advokatu Radovanu Štrbcu, čovjeku koji je u Srbiji optužen zbog saradnje sa Šarićevim narko kartelom (navodno je prao novac i obezbjeđivao povjerljive informacije iz srpske policije). I nikome od nadležnih nije smetalo makar to što se, mjesec prije uzimanja ove imovine u zakup, požalio kako zbog zabrane da se bavi advokaturom u Srbiji ne može porodici da plati ni zdravstveno osiguranje. Mat company, diskoteka Municipijum, kafe Četiri sobe, poslovne zgrade, stanovi, parcele, građevinske mašine, automobili… praktično su ostali u posjedu familije.

Ni to nije sve. Pravosuđe nikada nije pokazalo interesovanje za činjenucu da je, nakon navodne zapljene imovine porodice Šarić, njihova majka Ivanka negdje pronašla 300 hiljada eura i tim novcem platila (pokazalo se lažne) posrednike koji su se ponudili da obezbijede izlazak iz zatvora njenom sinu. ,,Kako je ona i od koga pozajmila novac mi se nijesmo bavili”, objasnili su Vijestima glasnogovornici nadležnih službi iz policije i tužilaštva.

Nema indicija da su se stvari u međuvremenu promijenile. Makar ne kada su u pitanju braća Šarić i njihovi – manje ili više – javni pomagači iz crnogorskih struktura političke, ekonomske i finansijske moći. Do kada?

Za Prestiž

Jedna od mnogobrojnih nedoumica iz postupanja Tužilaštva u slučaju protiv Duška Šarića i Jovice Lončara tiče se i budvanskog hotela Max prestige. Riječ je o malom ali veoma luksuznom hotelu kojim, prema zvaničnim podacima, gazduje Bojan Stanojković.

Stanojković je godinama u bjekstvu. Još od kako je optužen da je skupa sa Darkom Šarićem organizovao nabavku i šverc kokaina zaplijenjenog u akciji Balkanski ratnik (prema optužnici, Stanojkoviću je pripadala približno trećina od skoro tri tone kokaina koje je zaplijenila policija).

Specijalni sud u Beogradu je, u prvostepenoj presudi sudije Siniše Petrovića, Stanojkovića oslobodio svih optužbi zbog nedostatka dokaza. ,,Tužilaštvo nije predočilo dovoljno dokaza da je Irvin, osoba koja je poslala Bobana Stojiljkovića i Marka Dabovića u Južnu Ameriku, baš Bojan Stanojković” stoji u presudi kojom su Stojiljković i Dabović osuđeni na po 11 godina zatvora. A Darko Šarić na 20.

Srpsko Tužilaštvo je najavilo žalbu na ovu presudu. Ali, Stanojković i Šarići imaju i našu, budvansku priču.

Tokom bjelopoljskog suđenja Šariću i Lončaru pokazalo se da Prva banka posjeduje hipoteku na hotel Max prestige vrijednu oko 15 miliona eura, dobijenu na ime kredita koje je banka, (tada) u većinskom vlasništvu braće Aca i Mila Đukanovića, dala pljevaljskoj Mat kompani, firmi iza koje stoji porodica Darka i Duška Šarića.

Na pretresu održanom 21. jula 2011, bilježi tada Monitor, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal i ratne zločine Đurđina Ivanović pita Jovicu Lončara: ,,Koji je pravni interes Max prestigea da svoju imovinu založi kao hipoteku Prvoj banci za podizanje kredita za Mat company?” Od Lončara nije dobila precizan odgovor.

Potom Ivanovićeva, ne samo da odustaje od „hronološkog prezentovanja načina dobijanja kredita Mat company kod Prve banke”, već i uopšte od daljeg pominjanja Max prestigea. Pride, budvanskog hotela nema na popisu imovine koju je država privremeno oduzela od optuženih za pranje novca stečenog švercom narkotika.

Umjesto toga, Vijesti bilježe da je Prva banka krajem 2012. hipoteku na hotel Max prestige ,,ustupila uz naknadu” praškoj firmi Lunez one. A Monitor piše ,,Đurđina Ivanović je izgubila interes za Max prestige, jer je i na hotel mogla biti stavljena sudska zabrana raspolaganja, opterećenja i otuđenja imovine. To bi bio direktan udar na kombinacije Prve banke i ovdašnjeg narko biznisa”.

U međuvremenu, po treći put je oborena prvostepena presuda suda u Bijelom Polju kojom su Šarić i Lončar za pranje novca osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Narednu presudu izreći će Apelacioni sud.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo