Povežite se sa nama

Izdvojeno

ODRŽAN TREĆI MUNDIJAL PRIJATELJSTVA: Ulcinj ponovo okupio legende sporta

Objavljeno prije

na

Ulcinj je početkom ove sedmice bio glavni sportski grad Evrope. Bilo je to mjesto na kojem su se našli i družili osvajači više od stotinu medalja na svjetskim, olimpijskim i evropskim takmičenjima pod motom:  Samo nam je ljubav potrebna

 

Koliko god govorio, ljudi će teško vjerovati šta se to dešavalo u Ulcinju, To jednostavno treba doživjeti”, kaže, Mirko Puzović,  proslavljeni bokser iz Kragujevca, osvajač šest medalja na najvećim takmičenjima

Prvi put na ovoj manifestaciji je bio poznati fudbaler i prvi selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore Zoran Filipović. “Ovo je fenomenalno. Susrećeš se sa svim sportistima, s drugovima za cio život. Jer, sport je jedna stvar koja spaja i to drugarstvo i prijateljstvo se nikada ne zaboravlja i održava se”, ističe on.

Puzović i Filipović su bili članovi „olimpijskog sela“ od oko 300 legendi koji su učestvovali na ovogodišnjem festivalu sporta u Ulcinju. Prve dvije godine su u centru pažnje bili fudbaleri, dok su ove godine bajračili proslavljeni jugoslovenski vaterpolisti.

Uz niz asova ovog sporta (Dragan Andrić, Mirko Vičević, Veselin Đuho, Deni Lušić, Andrija Popović, Goran Sukno, Božo Vuletić, Zoran Mustur, Veljko Uskoković, Tomislav Paškvalin, Goran Rađenović, Damir Polić…), u Ulcinj je došao trener svih trenera, Ratko Rudić, čovjek koji je uz blistavu igračku karijeru, najviša odličja osvajao sa reprezentacijama nekadašnje SFRJ, potom Italije, Brazila, SAD i, na kraju, Hrvatske. Ulcinjani i njihovi gosti mogli su da odgledaju crnogorsku premijeru dokumentarnog filma „Dogodilo se – Ratko Rudić” zagrebačkog reditelja i producenta Dejana Aćimovića o ovom znamenitom jugoslovenskom vaterpolisti i hrvatskom treneru.

Oduševljen prijemom u Ulcinju na svakom koraku, Rudić je rekao da ovaj festival sporta ima veliku perspektivu. “On omogućava sportu da živi, da ostvaruje svoju osnovnu funkciju – kontakt sa društvom”, istakao je on dodajući da će pomoći da se “ova manifestacija, možda među najboljim u sportskom svijetu, i dalje održava”.

Upravo je to bila namjera organizatora Mundijala kada su 2022. godine krenuli u avanturu – da u  mali grad na Jadranu, saobraćajno udaljen od velikih centara, okupe velikane sporta i podstaknu mlade da se više posvete sportu.

To je na ovom mundijalu demonstrirano prikazivanjem filma o prvom slijepom hrvatskom atletičaru, paraolimpijcu Petru Bešliću. Na panelu posvećenom paraolimpizmu govorili su predsjednici paraolimpijskih komiteta Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore, a prisustvovali su mu učenici ulcinjskih osnovnih i srednjih škola i članovi sportskih klubova.

“Cilj nam je da animiramo mlade da se bave sportom i da vide što se sve može kroz sport, koliko se život može uljepšati, posebno u fazi odrastanja, formiranja ličnosti, što može da postigne i osoba sa hendikepom, koliko može sport da je ojača”, navodi glavni organizator ove manifestacije Pavle-Pajo Pepđonović.

Prisjetili su se Ulcinjani da povodom 60-og rođendana Dražena Petrovića, emituju hologram nezaboravnog košarkaškog Mozarta, te da upute podršku nedavno poplavljenim područjima u BiH.

Najljepši dio ovogodišnje manifestacije bila je sadnja masline, Balkanskog drva mira, na ulcinjskom Pristanu. “Ideju nam je dao naš prijatelj, barski pjesnik i humanista, Rajko Joličić, koji je, naravno, bio tu sa nama i koji je recitovao tu svoju poznatu pjesmu. U jednom ovakvom svijetu, upravo u ovom trenutku, najviše nam trebaju mir, prijateljstvo i ljubav i mi smo to uradili, na ovom mundijalu u Ulcinju”, kaže Pepđonović.

Prema njegovim riječima, svi učesnici mundijala preuzeli su obavezu da u svojim gradovima posade drvo mira, kako bi se i na taj način širile poruke dobra.

Treći “Ulcinjski mundijal prijateljstva” bila je najbolje do sada organizovana manifestacija, koja je Ulcinj i Crnu Goru predstavila u najljepšem svijetlu, a sa koje je izvještavalo oko 100 novinara. Kao da su bile u pitanju olimpijske igre. Po duhu koji je ovih dana vladao u Ulcinju, to se lako moglo zaključiti, prenosili su utiske novinari regionalnih medija akreditovani u najstarijem gradu na obali Jadrana.

Upravo je ovdje i prikazan dokumentarni film “Olimpijada u Sarajevu” sportskog novinara i producenta Muhameda Bikića, koja govori o toj najvećoj sportskoj manifestaciji održanoj u bivšoj Jugoslaviji prije četiri decenije.

