Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

Prije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Kada se pogledaju druge zemlje kandidati i problemi u kojima se nalaze, onda je jasno da malenoj Crnoj Gori i nije neki problem biti lider u evropskim intergracijama.

EK u izvještaju za susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH) pohvaljuje donijete zakone o pravosuđu, borbi protiv pranja novca i sukoba interesa. Implementacija se nije  proslavila. EK pogotovo upozorava na secesionističko djelovanje entiteta Milorada Dodika „koje podriva jedinstvo, suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak … države“ a time i napredak u pristupanju EU. Kosovo je pod vladom Albina Kurtija takođe napredovalo u borbi protiv organizovanog kriminala i poslovno okruženje je poboljšano. Međutim, pravosuđe koje je naslijeđeno od prethodne kriminalizovane vlasti proizašle iz dijela vođstva Oslobodolačke vojske Kosova (OVK) je nemoguće reformisati bez promjena ustava. A ustav je nemoguće promijeniti bez glasova srpskih poslanika koji su opet pod kontrolom Beogradu lojalnih mafijaških bosova. Njima  ne odgovara da Kosovo postane sređena država.

Albanija je otvorila prvi klaster pregovaračkih poglavlja 15. oktobra. Međutim vladavina prava, efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i slobode medija, imovinskih prava i manjina ostaju veliki izazov za vladu premijera Edija Rame. Takozvani veting proces u albanskom pravosuđu je donio neke rezultate nakon godina rada ali i upozorenje za Crnu Goru da se stvari ne mogu mijenjati na bolje preko noći. Problem sa hapšenjem gradonačelnika Himare (etničkog Grka) je stvorio i nove probleme sa Grčkom. Atina je upozorila da će odnos Tirane prema grčkoj manjini odrediti dinamiku albanskog napredovanja ka EU. Šta to znači i koliko može to trajati najbolje zna Sjeverna Makedonija. Od Makedonaca EK očekuje da nastave sa reformama, posebno u okviru pravosuđa, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Međutim, novi problem koji Skopje ima sa bugarskim pretenzijama prema njihovom nacionalnom identitetu i zahtjevu da se bugarska nacionalna zajednica unese u Ustav su opet blokirali pristupni proces.

Primjeri Sjeverne Makedonije i Albanije su dobra lekcija i za Crnu Goru. Pokazuju šta se sve može desiti na putu za punopravno članstvo kad se ulazi, u crnogorskom slučaju bespotrebno, u svađu sa susjednim zemljama članicama EU. Premijer Milojko Spajić je nedavno priznao da se odnosi sa Hrvatskom trebaju popraviti nakon izglasavanja rezolucije o Jasenovcu na očitu inicijativu srbijanskog predsjednika sprovedenu preko Andrije Mandića i ostalih poslušnika u vučićevskom bloku.

Da Evropa mora taktizirati i dozirati politiku štapa i šargarepe je jasno još od početka ruske agresije na Ukrajinu krajem februara 2022. godine koja je dala podsticaj zamrlom procesu proširenja. Sadašnji izvještaj dolazi u trenutku i rata i velikih turbulencija kada je u pitanja strateška opredijeljenost za članstvo u u Evropskoj Uniji (EU) u dvjema bivšim sovjetskim republikama – Moldaviji i Gruziji. U Moldaviji je za dlaku prošao referendum (sa svega 0.39 odsto prednosti) da se u ustavu zemlje unese članstvo u evropskoj porodici kao strateški cilj. U Gruziji je zvanično proruska vladajuća partija osvojila 54 odsto glasova. Izborni procesi u obje države su pratile ozbiljne optužbe, (uključujući i OEBS-ove posmatrače), da je proruski blok uz pomoć kriminalaca i ruskih obavještajaca masovno kupovao glasove i namještao rezultate na mnogim biračkim mjestima.

Za EK i briselske diplomate je i strateški pravac Srbije takođe upitan. Većina srbijanskog stanovništva, po anketama, je ili indiferentna, ili se protivi ulasku u EU, pogotovo ako je uslov za to priznanje Kosova kao nezavisne države. Režimski mediji u Srbiji vode aktivnu kampanju protiv EU članstva, što je ovoga puta i Brisel prepoznao i zatražio od vlasti  traži da, kao stvar prioriteta, „mnogo aktivnije i objektivnije komuniciraju o pristupanju Uniji” i da se suprotstave dezinformacijama u nacionalnim medijima. U izvještaju o napretku Srbije navodi se da Beograd nije uveo sankcije Moskvi i da je zadržao odnose sa Rusijom na visokom nivou dok se naglašava i pojačana saradnja sa Kinom. U ključnoj oblasti vladavine prava (poglavlje 23) postignut je “ograničeni napredak” kao i u oblasti pravosuđa. ”Određeni napredak” je postignut u oblasti borbe protiv korupcije jer je usvajena antikorupcijska strategija za godine 2024–2028. Kada je u pitanju sloboda izražavanja i medija nije bilo napretka, a preporuke iz prošlogodišnjeg izveštaja nisu usvojene, navodi Komisija. Dovoljno je vidjeti da je RSF index medijskih sloboda na Kosovu za 23 mjesta bolji od Srbije.

Situacija u Srbiji I njeno  strateško opredjeljenje  imaju  veliki uticaj na Crnu Goru i na njen put. Blok partija koji su prvenstvene lojalne predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (NSD-DNP-SNP) i njegovom pansrpskom programu objedivanjanja „srpskih zemalja“ su ljetošnjom rekonstrukcijom vlade postali dio izvršne vlasti. Predsjednik Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić je šef 28. saziva parlamenta od njegovog konstituisanja prošle godine.

Nade da će 44. vlada, koja sada ima dvotrećinsku (a time i ustavnu) većinu u parlamentu, to iskoristiti da ozbiljno reformiše zakržljalo pravosuđe, državnu upravu i demontira miloističko nasljeđe države, su ozbiljno dovedene u pitanje. Dosadašnji potezi vučićevskog bloka pokazuju da se gotovo isključivo potenciraju identitetske priče i konfrontacija unutar Crne Gore i prema nesrpskim susjedima – očigledno po zadatku službenog Beograda i njegovih službi bezbjednosti. Vraćanje kapele kralja Aleksandra na Lovćen, srpski kao službeni jezik, promocija četništva i fašističkih kolaboracinista iz Drugog svjetskog rata i drugo ni malo ne doprinose „pomirenju“ koje formalno Mandić promovira. Premijeru Spajiću ostaje težak zadatak da sačuva stabilnu vladu, uvede zemlju ka EU i pravi povremene ustupke koalicionim partnerima. Možda je numerologija na Spajićevoj strani – 28. saziv parlamenta bi mogao 28. godine uvesti zemlju kao 28. članicu EU. Još da se karte poslože.

Jovo MARTINOVIĆ