“Kao što su u organizaciju te sarajevske olimpijade bili uključeni praktično sve institucije u BiH, tako je kod nas uključen cijeli grad. I zato to traje i još će trajati”, poručuje Pepđonović.

Svi učesnici Mundijala podržali su ideju da zbog svog neumornog pregalaštva, humanizma i ostvarenih rezultata, Pepđonović bude predložen za najveće priznanje u našoj državi – Njegoševu nagradu.

“Naravno da Pavle, za sve ono što je učinio za Ulcinj i čitavu Crnu Goru, zaslužuje tu nagradu. Jer, on i ova manifestacija sve nas su učinili boljim nego što to jesmo. Zato nam je potrebno da se ona ponovi. I biljka ide od čvora do čvora i završava cvijetom i sjemenom“, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

 

Ko je još bio na ulcinjskom Mundijalu prijateljstva?

Košarka: Ivo Daneu, Slađana Golić, Nikola Plećaš, Mihovil Nakić, Žarko Paspalj, Momčilo Pazman, Samir Avdić, Janez Drvarič, Blaž Kotarac, Vlade Đurović, Zoran Slavnić, Stojko Vranković, Nikola Bulatović, Boško Radović, Goran Ristanović, Mihajlo Pavićević, Rajko Čarapić, Ranko Čarapić, Nenad Subotić, Predrag Milović, Goran Rakočević, Vladimir Dašić, Dragan Vukčević, Veselin Barović, Stevan Milošević, Zoran Šutulović, Veselin Begović, Zoran Nišavić, Mišo Caušević, Budimir Vukić, Đuro Kićović, Danilo Mitrović

Rukomet: Veselin Vuković, Momir Rnić, Kasim Kamenica, Stevo Nikočević, Goran Đukanović, Mladen Rakočević, Goran Simić, Pedja Vujanović, Blažo Popović, Vlatko Đonović, Zoran Radojičić, Draško Mrvaljević, Nazo Demirović

Atletika: Dane Korica

Boks: Tadija Kačar, Mirko Puzović, Mehmet Bogujevci, Fatmir Makoli, Dragan Vujković, Miodrag Perunović, Said Čolpa, Hamid Guska, Nenad Vuković

Rvanje: Šaban Trstena

Šah: Božidar Ivanović

Veslanje: Milorad Stanulov

Fudbal: Slavoljub Muslin, Zoran Filipović, Slobodan Marović, Joško Jeličić, Ivica Šurjak, Ivan Gudelj, Faruk Hadžibegić, Dejan Savićević, Ljubomir Radanović, Dževad Prekazi, Stanislav Karasi, Mato Gavran, Josip Čilić, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Mili Hadžiabdić, Bajro Župić, Zoran Bojović, Nikica Cukrov, Tonči Gabrić, Nikola Nikić, Miroslav Tanjga, Milan Radović, Miodrag Živaljević, Radojko Avramović, Rade Zalad, Velibor Pudar, Miloš Đelmaš, Dževad Šećerbegović, Nihad Mujezinovic, Mersed Kovačević, Anto Drobnjak, Miloš Đurković, Nijaz Ferhatović, Mehmed Janjoš, Fuad Mulahasanović, Nijaz Merdanović, Kemal Hafizović, Nikola Rakojević, Vlatko Glavaš, Igor Gluščević, Šemsedin Ajeti, Sokolj Kušta, Ramiz Krasnići, Husein Zmijani, Fahredin Duraku, Kočo Dimitrovski, Dragi Kanatlarovski, Vančo Balevski, Dragi Setinov, Jovica Nikolić, Zijad Švrakić, Rajko Janjanin, Vladimir Jocić, Dušan Pešić, Zoran Batrović, Dejan Vukićević, Željko Janović, Redža Stoiljković, Zoran Cvetanović, Miroslav Tanjga, Miodrag Vukotić, Ešref Jašarević, Slobodan Halilović, Ognjen Koroman, Bogdan Turudija, Dragan Milanović, Dragan Vujović, Branislav Drobnjak, Igor Burzanović, Mićo Bakrač, Brajan Nenezić, Branislav Đukanović, Vojo Vukčević, Vojo Pejović, Vladimir Savićević, Viktor Trenevski, Milenko Kiković, Milija Brkić, Uglješa Malbaša, Žarko Vukčević, Miomir Bakrač, Amir Durgutović, Mićo Bakrač, Nijaz Brković, Mitar Novaković, Sejo Čelebić, Nenad Maslovar, Ante Bratić, Akan Dilberović, Denis Karić, Jasmin Hukić, Goran Zdravkov, Ivica Jovanovski, Goran Kiprijanovski, Denis Sadiković, Bruno Brunčević, Dino Đurbuzović, Niko Raičković…

Fudbalske sudije: Mateo Beusan, Bruno Marić, Miroljub Ausec, Salem Prolić, Vančo Kocev, Zdravko Jokić, Boro Bezjak, Asim Kulenović, Alija Lizde, Slobo Janković, Božo Ćorsović, Vladimir Bošković, Ante Ilić

Automobilizam: Niko Pulić i Marino Ivančić.

                                                                                                                      Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo